Pseći posao: Kako psi služe u Oružanim snagama Rusije?

U 470. edukativnom centru za uzgoj pasa pripremaju pseću vojsku. Više od 400 budućih kinologa pristupilo je završnoj etapi pripreme. Da bi postao vojni kinolog, kandidatu se potrebno pripremati 6 mjeseci. U tom razdoblju prođe tečaj opće vojne i veterinarske pripreme te nauči osnove dresiranja svojih četveronožnih parova.  

Strpljivi i neagresivni 

Vojna specijalnost kinologa smatra se za jednu od najprestižnijih, zato bi Ministarstvo obrane radije u budućim vojnim kinolozima željela vidjeti ljude, koji i u civilu imaju sličnu specijalnost: recimo, veterinar ili radnik u zoološkom vrtu. Obraćaju pozornost i na osobne kvalitete: više šanse da postanu kinolozi imaju strpljivi, neagresivni, savjesni ljudi, koji su u stanju podnijeti monotonu djelatnost. Ipak dresiranje pasa podrazumijeva stalno ponavljanje naredbi i izvršavanje istih radnji.

Izvor: Youtube, RT

Pravilno odabrani čovjek je već pola uspjeha u radnom tandemu čovjek-pas, budući da u početnim fazama pripreme između njih nastaju mnogobrojne trzavice, što se, naravno, ne odražava na najbolji način u izvršavanju zadaće.

''Najsloženija je, ma kako to čudno izgledalo, početna priprema'', za RBTH govori Vadim Popov, koji je služio u 470. edukativnom centru tijekom hitne službe. ''Opći tečaj se u malo čemu razlikuje od civilnog – psa dresiraju da hoda pored čovjeka, privikavaju ga na ogrlicu i uzicu, skokove, plivanje. Na početku praviš greške: ili nepravilno daješ zapovjedi, pa ih pas ne percipira. Ili daješ pretjerano složene zadaće, precjenjujući mogućnosti psa'', rekao je.

Ipak, već je na početku posebnog ''vojnog'' tečaja pripreme očit napredak, pas jednostavnije prolazi kroz takve složene stvari kao što su, recimo, reagiranje na eksplozije granata, zaustavljanje zločinca itd.   

Živa tehnika

 Trenutno u 470. Centru postoje dva glavna pravca u obuci pasa: traženje mina i bombi te stražarska služba.

Zadaća stražarskog psa je da na velikoj udaljenosti nanjuši prekršitelja i zalaje, kako bi se stražare upozorilo na postojanje ''stranca''. Pas samostalno donosi odluku o napadu u slučaju potrebe.

Traganje mina i bombi trenutno ima važniju ulogu od stražarske. To je povezano s prijetnjom od terorističkih napada. I za tu službu psi su nezamijenjivi, nikakva ih tehnologija ne može nadoknaditi.

Prema riječima Dmitrija Karčevskog, glavnog zapovjednika staražarske službe, još uvijek nije izmišljeno ništa što bi bolje funkcioniralo od psećeg nosa. Čak najsuvremenija sprava za traganje mina ne mora reagirati na plastičnu kutiju mine, a pas će je uvijek naći, jer je naučen na poseban miris eksploziva. Iskusni kinolozi tvrde da pas, koji se nalazi u zgradi, može nanjušiti eksploziv koji se, recimo, nalazi dva kata niže. Radna specijalizacija ovisi o pasmini. Za traganje mina najviše odgovaraju španijeli i labradori te sve vrste ovčara, rotvajlera ili moskovski pas čuvar (križanac kavkaskog ovčara, bernardinca i lovačkog psa -  to su idealni ''stražari'', jer su krupni, snažni i, ono što je najvažnije, oštri).  

Vojni psi se ne daju 

Ponekad psi dolaze služiti zajedno s vlasnikom. Zajedno služe godinu dana, a potom odlaze kući. To se nerijetko događa. Uglavnom se novak i pas susreću u centru za uzgoj pasa, gdje psi služe prosječno 8 godina (nakon obuke psi se šalju na službu u vojsku), a novaci jednu godinu. Dakle, psi mijenjaju 7-8 puta vlasnika. Novaci se često vežu za psa, no ne mogu ga povesti sa sobom. Vojni psi su vlasništvo Ministarstva obrane, isto kao tenkovi ili avioni.
Međutim, kad ''četveronožni vojnici odlaze u mirovinu'', vojnici ih odvode svojim kućama te im na taj način osiguravaju dostojnu starost.