Špijunski skandali SSSR-a: Prvi dio

Izvor: TASS

Izvor: TASS

Bivši rukovoditelj sovjetske obavještajne službe Leonid Šebaršin rekao je u jednom svom intervjuu: "Za naše uspjehe sazna se samo kada pretrpimo veliki poraz. Za naše sadašnje uspjehe neće se saznati za manje od pedeset godina." Ruski vjesnik vam predstavlja pet spektakularnih uspješnih akcija iz prošlosti jedne od najuspješnijih obavještajnih agencija u povijesti.

1. Operacija "Informacije našeg doba"

Sovjetski obavještajci proveli su ovu operaciju još početkom 1930-ih. Tada su antisovjetske emigrantske organizacije bile najvažniji objekt za "obradu". Većina takvih organizacija ne samo da se nalazila pod nadzorom, već ih je sovjetska agentura specijalno povremeno stvarala.

Sergej Tretjakov ("Ivanov"). Izvor: svr.gov.ru

Borbena organizacija bijele emigracije Ruski općevojni savez (ROVS) dugo je bila izvan kontrole Moskve. Tada se u povijesti obavještajnog rada i pojavljuje lik s operativnim pseudonimom "Ivanov", s kućom u Parizu koja je bila opremljena kao stožer ROVS-a. Lokalna rezidentura NKVD-a je 1929. kontaktirala ovog čovjeka i on je pristao pomoći.

Od siječnja 1934. počinje neprekidno prisluškivanje razgovora koji se vode u stožeru ROVS-a. Iz ovih informacija obavještajna služba saznavala je sve o svim detaljima djelatnosti ove organizacije.

Uoči okupacije Francuske od strane nacističke Njemačke, veza s "Ivanovom" bila je privremeno zamrznuta, ali to ga nije spasilo od razotkrivanja. Gestapo mu je lipnja 1942. ušao u trag i uhitio ga, a dvije godine kasnije bio je strijeljan. Međutim, razmjere onoga što je "Ivanov" uradio ostali su neotkriveni, što je ROVS i njegove članove učinilo neupotrebljivim za neprijatelja. Tek krajem 1980-ih otkriveno je da se pod konspirativnim imenom "Ivanov" skrivao jedan od značajnijih predstavnika ruske emigracije, Sergej Nikolajevič Tretjakov.


2. Prisluškivanje Roosevelta u Teheranu

Neposredno prije savezničke konferencije u Teheranu Nijemci su pripremali diverziju protiv lidera SSSR-a, Engleske i SAD-a. Međutim, sovjetski obavještajci su na vrijeme raskrinkali ove planove.

Nevjerojatna priča špijuna-prikaze sovjetskog KGB-a

Grupa pod rukovodstvom sovjetskogog obavještajca Gevorka Vartanjana razotkrila je svu rezidenturu nacista u Iranu, uslijed čega je nekoliko dana prije konferencije bilo uhićeno preko 400 njemačkih agenata, a američki predsjednik Roosevelt je iz sigurnosnih razloga bio smješten u prostorije sovjetske ambasade (iako se britansko veleposlanstvo nalazilo preko puta). Kasnije je Oleg Gordijevski, pukovnik KGB-a koji je prebjegao na Zapad, čitavu stvar predstavljao kao da je NKVD na taj način htio namamiti Roosevelta u sovjetsku rezidenciju radi prisluškivanja razgovora Amerikanaca. Uostalom, iz dokumenata koji su objelodanjeni 2000. saznaje se da je Roosevelt odabrao veleposlanstvo SSSR-a najvjerojatnije iz želje da se Staljinu ne daje povod za sumnju u englesko-američki dogovor. Kao iskusni političar, Roosevelt je morao znati da će ga "slušati" i kod Engleza i kod Rusa, stoga nije govorio ništa "suvišno".


3. "Bubica" u grbu SAD-a


Drveni grb SAD-a, "poklon sovjetskih pionira", sedam godina je bez baterija špijunirao američkog veleposlanika pomoću visokotehnološkog odašiljača. Izvor: topwar.ru

Nakon završetka rata odnosi između SSSR-a i SAD-a brzo su se počeli pogoršavati, tako da su informacije o novom protivniku bile posebno vrijedne za Moskvu. Cilj sovjetske obavještajne službe postala je zgrada američke ambasade. Jedno lukavstvo dovelo je do uspjeha.

Bubica zvana "zlatoust" bila je postavljena u ambasadu zajedno s "darom sovjetskih pionira" - grbom SAD-a, izrađenim u drvetu. Suvenir je bio napravljen tako dobro da veleposlanik SAD-a nikako nije mogao ostati ravnodušan. Tako se grb sa "zlatoustom" našao na zidu u ambasadorovom kabinetu. Zahvaljujući "bubici", sovjetsko rukovodstvo tijekom sedam godina o ambasadorovim odlukama saznavalo je prije predsjednika SAD-a.

"Zlatoust" je preživio četiri veleposlanika - mijenjan je namještaj, ali grb je ostajao na svom mjestu. Otkrili su ga tek 1952., kada je radio-signal "bubice" bio detektiran. Amerikanci nisu odmah shvatili kakva je to naprava skrivena u štitu s grbom. Taj aparat nije imao baterije, već samo membranu koja je radila pomoću radio-snopa iz zgrade preko puta. Uslijed vibracija membrane tijekom razgovora u prostoriji, odbijeni radio snop se modulirao, tako da se tek taj signal primao i dešifrirao.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond: