U Rusiji ponovno pozivaju ljude da žive na Sjeveru

Izvor: Ria Novosti

Izvor: Ria Novosti

Što je prisililo ljude da se presele u zonu vječnog leda?

Arktička zona proglašena je za nacionalni prioritet sljedećih godina. Zaboravljeno pitanje - ''A kako privući na Arktik one koji će ga razvijati?'' - ponovno je aktualizirano u vladinim kabinetima te na forumima diljem Rusije.

Sjeverne povlastice bile su i ostaju glavni stimulans za one koji odabiru život u teškim klimatskim uvjetima. No njihova današnja količina smanjila se u odnosu na one koje su bile u sovjetskom razdoblju. Javna komora Ruske Federacije predlaže da se obnovi dio nekadašnjih sjevernih povlastica. U Donjem domu parlamenta smatraju da bi jaki ''društveni paket'' i komunalne povlastice mogle privući nove doseljenike.


Ljudi su otišli zauvijek

U ranom sovjetskom razdoblju broj doseljenika u nenastanjene sjeverne regije nije bio veći od onog koji je država planirala – 5%. Surova klima i slabo financiranje nisu ulijevali nadu. Na kraju je dobrovoljnu imigraciju zamijenila prisilna, a Sjever je postao klasično mjesto deportacije ''onih koji drugačije misle'' i zatvorenika. I zaista, taj teritorij osvojen je logorima. Velika imigrantska kampanja počela je već u razdoblju nakon rata, kad je država nudila ''darežljive'' povlastice svima onima koji su tamo željeli otići: netko je morao kultivirati velika nalazišta. Na teritoriju samog Krajnjeg sjevera do 2000. proizvedeno je oko 90% ruskog plina, 75% nafte i 100% dijamanata.

Sjaj sibirskih dijamanata  

''Glavna povlastica bila je takozvani koeficijent prema regiji države. Oni koji su radili na Sjeveru dobivali su na plaću dodatnu sumu, koja je ovisila o regiji. Zahvaljujući koeficijentu plaća u sjevernim regijama bila je prosječno veća za 1,5-2 puta od plaće u središnjem dijelu Rusije'', govori Dmitrij Žuravlev, direktor analitičkog centra Institut za regionalne probleme. Postojale su i još neke druge olakotne okolnosti: sjeverne povišice (njihova količina je ovisila o radnom stažu), ranije se moglo otići u mirovinu, dodatni godišnji odmor, lakše se rješavalo stambeno pitanje, dobivala se novčana nadoknada za preseljenje itd. ''Ljudi su išli na Sjever da bi zaradili pare. Većina je smatrala da se zauvijek ovamo preselila. Ali je početkom 90-ih hiperinflacija pojela sovjetske povlastice. Zbog toga je započet proces odlaska sa Sjevera. Bez povlastica bilo je jako teško živjeti tamo. Ostajali su samo oni koji nisu imali kamo otići'', ističe Žuravlev.


Hladno i skupo
 

Danas se situacija promijenila, uvjereni su stručnjaci. Jedna od ključnih povlastica – koeficijent prema regiji – nije način kako da se ljude privuče na Sjever, nego da se izjednače mogućnosti stanovnika Sjevera s mogućnostima onih koji žive u Središnjoj Rusiji. ''U sovjetsko vrijeme, osim prilično dobrih povišica, postojalo je još puno mogućnosti da dobiješ 5-7 puta više od onih ljudi u središnjoj regiji. Sve je ovisilo o trudu, spremnosti da žrtvuješ komfort i zdravlje. Danas je diferencijal plaće i povišica značajno manji, a cijena i vrijednost potrošačke košarice i dalje raste, oni su 1,5-4 puta veće nego u Središnjoj Rusiji'', tvrdi Jurij Krupnov, predsjednik Instituta za demografiju, imigracije i regionalni razvoj. Povišice samo kompenziraju visoke cijene, smatra stručnjak.

Dudinka, najsjeverniji grad Krajnjeg sjevera
Poluotok Tajmir je najsjeverniji dio Sibira, kopnene Rusije i euroazijskog kontinenta. Tamo, usred nijeme i promrzle tundre koja podsjeća na pusto dno oceana, nalazi se najsjeverniji grad ruskog Krajnjeg sjevera, Dudinka, koju je norveški putopisac Fridjof Nansen početkom 20. stoljeća nazvao „sjevernom Moskvom“.

To niveliranje povlastica je, smatra Krupnov, posljedica nejednoznačne politike u odnosu na Sjever. Još prije 15 godina te su regije proglašene kao ''radnički i resursni potencijal države'', napisana je zasebna koncepcija, koja je predviđala njihov razvoj. No istovremeno postojali su programi, koji su stimulirali odlazak stanovništva iz sjevernih regija. ''Ti programi su bili pokrenuti sredinom 90-ih, budući da se smatralo da je Sjever greška Sovjetskog Saveza. Država je nosila ogroman ekonomski teret zbog ljudi koji su tamo otišli. Zbog toga je jedna od glavnih zadaća bila da se otamo iseli većina ljudi u one regije, gdje su troškovi normalni'', ističe Krupnov.

 

Zbog velikih projekata 

Oba su stručnjaka uvjerena da se ljudima više ne isplati odlaziti na Sjever s obiteljima na dugo vrijeme. Sad su većina ''doseljenika'' oni koji idu tamo zaraditi za život u Središnjoj Rusiji. Oni tamo samo rade, a svi socijalni problemi, djeca i kuća su im u Središnjoj Rusiji. U Institutu za regionalne probleme su uvjereni da kad bi bio bolje reguliran sistem povlastica, broj doseljenika bio bi veći. ''A sad ima više onih koji idu tamo samo privremeno, zbog velikih projekata'', smatraju. Dakle, one regije u kojima nema velikih projekata postupno postaju puste. Razvijaju se samo gradovi poput Neftejuganska (tamo se nalazi Juganskneftegaz, u prošlosti glavna aktiva naftne kompanije JUKOS, milijardera Mihaila Hodorkovskog). 

Snowboarding cijele godine u – južnom Sibiru. Fotogalerija.

U tom kontekstu ideja da se kadar privlači putem infrastrukturnih projekata i poreznih olakšica čini se, na prvi pogled, razumna. Još jedan pokušaj da se ''oživi'' regija bit će stvaranje teritorija premašujućeg ekonomskog razvoja, koji bi se mogli pojaviti u sljedećim godinama.