Kako Rusija izlazi na kraj s islamskim ekstremistima?

TASS
Ekstremistička organizacija „Islamska država“ predstavlja „pravu opasnost“ – o tome se već odavno govori na samom vrhu u diplomatskim i vojnim krugovima. Od 1. kolovoza je u Rusiji otvorena hitna telefonska linija namijenjena onima čiji su rođaci ili poznanici stupili u redove „Islamske države“. Stručnjaci upozoravaju da se „Islamska država“ ne može pobijediti samo primjenom sile. Raspitali smo se kojim se još metodama Rusija bori protiv islamskog ekstremizma.

Građanska komora Rusije otvorila je 1. kolovoza hitnu telefonsku liniju za one ljude čiji su rođaci pristalice ideologije ekstremističke organizacije „Islamska država“ (u Rusiji proglašena za terorističku organizaciju) ili su možda već otišli u Siriju da ratuju pod njenim pokroviteljstvom. 

Sada je ta linija već postala prijeko potrebna, smatraju predstavnici komore. Kako je za RBTH rekla Elena Sutormina, predsjednica Komisije Građanske komore za razvoj društvene diplomacije i pružanje podrške sunarodnjacima u inozemstvu, odluka o otvaranju ove linije donesena je poslije bjekstva studentice Varvare Karaulove. Djevojka je u lipnju uhapšena na tursko-sirijskoj granici. Istraga sumnja da su Elenu vrbovali radikalni islamisti. „Pored toga, nedavno je ministar vanjskih poslova RF Sergej Lavrov iznio podatak da se sada u redovima ’Islamske države’ nalazi 2 000 bivših i sadašnjih državljana Rusije. Drugim riječima, ima ih mnogo“, kaže Sutormina i dodaje da „već treba nešto poduzeti“, jer je Rusija kao multinacionalna i multikonfesionalna zemlja suviše privlačna za „Islamsku državu“. 

Ako se pogleda broj žrtava i oružanih sukoba na Sjevernom Kavkazu, postaje očigledno da ih je u posljednje vrijeme znatno manje, a na to su utjecala dva čimbenika. Prvo, zaista je mnogo radikalnih islamista otputovalo u Siriju. I drugo, ima mnogo islamskih jurišnika, kako stvarnih, tako i potencijalnih, koji su uoči Olimpijade pobijeni, pohapšeni ili su pobjegli iz zemlje.

Preko hitne telefonske linije pružat će se psihološka pomoć, davat će se konzultacije i objašnjenja što treba činiti da netko ne bi postao žrtva vrbovanja. 

 

Sve ih je manje 

Tijekom proteklih mjeseci u ruskim medijima se zaista sve češće može čuti da postoji opasnost od „Islamske države“. Pored službenih izjava da je „prisustvo ’Islamske države’ na našim granicama stvarnost“, u javnosti se mogu čuti i vijesti o pokušajima vrbovanja mladih muslimana i imigranata u regijama (njima se za službu u „Islamskoj državi“ navodno nudi mjesečna plaća u visini od 50 000 rubalja (880 dolara)). Pored toga, krajem lipnja se na internetu pojavio vidio-snimak na kome je priopćeno da se na vjernost „Islamskoj državi“ zaklelo sjevernokavkasko podzemlje. „Zbog toga još uvijek ne treba dizati paniku“, smatra Vitalij Naumkin, direktor Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti. On je u intervjuu za RBTH objasnio da virtualna „zakletva“ još ne znači da se „svim bandama Sjevernog Kavkaza sada upravlja iz jednog centra“, a „ruski pravosudni organi su počeli učinkovitije presjecati njihovo djelovanje“. 

Kako u Rusiji žive izbjeglice iz Sirije?
Oružani konflikt u Siriji prisilio je tisuće njenih stanovnika da napuste zemlju. U Rusiji najviše Sirijaca ima na Sjevernom Kavkazu.

