Trijumf ljubavi u strahotama rata

U Sovjetskom Savezu je 1941. godine živjelo 195,4 milijuna ljudi. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, da nije bilo rata broj stanovnika bi u Sovjetskom Savezu 1946. godine iznosio 209, 9 milijuna. Međutim, govoreći o povijesnim događajima neumjesno je nagađati „što bi bilo kad bi bilo”. Činjenica je da je 1946. godine broj sovjetskih građana pao na 170, 5 milijuna. Rat je odnio živote 25,5 milijuna ljudi. Najviše su bili na udaru muškarci u radno sposobnoj dobi. Rusija je izgubila 19,5 milijuna branitelja Domovine.

„Rat je izazvao ogromnu disproporciju u odnosu broja muškaraca i žena, ali u prvim godinama rata ljudi nisu ni razmišljali o zasnivanju obitelji”, priča psiholog Elena Galicka. „Užasi bombardiranja, smrti bližnjih, evakuacije i glad – u tim situacijama se jedino mislilo o tome kako preživjeti”.

Dana 23. lipnja 1941. godine objavljena je mobilizacija vojnih obveznika od 23 do 36 godina, a u kolovozu iste godine u vojsku su pozvani mladići od 18 i muškarci do 51 godine. Zatim je donja granica za mobilizaciju spuštena na 17 godina, a u narodne odrede su primani dobrovoljci sve dobi. Po cijeloj zemlji je sprovođena evakuacija žena, djece i staraca.

„Vjenčat ćemo se kad se vratim”

Uspomene na to doba evocira 88-godišnja moskovljanka Larisa Zubova. Ona ih je zabilježila prije nekoliko godina.

„Imala sam maturalnu večer 22. lipnja 1941. godine”, priča umirovljenica. „Kao što je uobičajeno, šetali smo se svu noć Moskvom. Kada sam se ujutru vraćala kući, na autobusnoj stanici sam saznala da je počeo rat. Točno mjesec dana nakon toga počela su bombardiranja, i majka i ja smo evakuirane u Taškent. Moskva je postala zatvoreni grad”.

Larisa je upisala fakultet, zaposlila se, a 1943. godine i njoj i majci je dopušteno vratiti se u glavnu gradu. U Moskvi ih je čekao posao u tvornici i dežuranje u ulazima zgrada. Dalji rođaci su zamolili Larisu da vodi brigu o dječaku kome su poginuli roditelji. Svoju ljubav je srela tamo, u „komunalci”, gdje je u jednoj sobi živio njen pitomac.

10 filmova o Drugom svjetskom ratu koje morate pogledati Prije Dana pobjede, pogledajte našu listu ratnih filmova – 5 iz SAD-a i 5 iz Rusije/SSSR-a.

„Jednom sam otišla u kuhinju i tamo me je vidio moj budući muž. On je s majkom i sestrom živio u istom stanu, u drugim dvijema sobama. Pogledao me je i odmah rekao: ’Odlazim sad u Kujbišev, a vjenčat ćemo se kad se vratim’”.

Konstruktor u tvornici aviona Viktor Zubov održao je danu riječ – 18. travnja 1944. godine postali su službeno muž i žena.

„S obzirom da je rat bio u tijeku, nije postojala nikakva prethodna procedura. Samo smo došli i registrirali se. Sjećam se da je matična služba bila u nekakvom prljavom podrumu, a vjenčani list je izdan na tako lošem papiru, da je samo godinu dana kasnije sasvim propao i morali smo ga mijenjati. Ali sve su to bile sitnice. Najvažnije je da smo bili sretni”.

Čak i za vrijeme rata ljudi su bili željni ljubavi

Prema podacima Uprave matične službe Moskve 1941. godine u glavnom gradu je registrirano gotovo 44 tisuće brakova, a samo godinu dana kasnije tek nešto više od 12,5 tisuća, dok je 1943. sklopljeno 17,5 tisuća, a 1944. već 33 tisuće brakova. U prvoj postratnoj godini broj brakova je dostigao skoro 85 tisuća.

„Ta dinamika se lako objašnjava”, kaže psiholog. „Početkom rata su se ljudi nadali da neće potrajati i samo su se trudili preživjeti. Međutim, godinu-dvije dana kasnije postalo je jasno da se rat neće brzo završiti i da je potrebno poduzeti nešto po pitanju obiteljskog života. Čovjek ne može sve vrijeme stradati. On se čak i za vrijeme rata želi zaljubiti”.

Fotogalerija: Od Berlina do Moskve: Ulicama koje čuvaju uspomenu na Drugi svjetski rat

I pored gladi i teškoća, u siječnju 1945. godine Larisa i Viktor Zubov dobili su sina, a u svibnju iste godine završen je rat.

„Naravno, željeli smo dijete. Možda zvuči strašno, ali smo bili navikli na rat i nismo bili spremni  odlagati život za kasnije. Bili smo mladi i zaljubljeni. Danas mnogi ne shvaćaju kako je naša generacija donosila odluku da rađa djecu, a tada je to bilo prirodno. Samo smo željeli biti sretni ljudi”.

Godinu dana prije početka rata u Moskvi je rođeno gotovo 110 tisuća mališana, a u najvećem jeku rata broj rođenih je pao za više od 70%. Zatim je, naravno, naglo porastao 1946. godine, kada su se muškarci vratili iz rata i kada je nastupio mir. Rođeno je preko 102 tisuće beba i postalo je jasno da se život vraća u uobičajeni kolosijek.