Primirje u Donbasu završilo ratom

Izvor: Tatijana Pereligina

Izvor: Tatijana Pereligina

Do sredine siječnja primirje na jugo-istoku Ukrajine gotovo da je propalo. Još su u prosincu predstavnici samoproglašene Donjecke i Luganske Narodne Republike (DNR I LNR) izjavili da ukrajinski vojnici skupljaju snagu i pripremaju novi napad. Osim toga, oni su se žalili na stalno artiljerijsko granatiranje Donjecka i okolnih regija u kojim su stradali civili. Slične optužbe dolazile su i od strane službenih vlasti u Kijevu.

Ipak, primirje, koje je uspostavljeno u rujnu, dovelo je do privremenog smanjenja intenzivnosti ratnih akcija te je omogućilo razmjenu zatvorenika i uhićenih vojnika. No do sredine siječnja 2015. obje strane su očito shvatile da se primirje iscrpilo te da je pregovarački proces zašao u jednosmjernu ulicu. Zato su prešli na pokušaje da ratnim akcijama izmijene status-quo.

"Potencijalni savez Rusije i Njemačke bio bi najveća opasnost za SAD"

Situacija na Jugoistoku je prilično zamršena. Na Jugu odredi DNR-a prijete lučkom gradu Mariupolju, koji kontrolira vladina vojska. Međutim, Donjeck je, industrijski i administrativni centar samoproglašene republike, opkoljen s jedne strane: na Zapadu i Sjeveru nalazi se linija fronta, a komunikaciju s Istokom sprečava okupirani dio DNR-a, koji su proruske snage neuspješno pokušale uništiti još u kolovozu. Stalne borbe vode se i na sjeveru od Luganska, administrativnog centra LNR-a.

Aleksandr Zharčenko, čelni čovjek DNR-a, već je objavio početak strateškog napada: ''One (ukrajinske vlasti – op. red.) nalaze se na zemlji, koja nije pod njihovom kontrolom te nikad neće ni biti. Idemo dalje na Slavjansk, Kramatorsk''. No proruske snage zasad u praksi provode samo taktičke napadačke operacije.

Recimo, od 12. do 15. siječnja proruske snage su konačno istisnule vojsku, koja je vjerna Kijevu, iz terminala donjecke zračne luke. Zračna luka je gotovo u potpunosti uništena te je točnije mjesto za napad ukrajinskih vojnika na gradske četvrti. Osim toga, ukrajinski mediji su prošle godine aktivno prenosili borbe za nju, te činjenica da su ga osvojile proruske snage zapravo ima važno propagandno značenje.

Isto tako, traju i dalje pokušaji da se ''likvidira'' okupirani dio DNR-a napadom istovremeno s triju pravaca. Na kraju je osvojeno nekoliko sporednih naseljenih mjesta, ali ne više od toga. Snage LNR-a pokušale su izvršiti napad na sjever, ali nisu uspjele postići nikakve strateške uspjehe.

Zašto je Rusija protiv ulaska Ukrajine u NATO?
Rusku politiku u Ukrajini lako je objasniti pomoću jedne imaginarne analogije. Zamislimo da se prije 23 godine nije raspao SSSR, nego SAD i da su se uslijed toga obalne i granične države Washington, Kalifornija, Arizona, Novi Meksiko, Texas, Florida i Georgia odvojile od SAD-a...

U svakom slučaju, primirje je završilo. Borbe se vode po čitavoj liniji fronta, obje strane pokušavaju napasti. DNR i LNR postignule su zasad glavne uspjehe, no vojska Ukrajine pokušava vatreno izvršiti protunapad. Stručnjaci se razilaze u mišljenju pokušavaju li suprotstavljane strane jednostavno poravnati liniju fronta i dobiti nove adute prije još jedne runde pregovora ili su definitivno odustale od političkog puta rješenja krize.

Ako se zaista radi o bespoštednom ratu do kraja, onda će on biti dug i težak. Do siječnja samoproglašene republike i ukrajinska vojska mogle su koncentrirati na pozornici ratnog djelovanja prilično veliku količinu vojske, kako bi osigurali pouzdanu obranu teritorija koji kontroliraju. Postali su nemogući oni neočekivani prodori u kojima su se zaobilazile protivničke pozicije kao što je, recimo, bila Ofenziva Dana neovisnosti na Novoazovsk u kolovozu 2014. i kontra-napad ukrajinske vojske na Teljmanovo početkom rujna, kojom se spriječilo osvajanje Mariupolja.

U tim uvjetima najvjerojatniji je scenarij pri kojem ni jedna od suprotstavljenih strana neće moći postići odlučujući uspjeh, dakle, borit će se sve dok nestane ofanzivni potencijal, a potom će se vratiti pregovaračkom procesu. Ipak, još jednoj rundi pregovora prethodit će barem nekoliko tjedana krvavih borbi, koje će za posljedicu imati nove žrtve među civilima.

Nikita Mendkovič je stručnjak Ruskog vijeća za međunarodne poslove (RSMD).