Međutim, ako se pogleda broj žrtava i oružanih sukoba na Sjevernom Kavkazu, postaje očigledno da ih je u posljednje vrijeme znatno manje, kaže Varvara Pahomenko, konzultant Međunarodne krizne grupe i stručnjak za Kavkaz. Na primjer, internet-izdanje „Kavkaski uzel“ izračunalo je da je 2013. godine na Sjevernom Kavkazu ubijeno i ranjeno 1149 ljudi, a tijekom 2014. godine broj ubijenih i ranjenih je smanjen na 525, dok je u drugom kvartalu 2015. godine bilo samo 44 takva slučaja. Na smanjenje broja žrtava utjecala su dva čimbenika, kaže Pahomenkova. Prvo, zaista je mnogo radikalnih islamista otputovalo u Siriju. I drugo, ima mnogo islamskih jurišnika, kako stvarnih, tako i potencijalnih, koji su uoči Olimpijade pobijeni, pohapšeni ili su pobjegli iz zemlje. 

 

Novi islamski projekt 

Stručnjaci kažu da se dosada glavna metoda borbe protiv ekstremista u Rusiji sastojala u sprovođenju oružanih akcija s primjenom sile. Međutim, oštre mjere na njih ne djeluju mnogo, „iako se one ne mogu potpuno odbaciti“, smatra Sergej Markedonov, docent Katedre za proučavanje regija u inozemstvu i vanjsku politiku Ruskog državnog sveučilišta za društveno-humanističke znanosti (RGGU) i stručnjak za Kavkaz. „Djeluje kao da su ti ekstremisti isparili, ali poslije 3-4 godine počinju se ponovno pojavljivati, jer nije očišćena sama sredina koja ih generira. Treba u većoj mjeri primjenjivati ’meku silu’“. Na primjer, mnogo je važnija ideologija, tj. „rad sa svijesti“, smatra. Zbog toga prije svega treba angažirati ljude koji rade s islamom, kaže Markedonov. Oni su ti koji trebaju ponuditi neki islamski projekt, koji će biti privlačna alternativa za mlade ljude, za njihovu karijeru i budućnost. 

Muslimanske zajednice se zasada zalažu upravo za „meku silu“. „Nikoga ne vučemo za rukav. Naša borba je prosvjećivanje, a počinitelje pronalaze i hapse specijalne službe“, rekao je u intervjuu za RBTH Rušan Abjasov, prvi zamjenik predsjednika Savjeta muftija Rusije. Oni koji vrbuju obično se i ne pojavljuju u tim zajednicama, jer shvaćaju da tamo njihova shvaćanja nisu dobrodošla, objašnjava. Ali zasada se tamo i ne spominje nikakav islamski projekt. Jednostavno rečeno, „ljudi počinju razlikovati crno i bijelo“, a zajednice su zasada usredotočene na propovjedanje, objašnjava Abjasov. 

 

„Šansa za povratak u normalan život“ 

Što Rusija traži u Siriji?
Porazgovarali smo sa stručnjacima o stvarnim namjerama Rusije kada je riječ o Siriji.

Prije nekoliko godina su se metodi „meke sile“ primenjivali i prema onima koji su već ratovali na strani ekstremista, priča Varvara Pahomenko. Od 2010. godine u Dagestanu je radila Komisija za adaptaciju islamskih ratnika. „Mnogi od njih nisu stigli učiniti veće zločine. Pogriješili su i dana im je šansa za povratak u normalan život. Vrlo je važno da postoji mogućnost povratka“, ističe ona. Zahvaljujući tome su mnogi odlučili da se sami predaju“. Međutim, taj dijalog je prekinut kada su počele pripreme za Olimpijadu, tako da je komisija prestala s radom, a oštre metode su samo još više iritirale takve ljude. Poslije svega, kaže ona, danas Dagestan i Čečenija prednjače po broju onih koji su otišli u Siriju „na džihad“. 

Sada je Komisija obnovila svoj rad, doduše zasada samo u Ingušetiji. „Vidimo da u vladajućim strukturama ima ljudi koji shvaćaju potrebu za takvim mjerama“, kaže Pahomenkova. Istina, ima i poteškoća. Jedna od njih je u tome što ljude ponovno treba uvjeriti da je suradnja moguća i da se mogu predati, bez straha da će biti obmanuti.