Kako prošvercati robu u i iz Rusije: Najbolji pokušaji

Jurij Abramočkin / RIA Novosti.
Povijest šverca je povijest ljudske dovitljivosti. Dopisnica RBTH je razgovarala sa suradnicima carinske službe i istražila arhive kako bi izdvojila najneobičnije primjere domišljatosti švercera, koji su tijekom posljednjih nekoliko stotina godina pokušali ilegalnim putem nešto unijeti ili iznijeti iz Rusije.

Za vrijeme Ruskog Carstva krijumčari su preko granice prenosili francuske parfeme, svilu, čipku, porcelan, začine i čaj. U doba Sovjetskog Saveza u zemlju su ilegalnim putem stizale ženske najlon čarape, strani časopisi, prezervativi (koji su u to vrijeme bili izuzetna rijetkost), flomasteri u boji, gramofonske ploče i konzerve ananasa. Pritom su šverceri koristili najrazličitije načine. Zamjenik načelnika Sjeverozapadne carinske uprave Andrej Fjodorov oduševljen je domišljatošću i vještinom švercera: „Šverc je zanat i u njemu postoje profesionalci.“

 

Iz Pariza s ljubavlju

Diskretnim njuškanjem do prijestupnika

1831. godine na sjeverozapadnoj granici Rusije je zaplijenjena švercana roba iz Pariza vrijedna 48 281 rubalj (dobar konj je u to vrijeme koštao 200 rubalja). Glas o zaplijeni ovako vrijedne robe stigao je čak do cara Nikolaja I. Car je odlučio da se sam uvjeri o kakvoj robi se radi: ispod kočijaševog sjedišta bila je zamotana tkanina od zlata, a u kožnim vrećama, u kojima se drži ulje za podmazivanje točkova, nalazile su se dragocjenosti. To je na cara ostavilo dubok utisak, tako da se otada počeo intenzivno zanimati za uvoz robe i zaštitu granica. „Za carinike su tiskane posebne ’Zbirke domišljatosti i trikova koje koriste krijumčari’, koje su bile opremljene crtežima. Recimo, bio je tu crtež hlača s džepovima za skrivanje boca alkohola“, objasnila je za RBTH Ana Nikolajeva, zamjenica načelnika Centralnog muzeja carinske službe Rusije. 

 

Pas kao švercer

40-ih godina XIX stoljeća general-gubernator Novorusije (sjeverna obala Crnog i Azovskog mora u to vrijeme je bila dio Ruskog Carstva) Voroncov se okladio s trgovcem Toporovom da mu neće uspjeti da iz Odese prošverca robu vrijednu 10 tisuća rubalja (radi usporedbe navodimo da je dnevnica radnika u to vrijeme bila 2 rublja). Ali, ako Toporov u tome uspije, gubernator je obećao da će mu isplatiti deset puta veću sumu. Ujutro je trgovac stigao u carinsku postaju, gdje su ga dobro pretresli, ogulili zidove kočija i čak zavirivali konjima u uši. Kada carinici ništa nisu pronašli, Toporov je pomilovao crnu pudlicu koja mu se sve to vrijeme vrzmala oko nogu. Ispostavilo se da je ova pudlica običan avlijaner, koga je dovitljivi trgovac obrijao do gole kože, zatim obavio tkaninom u koju je zašio brilijante, a preko toga psu odjenuo ovčje runo. 

 

Nova vlast – nova roba

Zbog čega vole SSSR oni koji ga se ni ne sjećaju

Poslije ruskog Građanskog rata i s nastankom SSSR-a pojavio se veliki nedostatak najobičnijih stvari za svakodnevnu upotrebu. Šverceri su u zemlju donosili dugmeta, igle za šivenje, tkanine, predivo, nakit, spužve i četke za kosu. Koristili su sljedeća skrovišta: novčanice su lijepili za ručke kovčega ili su od njih pleli torbe. U tikvama su prevozili alkohol. U potpeticama cipela su skrivali dijamante, a u zamrznutu ribu ušivali dugmad ili zlatnike. 

 

Putujući s malo prtljage

U prosincu 1935. godine japanski diplomat Koona Katsumi je pokušao preko granične postaje Negorelo (bivša Bjeloruska SSR) u dva kovčega prenijeti dvije japanske špijunke (prema drugim izvorima, radilo se o njegovoj ljubavnici i njenoj majci). Informaciju o tome graničari su dobili unaprijed, ali je pregledanje prtljage diplomata bilo kategorički zabranjeno. Odlučeno je da se proces carinskih formalnosti po svaku cijenu maksimalno otegne. Carinici su grubo prevrtali kovčege japanskog atašea, „slučajno“ ih ispuštali, neprimjetno ih probadali šilom. Žene na kraju nisu izdržale i same su se javile. 

 

Avionom po cigarete

U svibnju 2014. godine nedaleko od naselja Boljšoe Selo (1150 km zapadno od Moskve) granična služba je zadržala švercere koji su se bavili avio-modelarstvom. 51-godišnji Rus i 31-godišnji Litavac napravili su avion od materijala koji su imali na raspolaganju. Plastični kanister od pet litara je vršio funkciju rezervoara, točkovi od dječjih kolica su iskorišteni kao trap. Ilegalni konstruktori su trup aviona napravili od šperploče, a krila od stiropora koji su obložili staklenom vunom. Šverceri su avionom upravljali sa zemlje pomoću radio-odašiljača. U trenutku hapšenja oni su na avion upravo pričvršćivali 50 boksova jeftinih cigareta s namjerom da ih prebace u Litvu.