Izvor: Aleksej Nikoljskij/RIA Novosti.
Kako ističe u svojem nastupu na okruglom stolu ''Hibridni ratovi 21. stoljeća'' Aleksandr Bartoš, direktor Informacijskog centra za pitanja međunarodne sigurnosti pri Moskovskom državnom lingvističkom sveučilištu, pojmom ''hibridne prijetnje'' ujedinjuje se široki dijapazon mogućih neprijateljskih prilika i namjera. Recimo, cyber-rat, scenarij asimetričnih sukoba niske intenzivnosti, globalni terorizam, piratstvo, ilegalna imigracija, korupcija, etnički i religiozni sukobi, demografski izazovi, transnacionalni organizirani kriminal, problem globalizacije i primjena oružja masovnog uništenja (OMU).
Nova vrsta prijetnje odavno uznemirava ruske vojnike. S dolaskom novog ministra obrane Sergeja Šojgua trebalo je posvetiti ozbiljnu pozornost novim formama obrane, a u ministarstvu razrađen je program kompleksnog suzbijanja vanjskim prijetnjama.
Krvavi kaos mekim metodama
Sredinom listopada 2014. press-služba Ministarstva predala je javnosti mišljenje Sergeja Šojgua o mogućem sukobu s NATO-om i vanjskim prijetnjama: ''Danas u svijetu nema ni jednog žarišta napetosti, gdje nisu američki vojnici. Štoviše, nakon završetka misija za promicanje demokracije te su regije podvrgnute pravim krvavim kaosom. Primjeri su poznati: Irak, Libija, Afganistan, sad Sirija. Čak ni tragični događaji u Ukrajini nisu prošli bez otvorenog mentorstva predstavnika operativne grupe središnjeg zapovjedništva vojske SAD-a''.
Pokušavajući preuzeti inicijativu, SAD i NATO žure optužiti Rusiju za uvođenje hibridnog rata u Ukrajinu i na Krimu. Tako je Alexander Vershbow, zamjenik šefa NATO-a, nastupajući 5. ožujka 2015. u Rigi na međuparlamentarnoj konferenciji predstavnika država EU za pitanja opće vanjske politike i sigurnosti, izjavio da je NATO spreman za ''hibridan rat'' s Rusijom. Prema riječima Veshbowa, odgovor NATO-a i Europske unije na takve prijetnje trebao bi uključiti u sebe ''tvrde i meke'' instrumente borbe, koji se nadopunjuju.
Pri uvođenju hibridnog rata isprva se koristi takozvani informacijski napad, koji može trajati 5-10 godina. U toj etapi u napadnutoj državi oblikuje se opozicija vlasti među mladeži, koja je orijentirana na zapadne vrijednosti. Tako se priprema tlo za ''obojanu'' revoluciju i smjenu režima. U pravilu, korištenje vojnih metoda je minimalno ili se ostvaruje putem distanciranih napada bez upotrebe kopnene vojske.
Idealan rat
Razrada nove strategije vođenja rata je nova etapa u povijesti čovječanstva, kad strategiju vođenja rata razrađuju političari i ekonomisti, dakle, ne vojnici. Država, koja koristi hibridni rat, trpi minimalne gubitke, a s vremenom prestane trpjeti i financijske troškove, prebacujući ih na samu napadnutu državu. Pritom čuva živote svojih vojnika, tako izbjegava i društvene nemire (prisjetimo se nemira tijekom vijetnamskog rata).
![]() |
Je li moguć nuklearni rat između Zapada i Rusije? Kremlj je spreman na uzvratni udarac, ali sukob nije vjerojatan. |
''Ako uzmemo u obzir tri aspekta vođenja hibridnog rata (ekonomski, informacijski i vojni), onda je Rusija spremna odgovoriti na dva'', za RBTH govori Mihail Timošenko, nezavisni vojni stručnjak. ''Na Rusiju je teško vršiti ekonomski pritisak, imamo veliko iskustvo preživljavanja tijekom razdoblja SSSR-a, taj je blokada bila puno jača. U vojnom pogledu Rusija se prilagodila suvremenim uvjetima i u stanju je rješavati situacije na granici. I dalje su učinkoviti nuklearni štit i suvremene isporuke bojnih glava. Slaba karika u hibridnom ratu ostaje informacijski aspekt. Tu zaostajemo još od SSSR-a. To se odražava i na jezičnu barijeru. Čitav svijet govori na engleskom, a sve manje na ruskog. U uvjetima rasta uloge društvenih mreža Zapad, odnosno NATO, ima očiglednu prednost. No budući da informacijsko područje često ovisi o ekonomskom, onda će zaštićenost Rusije ovisiti o uspjesima u razvoju naše ekonomije''.
Jedan od ključnih instrumenata borbe s hibridnim ratovima u Rusiji je Nacionalni centar za upravljanje obranom, koji je osnovan 2014. To je zapravo kvalitetan novi instrument monitoringa, svestrane analize i operativnog utjecaja na moguće prijetnje nacionalnoj sigurnosti. U slučaju vojne prijetnje uprava države, uključujući različite grane vlasti, mogu koordinirati svoj rad zajedno s vojnih i drugim vojnim službama u zgradi Nacionalnog centra. Ranije nije bila moguća ta razina uzajamne suradnje.
Programska opskrba Centra omogućuje da se modelira razvoj i varijante rješenja bilo kojih kriznih situacija, dovede u korelaciju sa sigurnošću te se odredi predstavljaju li prijetnju za Rusiju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu