Izvor: EPA.
U ovom trenutku se u Makedoniji mogu istovremeno pratiti dvije krize. Jedno je kriza vlasti koja ima socijalnu i ekonomsku pozadinu, a drugo kriza međuetničkih odnosa vezana za eskalaciju albanskog ekstremizma. Ova druga je u novonastaloj konfliktnoj situaciji odigrala ulogu „okidača“. U tom smislu je odluka vlade Nikole Gruevskog da uništi jednu vojnopolitičku strukturu albanskog podzemlja u Kumanovu bila signal za albanske ekstremiste da uskrate podršku aktualnoj vladi, što je i posvjedočio lider makedonske Demokratske unije za integraciju Ali Ahmeti, koji je član vladajuće koalicije: „Ovo su teška vremena za Albance i spremni smo učiniti sve kako bi Zaev i njegovi pobornici dobili ostavku Gruevskog i izveli zemlju iz političke krize“.
Kompromis ili konfrontacija?
Međutim, po mišljenju doktoranta na Sociološkom fakultetu Sveučilištu Mcgill (Montreal, Kanada) Matveja Lomonosova, ne treba preuveličavati razmjere sadašnjeg zaoštravanja međuetničkih odnosa u Makedoniji. „U ovom trenutku postoji određeni konsenzus između Skoplja, Prištine, Tirane i Beograda. Vodeći politički akteri u regiji tretiraju kumanovske sukobe kao pojedinačan incident. Međunarodni službenici su isto nedvosmisleno izrazili zainteresiranost za očuvanje stabilnosti. I što je najvažnije: nije došlo do mobilizacije stanovništva na etničkoj osnovi. U Makedoniji se protesti održavaju pod parolama vlade i opozicije, a ne pojedinih etničkih grupa“, kaže Lomonosov. Prema mišljenju ovog stručnjaka, može se očekivati da će u Makedoniji biti očuvan politički sistem koji se već dugo oslanja na dvije etnički čisto makedonske i dvije etnički čisto albanske stranke. On smatra da nije vjerojatna varijanta u kojoj bi došlo do drastične promjene odnosa snaga ili do silaska jedne stranke s političke scene.
„Makedonskoj vladi se iz pojedinih europskih glavnih gradova šalju signali koji je pozivaju na kompromis. U svjetlu te činjenice nije isključeno da će se kriza makedonske vlasti u dogledno vrijeme okončati formiranjem vlade u kojoj bi više bile zastupljene političke snage Makedonije“, smatra ruski stručnjak. Po njegovom mišljenju, makedonske elite velikom brzinom mijenjaju metode političke borbe i ukoliko u dogledno vrijeme pristalice vlade i opozicije ne usvoje jasna pravila političke igre, u Makedoniji može doći do dalje eskalacije političke borbe i politički život se u dugoročnoj perspektivi može svesti isključivo na proteste i skandale.
„Iskustvo političke povijesti Makedonije upućuje na optimističku prognozu. Ova zemlja je poznata po svojim nenasilnim smjenama vlasti. Prognoziram mirno rješavanje ove krize – ili putem prijevremenih izbora u vladajućoj koaliciji, ili postizanjem dogovora s opozicijom o mirnom prevazilaženju tekuće političke krize uključivanjem opozicijskih stranka u vladu“, smatra doktor povijesnih znanosti, docent Katedre za opće pravo i međunarodnu politiku Sanktpeterburškog državnog agrarnog sveučilišta Evgenij Koloskov. On ujedno konstatira da može biti mnogo scenarija razvoja krize, ali su svi povezani s pitanjem o kojem mediji danas mnogo govore, a to je kako će se (ili kako se neće) odigrati smjena vlasti.
Neovisno o rezultatu političkih
okršaja u Skoplju, sadašnja makedonska kriza će biti nastavljena na razini daljnjeg
aktiviranja albanskog čimbenika, ne samo u Makedoniji nego i van njenih
granica, između ostalog i u Srbiji, tj. u južnim srpskim općinama Preševo,
Medveđa i Bujanovac s mješovitim srpsko-albanskim stanovništvom, prognozira
Petar Iskenderov, doktor povijesnih znanosti i stariji znanstveni suradnik
Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti. Po njegovim riječima, vrlo je
moguće da se Makedoniji dogodi balkanska verzija ukrajinske katastrofe, i u tom
slučaju bi čitava regija mogla biti zahvaćena požarom etničkih konflikata.
