Viktor Janukovič: Prema informacijama koje sam dobivao, i što je najvažnije, prema pokušajima atentata, jasno sam shvatio da su [čelnici oporbe] donijeli odluku da me ubiju. Izvor: Reuters
O Majdanu
Nema sumnje da nije bila niti je mogla biti izdana bilo kakva naredba o rastjerivanju demonstranata. Po mom mišljenju, to je bila dobro organizirana provokacija kako bi se mirne akcije protesta usmjerile u radikalnom pravcu. [...] Ljudima na Majdanu brzo je nametnuta ideja da sam ja osobno naredio rastjerivanje studenata.
Scenaristi tog čina već su imali utvrđen plan da uzdrmaju Ukrajinu kako bi oslabila i postala popustljivija. Za to su najprije morali svrgnuti predsjednika. Sve je to učinjeno prema već utvrđenom scenariju podizanja revolucija na Bliskom Istoku.
Na Majdanu je bilo mnogo ukrajinskih domoljuba koji su iskreno vjerovali u uspjeh europskog izbora Ukrajine.
Na Majdanu su stajale desetine tisuća ljudi, i oni nisu dobili ništa. Sva dobit je pripala neodgovornim političarima i njihovim sponzorima. Oni su lažnim obećanjima uvjerili mnoge ljude da se to sve lako postiže i da je Janukovič jedina prepreka na putu prema "svijetloj budućnosti". Ali scenaristima tih događaja nije bio potreban Janukovič. Njima je bila potrebna Ukrajina.
Oporba je prešla sve granice zakona i počela otvoreno naoružavati pobunjenike. Samo tijekom jednog dana, 18. veljače, iz vatrenog oružja je ubijeno više od deset policajaca. Recite da li bi se to moglo dogoditi da prosvjednici nisu imali oružje?
Sadašnju vlast želim pitati zašto još uvijek nije završena istraga povodom pogibije "nebeske čete" i pripadnika organa reda? Vjerojatno se boje otkriti cijelu istinu o tim događajima. ["Nebeska četa", rus. "Nebesnaja sotnja" - tako pristalice Majdana zovu više od 100 ljudi koji su ubijeni u sukobima na Majdanu u veljači 2014. Većinu njih su ubili snajperisti. Najkrvaviji dan je bio četvrtak 20. veljače, kada je ubijeno preko 40 ljudi. U "nebeskoj četi" nisu bili samo Ukrajinci, nego i građani Gruzije, Rusije i Bjelorusije. - Ruski vjesnik]
O državnom prevratu
Jedino za što se smatram odgovornim je to što nisam uspio spriječiti političke avanturiste da pomoću vanjskih sila izvrše državni prevrat.
Moja dužnost je bila očuvanje cjelovitosti Ukrajine i ljudskih života, kao i osiguranje funkcioniranja zakona. Kao predsjednik cijele zemlje ja nisam mogao biti na nečijoj strani. Uvijek sam bio na strani mirnog rješavanja situacije i izbjegavanja krvoprolića.
Čelnici oporbe su mi telefonirali i nagovarali me da podnesem ostavku. Kategorički sam to odbio. Nakon toga poduzeti su konkretni koraci koji su predstavljali opasnost i za mene i za ljude iz moje pratnje. Prema informacijama koje sam dobivao, i još važnije, prema pokušajima atentata, jasno sam shvatio da su donijeli odluku da me ubiju.
Nekoliko puta je pucano na moj automobil i na automobile iz moje pratnje. Ranjen je jedan pripadnik mog osiguranja. Upravo zbog toga morao sam osobno prijeći tamo gdje su pripadnici vojske i policije još uvijek bili vjerni zakletvi i odgovarali vrhovnom zapovjedniku.
Kada sam već bio na Krimu, nametnulo se pitanje što dalje. Nije bilo govora da se dobrovoljno predam. Zavjerenicima nisam bio potreban živ kao svjedok njihovih zločina. Ostale su dvije mogućnosti: ili ću iskoristiti lojalne snage i pomoću njih povratiti ustavni poredak u Ukrajini, ili ću biti prisiljen napustiti zemlju.
O optužbama za
korupciju
Ni ja ni moji sinovi nismo bili umiješani u korupciju. Nije slučajno što nova ukrajinska vlast do dana današnjeg nije uspjela dokazati tu optužbu, jer takvi dokazi jednostavno ne postoje.
Osobno nemam i nikada nisam imao nikakve račune u inozemstvu. Moji odvjetnici su podnijeli zahtjeve u više od 40 zemalja da se potvrdi ili demantira da ja posjedujem tamo bilo kakvu imovinu. Prošlo je nekoliko mjeseci, ali nijedna zemlja nije to potvrdila.
O borbenim
djelovanjima na istoku Ukrajine
Kako god se okrene, obični Ukrajinci sa zapada i istoka nemaju se oko čega otimati. Ovaj rat su izazvali loši političari kako bi učvrstili svoju vlast i odvukli pozornost naroda od drugih problema. Zbog toga čvrsto vjerujem da će se narod uspjeti dogovoriti čim sadašnji političari odu, i da će Ukrajina ponovno postati jedinstvena.
Jako me boli kada vidim kako svakog dana u Donbasu ginu civili, djeca, starci. Ne ginu samo od projektila i metaka, nego još umiru i od gladi i hladnoće. Sada su mnogi prisiljeni osobno doživjeti ono o čemu su nekada samo učili iz povijesti.
Nužan je hitan dijalog svih strana, bez obzira na status pregovarača. Važno je da se svakoj strani omogući utjecaj na proces. Dijalog treba dovesti do otklanjanja gospodarskih problema i obnavljanja ekonomskih veza u Ukrajini.
Boli me što zemlja tone u kaos građanskog rata. No, želim vjerovati da će ukrajinski narod imati dovoljno mudrosti da zaustavi taj nametnuti scenarij i da će uspjeti povratiti mir i slogu u zemlji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu