Zašto se Putin i Obama ne mogu dogovoriti?

EPA
Poslije susreta Vladimira Putina i Baracka Obame na marginama 70. zasjedanja Generalne skupštine UN-a ostala su neriješena glavna sporna pitanja koja su obje strane pokretale. Dajemo pregled najvažnijih čimbenika koji ometaju strane da postignu dogovor o suradnji u borbi protiv terorističke organizacije „Islamska država”.

Asadova sudbina

To je glavni uzrok nesuglasica. Stječe se dojam da je Americi važnije svrgavanje Bašara Asada nego borba protiv „Islamske Države”. Potrošeno je previše političkog kapitala i propagandističkih resursa, najprije u borbi protiv Hafeza, a zatim i protiv Bašara. Odustati od svojih zahtjeva znači priznati grešku i pokazati slabost.

Nove američke bombe pojačale napetost u Europi

Zbog toga Amerika podržava takozvanu umjerenu opoziciju i odbija surađivati s Bašarom Asadom, koga je službeno obilježila kao „tiranina”. Amerikanci inzistiraju na tome da najprije sirijski predsjednik mora otići, pa tek onda da se naoružana opozicija ujedini s ostacima vojske i nastavi borbu protiv islamskih ekstremista.

Rusija, naprotiv, naglašava da se samo Asad može smatrati legitimnim liderom Sirije, i da njega sada nema tko zamijeniti, te da upravo njegova vojska vodi istinsku borbu protiv „Islamske Države”. Pri tome Moskva ne idealizira Asada i daje do znanja da su Siriji potrebne političke reforme, ali bez miješanja vanjskih sila. Kremlj se zalaže za pragmatičan pristup: najprije slom „Islamske Države”, a potom pregovori između vlasti i opozicije.

2. Uloga UN-a u rješavanju krize

Moskva je dala do znanja da se spremna pridružiti antidžihadističkoj koaliciji koju je formirao SAD, ali zahtijeva da ta koalicija najprije dobije mandat UN-a. To je potrebno da bi se jasno odredila „pravila igre” i da bi se izbjegla situacija kao u slučaju s Libijom, kada su zapadne zemlje pod izgovorom da brane mirno stanovništvo de facto zbacile s vlasti Muammara al-Gaddafija. Kremlju je potrebna rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojoj bi bili definirani ciljevi međunarodne koalicije i sredstva borbe protiv „Islamske Države”.

3. Uloga regionalnih aktera

Moskva se zalaže za angažiranje Irana u borbi protiv „Islamske Države” i u rješavanju sirijske krize. Tome se protive monarhije Perzijskog zaljeva koje su u savezu sa SAD-om, prije svega Saudijska Arabija i Katar. Za njih je Iran rival u borbi za dominaciju u regiji. U stvari, sirijska kriza je u velikoj mjeri upravo posljedica te iransko-saudijske konfrontacije. Teheran, naime, pomaže Asadu, a džihadisti dobivaju financijsku pomoć iz zaljevskih zemalja.

Što Rusija traži u Siriji?
Porazgovarali smo sa stručnjacima o stvarnim namjerama Rusije kada je riječ o Siriji.

U srpnju je potpisan sporazum o iranskom nuklearnom programu koji u očima zapadnog javnog mnijenja treba poništiti dosadašnju sliku o Iranu kao međunarodnom „odmetniku” i umjesto toga prikazati ovu zemlju kao sasvim prihvatljivog partnera za pregovaračkim stolom. Pitanje je, međutim, hoće li arapske monarhije pristati da traže kompromis s Teheranom.

Zasada u regiji de facto postoje dvije konkurentne antidžihadističke koalicije. Jedna je pod okriljem SAD-a i Saudijske Arabije, a drugu čine Rusija, Irak, Iran i Asadova vlada.

4. Putinovi i Obamini motivi vezani za unutarnju politiku

U SAD-u je počela predsjednička trka. Jedna od optužbi koje se upućuju demokratama je neodlučna vanjska politika. Baracku Obami je važno da demonstrira čvrstinu i dosljednost, posebno kada je u pitanju Rusija, koju američki mediji tretiraju kao novi „imperij zla”.

Putinu će eventualni uspjeh u borbi protiv „Islamske Države” pružiti šansu da ponovno pokaže ruskim građanima da je na čelu nacije odlučan lider, koji bi mogao vratiti Rusiji status velike sile.

Više