15 godina na vlasti: Teze Vladimira Putina

O početku svoje vlasti

''Neki su od oligarha, kad sam bio predsjednik vlade i kad je Jeljcin objavio da ću se kandidirati za predsjednika, došli kod mene u kabinet u Bijelom domu, sjeli nasuprot mene i rekli: 'Shvaćate li da nikad nećete biti ovdje predsjednik?'. ''Pa, vidjet ćemo''.

Putin posjetio spomenik žrtvama genocida nad Armencima u Erevanu Ovo nije prvi puta da je Vladimir Putin posjetio spomenik žrtvama armenskog genocida.

''Gotovo sam 20 godina radio u KGB-u u vanjskoj obavještajnoj službi i čak se meni činilo da će se s padom ideološke pregrade sve radikalno izmijeniti. Ali ne, nije se radikalno promijenilo.  Čini se -  i takve jednostavne stvari ne dolaze odmah u glavu – da još uvijek postoje geopolitički interesi, koji nipošto nisu povezani ideologijom. Naši partneri trebali su shvatiti da takva država kao što je Rusija ima i ne može ne imati svoje geopolitičke interese''.

O Kavkazu i terorizmu

„Nije bilo moguće učiniti ništa drugo, nego ugušiti terorizam. Dogovor nije bio moguć. Dobro se sjećam da sam, kao direktor Federalne službe sigurnosti, čitao različite operativne dokumente, između ostalog prepisku između međunarodnih terorista te da su oni jedni drugima pisali: 'Ovo je jedinstvena situacija. Imamo priliku odvojiti Kavkaz od Rusije. Sad ili nikad'. Ali i za nas je bilo jasno da ili ćemo sad spriječiti, ili više nikad nećemo imati šansu sačuvati državu''.

„Naše specijalne službe su jednom zabilježile direktne kontakte između terorista sa Sjevernog Kavkaza i predstavnika specijalnih službi Sjedinjenih Država u Azerbajdžanu. Oni su im zapravo pomagali čak i s prijevozom. A kada sam to rekao tadašnjem predsjedniku Sjedinjenih Država, on mi je odgovorio: ’Ma ja ću im, oprostite, reći bez uvijanja, ja ću im isprašiti tur’. A deset dana kanije rukovodioci Federalne službe sigurnosti su od svojih kolega iz Washingtona dobili pismo: ’Održavamo i održavat ćemo odnose sa svim opozicijskim snagama u Rusiji. I smatram da imamo pravo to činiti i činit ćemo tako i dalje’”.

Tragedija Beslana: 10 godina kasnije

O najtragičnijim događajima u posljednjih 15 godina

''Naravno, to su oni užasni teroristički napadi u Beslanu i u kazalištu u Dubrovki. [...] To je vjerojatno ono najteže kroz što je morao proći naš narod''.

O Zapadu

''Ponekad imam utisak da nas vole, kad nam treba poslati humanitarnu pomoć. Tad je sve dobro, šalju nam krumpir. [...] Takozvani vladajući krugovi, političke i ekonomske elite tih država nas vole, kad smo siromašni, jadni te stojimo s isruženom rukom''. 

O Krimu i Ukrajini

„Duboko sam uvjeren da ne kršimo nikakva pravila igre. Kada kažem pravila igre, mislim prije svega na međunarodno pravo, javno međunarodno pravo, Povelju Ujedinjenih Naraoda i sve ono što je s tim povezano. To se tiče odnosa Rusije prema Ukrajini, odnosa prema Krimu, kao i drugim regijama u svijetu te borbe protiv međunarodnog terorizma, pa i problema u sferi globalne sigurnosti.''

„Mislim, recimo, na naš odnos prema izlasku SAD-a iz fundamentalnog sporazuma o zabrani razvoja sistema proturaketne odbrane. Kada im mi govorimo da nas ugrožava, recimo, širenje NATO-a na istok i približavanje vojne infrastrukture našim granicama, onda se nam se oni trude suprotstaviti. I eto, danas je to poprimilo oblike koje vidimo, a vidimo takozvane sankcije.''

Više o situaciji u Ukrajini

''Za nas je bilo najvažnije razumjeti što žele ljudi, koji žive na Krimu. [...] Ako se ljudi žele vratiti u Rusiju, ne žele živjeti pod vlašću neonacista, radnikalnih nacionalista i banderovaca, onda ih nemamo pravo napustiti. [...] Ne zato što želimo nešto odgristi, oteti. Čak ne zbog toga što Krim ima strateško značenje na Pričernomorju. Već zato što je to element povijesne pravednosti. Smatram da smo postupili pravilno te ne žalim ni zbog čega''.

 
O sebi

''Nikad nisam bio u takozvanim elitama. I to je jako dobro. Kad ljudi žive ili se rađaju u drugom društvenom miljeu, to isto nije loše, to isto ima svojih pluseva. [...] Ali za čovjeka, koji se bavi onim poslom koji ja radim, izuzetno je važna ona veza i osjećaj povezanosti s običnim ljudima''.

 ''Uopće ne pokušavam naći neke dodatne izvore (informacije). Ne trebam tražiti, imam već sve to. Čak ne mogu ni reći zašto, shvaćate? [...] Jednostavno se osjećam kao dio naše države, dio naroda. [...] Ti mi signali dolaze odmah, čim osjetim da su ljudi nezadovoljni''.