U Crnoj Gori pronađena "nevidljiva ruka Moskve"

Ministar vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore Igor Lukšić u susretu sa šefom njemačke diplomacije Frank-Walterom Steinmeierom u Berlinu izjavio je da Rusija "vrši pritisak na Crnu Goru" preko Ruske i Srpske pravoslavne crkve, oporbenih stranaka i društvenih organizacija. Lukšić je istakao da Rusija uglavnom koristi propagandističke metode i akcije protivnika stupanja u NATO, a prema podacima Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore već dvije trećine građana podržava ulazak zemlje u Savez. Njemački ministar vanjskih poslova složio se s crnogorskim kolegom da Rusija vrši pritisak na druge zemlje, konkretno na Moldaviju, Gruziju, baltičke i balkanske zemlje.

Nogometni incident u Podgorici: Rusiji također prijeti kazna UEFA je pokrenula istragu protiv Rusije zbog ponašanja ruskih navijača na utakmici Crna Gora - Rusija 27. ožujka u Podgorici.

Po mišljenju starijeg znanstvenog suradnika Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti Petra Iskenderova, Lukšićeva je izjava po formi antiruska, a po sadržaju ne odgovara istini, i to je još jedan dokaz da vlasti Crne Gore pokušavaju isforsirano "uvući" zemlju u euroatlantsku orbitu.

"Objektivna analiza nameće zaključak da šef crnogorske diplomacije svjesno obmanjuje domaću i međunarodnu javnost. Ma kako crnogorske vlasti željele probleme u zemlji pripisati "nevidljivoj ruci Moskve", stvarno stanje je takvo da sve dublja politička kriza u Crnoj Gori i raskol među pristašama i protivnicima ulaska u NATO imaju unutarnje razloge. Kriza je izazvana time što znatan dio društva ne prihvaća jednostrani euroatlantski smjer Podgorice, pomoću kojeg je ona već uspjela u velikoj mjeri pokvariti odnose s Moskvom", objašnjava Iskenderov. Prema njegovim riječima, ključni momenti tog smjera su stvaranje prepreka za ulazak ruskih brodova u crnogorske luke i korištenje administrativnih poluga protiv oponenata vladajućeg "tandema" - predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Mile Đukanovića.

"U samoj Crnoj Gori su vlasti svojom politikom isprovocirale konfrontaciju koja je na političkoj sceni već počela ubirati svoje krvave plodove: u Budvi je ubijen Saša Marković, dosljedni oponent euroatlantskog smjera. Destabilizacija situacije u Crnoj Gori zaista je u tijeku, ali je prouzročena politikom crnogorskih vlasti koje se bezrezervno orijentiraju na sjedište EU, i posebno na sjedište NATO-a", rezimira Iskenderov.

Što se tiče Lukšićeve tvrdnje da, navodno, dvije trećine Crnogoraca podupire ulazak zemlje u NATO, ona se, po riječima Petra Iskenderova, ne može ničim potkrijepiti. "Nezavisne ankete svjedoče da je situacija upravo suprotna. Prema dostupnim podacima, za stupanje Crne Gore u NATO izjašnjava se samo četvrtina stanovništva zemlje. Vjerodostojnost tih podataka potvrđuje se rezultatima anketa o stupanju u Europsku uniju, na čemu crnogorsko rukovodstvo također vrlo aktivno radi. EU nije NATO, ali i ulazak u tu organizaciju podržava manje od polovice ispitanika (40% do 45%), navodi ruski ekspert.

Kako i zašto je SAD planirao potisnuti Rusiju s Balkanskog poluotoka Chris Murphy, senator iz Demokratske stranke koji u Kongresu predstavlja Connecticut, izložio je u Njemačkom fondu Marshall rezultate svoje "inspekcije" na Balkanu.

"Ma kako vlasti Crne Gore to željele, većina stanovnika još uvijek ne prihvaća ideje euroatlantizma. Zbog toga vlada i mora tražiti neko opravdanje i pozivati se na famoznu "nevidljivu ruku Moskve". Te optužbe su potpuno u duhu sadašnje politike Bruxellesa. One, međutim, neće pomoći da se riješe stvarni problemi u zemlji. Naprotiv, samo će još više podići tenziju", zaključuje Iskenderov.

Po mišljenju ravnatelja Instituta za nacionalnu energetiku Sergeja Pravosudova, obični Crnogorci i dalje su tradicionalno prijateljski nastrojeni prema Rusiji, i pored toga što Crna Gora aktivno demonstrira svoju privrženost političkom smjeru EU i SAD-a.

"Vrlo mnogo nekretnina u Crnoj Gori pripada Rusima. U tu zemlju dolaze mnogi turisti iz Rusije. Ispada da Crna Gora u ekonomskom smislu mnogo ovisi o Rusiji. To, međutim, ne znači da Rusija vrši bilo kakav politički pritisak na nju. Jednostavno se situacija odvija tako da se Crnoj Gori isplati podržavanje prijateljskih odnosa s Rusijom, ali se to ne sviđa čelnicima EU i SAD-a. U tome leži ključ antiruskih izjava rukovodstva Crne Gore", smatra stručnjak.

Jednom neinteligentnom frazom Lukšiću je praktički pošlo za rukom da prekriži povijest rusko-crnogorskih odnosa dugu 300 godina, smatra Nikita Bondarev, stariji znanstveni suradnik Ruskog instituta za strateške studije.

"Iz Lukšićevih riječi zapravo proizlazi da u Crnoj Gori ne postoji tradicionalno rusofilsko raspoloženje, već da postoji samo Putinova propaganda. Sve što nas je spajalo tijekom stoljeća s nevjerojatnom je lakoćom bačeno na smetlište povijesti samo radi jedne Steinmeierove pohvale. Kao da nema niti je bilo pobratimstva episkopa Danila Njegoša s carom Petrom I., kao da nije bilo Save Raguzinskog, bliskog prijatelja cara Petra I., niti subvencija koje je car Pavao I. svake godine davao Crnoj Gori. Kao da nije bilo ruskog konzulata u Kotoru i zajedničkih borbenih djelovanja Rusije i Crne Gore 1806. godine", čudi se Bondarev.

"Tko je predložio ideju o slavenosrpskom carstvu pod žezlom ruskog monarha - Sveti Petar Cetinjski ili Putinova propaganda? I zašto se najvažnija ruska svetinja - desnica Ivana Krstitelja - nalazi u Crnoj Gori i zašto Rusija čak i ne razmišlja da je traži nazad? Jesu li i to intrige Ruske i Srpske pravoslavne crkve o kojima govori Lukšić?", pita se ekspert.