Snijeg iznad Auschwitza

Oświęcim je poljski naziv mjesta, dok su Nijemci logor nazvali Auschwitz. Rusi i mjesto i logor nazivaju Osvencim. To nije bio samo jedan kompleks građevina. Koncentracijski logor Auschwitz se sastojao od pet glavnih logora i jednog zatvora. U promjeru od 20-30 kilometara na teritoriju Dombrovskog ugljenog bazena nalazilo se još 18 odjela koncentracijskog logora. U svakom je bilo do 80 baraka, u kojima je bilo smješteno  200-300 logoraša.

Logor je osnovan 1940. Na ovo mjesto su bili deportirani  Židovi i pripadnici drugih naroda koji nisu "imali sreće" da se rode kao "istinski arijevci". Oni su masovno ubijani, kao životinje, dok su dijelovi njihovih tijela – kosa i koža - korišteni u sasvim praktične svrhe. Kosom su punjeni jastuci  za odvažne mornare njemačkih podmornica, a od kože su se šile rukavice, dok je od masti iz ljudskih tijela pravljen sapun itd. Sve je bilo upotrijebljeno,  čak su im vađeni zlatni zubi i krunice, a na živim "predstavnicima niže rase" vježbali su njemački kirurzi, a farmaceuti su vršili eksperimente.

Ljudi su u Auschwitz deportirani vlakovima iz cijele Europe. Stizalo je po 10 vlakova  dnevno, u svakom po 40-50 vagona, a u svakom vagonu od 50 do 100 ljudi. Prvi dan bi preživjelo samo između 10 i 30% novopridošlih. Nijemci čak nisu ni brojali koliko je ljudi ubijeno. Rudolf Hess, zapovjednik Auschwitza 1940-43, tijekom Nurnberškog procesa je izjavio da "nije brojao ubijene". Prema suvremenim procjenama povjesničara, tijekom postojanja logora smrti ubijeno je 1.100.000 Židova, 140.000-150 tisuće Poljaka, 100.000 Rusa i 23.000 Roma.

Prije dolaska oslobodilačkih jedinica Crvene armije peći u kojima su spaljivana tijela su porušene, a svi logoraši koji su mogli hodati i nisu uspjeli pobjeći bili su odvedeni na zapad. Sovjetski vojnici su tako oslobodili samo 7600 ljudi. Za to je Crvena armija platila skupu cijenu: Prvi ukrajinski front je u borbama tijekom te zime izgubio 26 tisuća vojnika, a samo u borbama za Auschwitz poginulo je od 234 do 350 crvenoarmejaca.

Prvo svjedočanstvo vojske o postojanju logora nalazi se u izvješću načelnika političkog odjela 60. Jedinica vojske generala Grišajeva upućenom zapovjedniku političke uprave Prvog ukrajinskog fronta generalu Jašečkinu od 26. siječnja 1945: "Na stanici Lebionž jugozapadno od Hžanuva otkrili smo odjel koncentracijskog logora Auschwitz s preživjelim zatočenicima. Među njima je 30 Židova, ostali su Mađari, Francuzi, Česi, Poljaci i Rusi - svi koji su uspjeli sakriti u rudarsko okno. Ostale zatvorenike Nijemci su ubili. Jedan od preživjelih, Židov Lever, ispričao je da se prije Lebionža nalazio u Auschwitzu. Tamo se u jednom trenutku nalazilo od 25 do 30 tisuća Židova iz mnogih zemalja Europe.

Slom Nijemaca kod Staljingrada: Svjedočanstva neprijatelja

Oni su u Auschwitz deportirani neprekidno tijekom četiri godine. Svi koji nisu mogli raditi - žene, starci, djeca i bolesnici - odvajani su od zdravih muškaraca i odmah likvidirani. Upućeni su u posebne barake u južnom dijelu logora, tamo su svlačili odjeću, zatim su ih u specijalnim prostorijama ubijali plinom, a leševe spaljivali u krematoriju. [...] Tijekom posljednje dvije godine ubijeni su i muški zatvorenici. Logoraši su vrlo slabo hranjeni: jednom dnevno su dobivali rijetku juhu i 150-200 grama kruha. Od listopada 1944., kada je logor Auschwitz evakuiran u Njemačku, peći su radile posebno intenzivno, 24 sata dnevno. U prosincu 1944. Nijemci su ih porušili. "

Dio zatvorenika se razbježao po okolici, iskoristivši metež do kojeg je došlo tijekom borbi. Crvenoarmejci su već prilazeći Auschwitzu na cestama nailazili na pojedine grupe zarobljenika. Nakon što su ušli na teritorij logora, sovjetski vojnici su najprije postavili poljske kuhinje, kako bi nahranili logoraše.