Ruska granica u sigurnim rukama

Izvor: RIA Novosti.

Izvor: RIA Novosti.

Svake godine 28. svibnja u Ruskoj Federaciji se obilježava Dan graničara – praznik momaka u zelenim vojnim kačketima. Spomenuti datum vodi porijeklo iz daleke 1918. godine, kada je Savjet narodnih komesara usvojio dekret o osnivanju Graničarske službe Sovjetske Rusije.

Državna granica Rusije proteže se kopnenom, vodenom i zračnom linijom, i potrebno je uvijek i svuda biti dobro zaštićena. Rusija se graniči s preko 15 zemalja i na tim granicama stanje nije uvijek mirno. 

U novoj Rusiji graničarska služba je dio strukture Federalne službe sigurnosti i izravno se podčinjava njenom rukovodiocu. 

Graničari su uvijek prvi na udaru prilikom obrane zemlje. Svakoga dana na čuvanje državne granice izlazi preko 11 tisuće graničarskih odreda, kao i desetine posada pograničnih brodova, čamaca, aviona i helikoptera.


Pogranične trupe – od prošlosti do sadašnjosti

Pogranične trupe su ostale vjerne svojoj službi i u mirnodopskim uvjetima, i u teškim vremenima. Recimo, Hitler je u planu Barbarossa odvojio samo 30 minuta za zauzimanje sovjetskih karaula. One su se, međutim, držale od jednog sata do čitavih 30 dana, kao u slučaju s garnizonom Brestovske tvrđave. A 13. srpnja 1993. godine u Tadžikistanu su graničari 12. karaule Moskovske graničarske jedinice 11 sati odbijali napad 250 afganistanskih i tadžikistanskih terorista. Od ukupno 48 vojnika karaule 25 je dalo svoj život ne pogazivši zakletvu.

Moskva želi "ukinuti" granicu s Abhazijom
Pomoćnik predsjednika Rusije Vladislav Surkov izjavio je kako između Rusije i Abhazije ne treba postojati granica.

U novoj Rusiji graničarska služba je dio strukture Federalne službe sigurnosti i izravno se podčinjava njenom rukovodiocu.

Svaka regija Rusije ima vlastitu listu najvećih problema na koje treba obratiti pozornost graničarske službe. Recimo, za sjeverozapad zemlje karakteristično je švercanje robe koje ugrožava ekonomske interese, dok je u južnim regijama visoka razina opasnosti od terorističkih aktivnosti, trgovine drogom i uništavanja bioloških resursa Kaspijskog mora.

Problemi na granicama s državama Srednje Azije imaju gotovo istu situaciju, a uz to još i pokušaje ilegalne imigracije. Može se reći da je najproblematičnija regija ruski Daleki istok, jer se tu državi nanosi najveća šteta u ekonomskoj, biološkoj i sirovinskoj sferi.


Pouzdana zaštita

I pored toga što su u naše vrijeme vrlo rasprostranjena razna tehnička sredstva koja pomažu graničarima u vršenju njihovih profesionalnih dužnosti, još uvijek postoje i uobičajeni pogranični znaci, parcele granične trake, inženjerijski objekti s bodljikavom žicom i graničarske patrole s psima. Kao i ranije, na granici je ipak najvažniji ljudski čimbenik, tj. ljudi čija je dužnost da razotkriju lukavstva onih koji krše granicu i ne dopustiti njen nezakoniti prelazak. Prestupnici mogu biti vrlo dosjetljivi u pokušajima da zbune graničare. Recimo, hodaju unazad i nose jedni druge, stavljaju na đon tragove životinja, pa se čak i kotrljaju preko granice u ležećem položaju.

Graničarska služba Rusije neprekidno se razvija. Njene jedinice se ubrzanim tempom opskrbljuju suvremenim tehničkim sredstvima koja u znatnoj mjeri mogu podići razinu zaštite ruskih granica. Sistem automatizirane tehničke kontrole situacije na granici omogućava visoku razinu zaštite onih mjesta gdje je čovjeku otežan pristup zbog prirodnih čimbenika, recimo, u planinama Kavkaza. Isto se moderniziraju i sredstva komunikacije.

Morski graničarski odredi dobivaju nove brodove. Na primjer, prošle godine je porinut pogranični patrolni brod prvog ranga Polarna zvijezda, čiji je zadatak štititi nacionalne interese Rusije na Arktiku.

Obnavlja se i mreža inženjerijskih objekata na problematičnim dionicama ruske granice, na primjer na ruskom Dalekom istoku, koji je 2013. godine stradao od nezapamćenih elementarnih nepogoda.

Mnogo toga tek predstoji uraditi. Otprilike 60% kopnenih i pomorskih granica se kontrolira suvremenim tehničkim sredstvima, dok su međunarodne prometnice pokrivene takvim sredstvima na oko 85% svoje dužine. Pa ipak, još nedavno je svaka karaula bila sumorno mjesto s usamljenom stražarskom kućicom i bodljikavom žicom duž granice, a danas su to prave male tvrđave u vidu lijepo uređenih gradića, koje u slučaju izvanredne situacije mogu vrlo dugo odolijevati neprijateljskim napadima.