Putevi ka ekonomskom blagostanju
Nezaposlenost u današnjoj Makedoniji se prema različitim procjenama kreće od 20-30% radnosposobnog stanovništva, s tim što među omladinom ovaj pokazatelj dostiže 50%. Pri tome mladi ljudi najčešće čine okosnicu protestnih i ekstremističkih pokreta. Treba, međutim, imati u vidu da makedonska vlada ne snosi apsolutnu odgovornost i krivicu za socijalno-ekonomske probleme, s obzirom da se unutarnja kriza po vremenu i uvjetima „nadovezala“ na općeeuropsku i globalnu krizu. Pored toga, Makedonija je u ovom trenutku de facto izuzeta iz antikriznih projekata Europske unije, za razliku od zemalja-sudionica programa Istočno partnerstvo, pa čak i za razliku od država bliskoistočne regije, za koje se izdvajaju značajna sredstva.
Dugoročniji, strukturni razlozi makedonske krize kriju se u inferiornosti modela razvoja i ograničenosti postkonfliktnog reguliranja situacije, što je sve nametnuto ovoj zemlji početkom 2000-ih, smatra Matvej Lomonosov. Po njegovim riječima, politički pravac koji je međunarodna zajednica zauzela kada je riječ o Makedoniji dao je lokalnim političkim akterima lažne nade i stimulirao pojavu nerealnih očekivanja kod njenih stanovnika. Mit o punom stomaku i stabilnoj europskoj budućnosti aktivno je korišten u populističkoj politici većine makedonskih stranaka.
„U narodnim masama je gotovo neizbježna eskalacija radikalnog raspoloženja, jer se ispostavilo da obećani ekonomski procvat, europska perspektiva i politička stabilizacija nisu ništa drugo do obične političke mitologeme. Inozemne investicije nisu zapljusnule zemlju, a Makedoniji je zatvoren put u Europsku uniju – ne samo zbog stava Grčke, o čemu se često govori, nego i zato što ova zemlja nije u stanju ispuniti sve postavljene preduvjete. Stav Europske unije prema Makedoniji u posljednje vrijeme više se svodi na uvjeravanje nego na aktivno djelovanje. U takvom kontekstu nije ni čudo što je frustracija stanovništva u stalnom porastu, i što se sve manje vjeruje u učinkovitost politike konsenzusa“, kaže Lomonosov.
Bilo kako bilo, međunarodne organizacije na čelu s Europskom unijom stale su na stranu opozicije, na čijem je čelu Zoran Zaev. Tome je najviše kumovao pokušaj premijera Nikole Gruevskog da sebi pripiše samostalniju ulogu u međunarodnim pitanjima, smatra Petar Iskenderov. Po njegovim riječima, pokušaji Gruevskog su imali ekonomsku podlogu i cilj im je bio iznaći novi izvori priljeva sredstava u budžet. „Makedonska vlada nije samo odbila da se pridruži antiruskim sankcijama Europske unije, nego je, štoviše, pokušala uvećati izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, a pored toga je izrazila i zainteresiranost za projekt Turski tok. Upravo to je vladi Gruevskog (koja je ranije uživala prešutnu podršku Zapada) automatski osiguralo status „odmetnika“, a zapadni mediji su počeli nazivati Makedoniju najbližim strateškim saveznikom Rusije na Balkanu, što apsolutno ne odgovara istini, ali zato omogućava da se osigura potrebna propagandistička logistika nasilnoj smjeni vlasti u Skoplju“, kaže stručnjak.
Izvor: EPA
Svojim najnovijim izjavama o sudjelovanju Makedonije u projektu „Turski tok” samo pod uvjetom da EU pristane na to, Gruevski pokušava da se prilagodi onima koji stoje iza nereda u zemlji, smatra Nikita Bondarev, doktor povijesnih znanosti, viši znanstveni suradnik Centra za euroatlantska istraživanja Ruskog instituta za strateška istraživanja. Po njegovom mišljenju, kriza u Makedoniji je počela upravo u onom trenutku kada je postalo jasno da će „Turski tok” proći kroz Makedoniju. „Gruevski, po svemu sudeći, želi malo popustiti, jer osjeća da mu gori pod nogama, a vrijeme medijskog kompromitiranja je završeno. Ako se povlači analogija s Ukrajinom (a ona se sama po sebi nameće), situacija će se dalje razvijati po scenariju eskalacije albanskog separatizma, organiziranja demonstracija u glavnom gradu i ujedinjenja separatista s raznim predstavnicima opozicije. Nakon tog ujedinjenja Gruevski je osuđen na put kojim je morao ići Janukovič. Ja sam gotovo uvjeren da će proći kroz sve to”, smatra stručnjak.
![]() |
Plin "za unutarnju primjenu"
Srbija i Makedonija lako se mogu prevariti u svojoj političkoj računici. |
Treba reći da i sama Turska ispoljava krajnju zabrinutost zbog pokušaja Zapada da osujeti projekt Turski tok. Kako između ostalih, navodi i lokalno izdanje Yeni Şafak, tako važan strateški projekt koji će, kako se očekuje, proći iz Turske u Europu kroz Grčku, Makedoniju, Srbiju i Mađarsku, neizbježno će imati „političke posljedice“. Izdanje ističe da se događaji u Makedoniji s jedne strane mogu „tretirati kao kampanja protiv vlade“ koju opozicija i inače uvijek vodi. Ne treba, međutim, gubiti iz vida činjenicu da Makedoniju vezuju bliski odnosi s Turskom i da Zapad upravo Makedoniju tretira kao „najslabiju kariku u projektu alternativne energetske maršrute“. U vezi s tim, političko obračunavanje u Makedoniji treba interpretirati kao strateški potez Zapada upućen Turskoj, a preko Turske i Rusiji, zaključuje izdanje Yeni Şafak.
„Novo bojno polje“
Očigledno je da sve što se danas događa na Balkanu u izvjesnoj meri zadire u strateške interese Rusije. Agencija Bloomberg je već okarakterizirala Makedoniju kao „novo bojno polje SAD-a i Rusije“. Petar Iskenderov smatra da je upravo SAD (pored lidera albanskih ekstremista u samoj Makedoniji) maksimalno zainteresiran za svrgavanje vlade Gruevskog i da je to samo jedan od mnogih elemenata globalnih „energetskih ratova“ čiji je zadatak izolirati Rusiju od europskog plinskog tržišta, prisiliti Europljane na kupovinu američkog plina iz uljnog škriljca, i osigurati Kijevu ostanak u igri sa sadašnjom ulogom regionalne tranzitne zemlje – ulogom koja ukrajinskim vlastima omogućava istovremeno ucjenjivati i Bruxelles i Moskvu. „Nakon eventualne smjene vlasti u Skoplju i odustajanja nove vlade od suradnje s Rusijom po pitanju Turskog toka, zanimanje SAD-a i EU za događaje u ovoj balkanskoj zemlji splasnut će isto tako iznenada kao što se iznenada i pojavilo u travnju ove godine“, prognozira stručnjak.
Kada je riječ o svemu onome što se tiče unutarnjih političkih „raspleta“ u Makedoniji, Moskva se pridržava principa nemiješanja u unutarnje poslove suverene države. Pa ipak, Rusija se već nedvosmisleno izjasnila povodom događaja u Makedoniji, posebno kada je ukazala na vanjski čimbenik kao glavni element destabilizacije. „Ne mogu dati konačan sud, ali objektivno gledano događaji u Makedoniji se odvijaju u kontekstu odustajanja makedonske vlade od pridruživanja politici uvođenja sankcija Rusiji, i u kontekstu aktivne podrške koju Skoplje pruža planovima za izgradnju plinovoda ’Turski tok’, čemu se protive mnogi u Bruxellesu i preko oceana“, izjavio je u vezi s tim ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.
Dva su pravca u kojima rusko rukovodstvo može pružiti određenu pomoć u rješavanju makedonske krize, smatra Matvej Lomonosov. „Prvi je da izvjesna pomoć može biti pružena Makedoniji i Srbiji u sferi sigurnosti, prije svega u jačanju antiterorističkih jedinica specijalnih službi. I drugo, ruska diplomacija može uzeti sudjelovanje u pripremi novih pravila političke borbe u Makedoniji, a isto se može protiviti i primjeni dvostrukih standarda, kako na unutarnjoj makedonskoj, tako i na međunarodnoj političkoj sceni“, smatra stručnjak.
„Očigledno je da bi Rusija, koja je relativno nedavno pokazala da ima određene ekonomske interese u Makedoniji, morala pružiti podršku političkim snagama zainteresiranim za očuvanje građanskog mira. Moskva bi mogla upotrijebiti svoj autoritet i kulturne veze u cilju formiranja kompromisnog rješenja novonastale krize“, rezimira Evgenij Koloskov.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu