Sporazum u Minsku i Debaljcevo

Jato golubova u Kramatorsku leti oko spomenika osnivaču Sovjetskog Saveza Vladimiru Lenjinu, obojanog u boje ukrajinske zastave. Izvor: Reuters

Jato golubova u Kramatorsku leti oko spomenika osnivaču Sovjetskog Saveza Vladimiru Lenjinu, obojanog u boje ukrajinske zastave. Izvor: Reuters

Prekid vatre na istoku Ukrajine prema minskim sporazumima stupio je na snagu 15. veljače u 00:00. Ruski vojni stručnjaci, međutim, ističu da postoje faktori koji mogu osujetiti prekid borbenih djelovanja, a jedan od najvažnijih je situacija s obručem kod Debaljceva.

Prezentirajući 12. veljače u Minsku rezultate višesatnih pregovora koji su se ticali i povlačenja teškog naoružanja i stvaranja sigurnosne zone između zaraćenih strana, predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je kako je "postignuto ono što je najvažnije", tj. dogovor o prekidu vatre. On je odmah zatim spomenuo i poteškoće koje postoje u tom pogledu, s obzirom da predstavnici Rusije i Ukrajine imaju različita tumačenja situacije s obručem u kojem se, kako tvrde proruski dobrovoljci, kod grada Debaljcevo nalazi velika grupacija ukrajinskih snaga od nekoliko tisuća ljudi.

Putin je dao do znanja da pokušaji proboja tog obruča mogu ozbiljno otežati situaciju na istoku Ukrajine, što dovodi u pitanje postignuti sporazum o prekidu vatre.

 

Bezizlazna situacija

Prema riječima vojnog komentatora Vladimira Muhina, reljef terena kod Debaljceva je takav da ukrajinska vojska gotovo nema šanse samostalno probiti obruč, a pokušaji proboja dovest će do ogromnih gubitaka.

Kijev ne želi priznati činjenicu da se velika grupacija njegovih trupa nalazi u obruču, ističu analitičari, tako da situacija postaje bezizlazna. Vojni stručnjak Viktor Murahovski smatra da je jedino rješenje slanje vojnih stručnjaka na to područje, koji će ocijeniti situaciju, kao što je predložio Putin.

Odbijanje Kijeva da prizna postojanje obruča stručnjaci dovode u vezu s političkim i moralno-psihološkim faktorima. Situacija podsjeća na borbe za donjecki aerodrom "Sergej Prokofjev", koje su trajale nekoliko mjeseci iako aerodrom nije imao odlučujući strateški značaj. Međutim, za Kijev je ta zračna luka bila simbol borbe protiv proruskih dobrovoljaca. Ipak, ukrajinske jedinice nisu je uspjele zadržati u svojim rukama.

 

Izlazak trupa

Kako naglašavaju stručnjaci, izlazak ukrajinskih trupa iz obruča je nužan. Prema izjavi Vladimira Muhina, vojnog komentatora lista Nezavisimaja gazeta, reljef terena je takav da ukrajinska vojska de facto nema šanse samostalno probiti obruč, a pokušaji proboja će dovesti do ogromnih gubitaka.

Stručnjaci ujedno navode i drugu varijantu razvoja situacije oko Debaljceva i ponovno podsjećaju na ono što se ranije događalo oko donjeckog aerodroma. Po mišljenju Aleksandra Hramčihina, zamjenika ravnatelja Instituta za političku i vojnu analizu, ukrajinska vojska može se, kao i na aerodromu, dosta dugo održati kod Debaljceva, te kasnije, možda čak i nakon nekoliko mjeseci, pokušati izvršiti proboj.

 

Nema optimizma

Sve u svemu, smatra Hramčihin, sadašnje sporazume očekuje nezavidna sudbina sporazuma koji su im prethodili. Razlog je u tome što su ih nametnule vanjske sile, a nijedna strana u sukobu nije zainteresirana za njihovo poštivanje. Uz sve to, na vojnom planu ni Kijev ni proruski dobrovoljci zasada nisu postigli ono što su željeli, a još uvijek nisu iscrpili mogućnosti daljnjeg ratovanja. U tom kontekstu stručnjak prognozira da će se ratna djelovanja, nakon prekida vatre 15. veljače, već na ljeto razbuktati novom snagom.

Kao slabu točku postignutih sporazuma u vojnom smislu stručnjaci navode i činjenicu da će za proruske dobrovoljce povlačenje teškog naoružanja s linije dodira, koja je sada u predgrađu Donjecka, značiti da grad brani samo pješaštvo. Tako oni postaju vrlo ranjivi na tom dijelu fronte. To znači da odlučujuću ulogu u ispunjavanju sporazuma imaju ukrajinske snage. One prve trebaju povući svoje teško naoružanje, jer bi u protivnom povlačenje topništva za proruske dobrovoljce bilo samoubilački potez.