U Minsku će se razgovarati o primirju, a ne o miru

Može se reći da je i samo održavanje ovih pregovora veliki uspjeh. Podsjećamo da je Petar Porošenko odbijao poslati delegaciju u Minsk na pregovore s predstavnicima proruskih dobrovoljaca uz posredovanje Rusije i OESS-a, smatrajući da je bolje voditi pregovore s Rusijom u Ženevi uz posredovanje SAD-a i EU. Moskva, međutim, nije prihvatila takav format, podsjetivši da ona nije strana u sukobu. Tek je razgovor s potpredsjednikom SAD-a Josephom Bidenom primorao Porošenka da promijeni stav i prihvati minski format. Ipak, ukrajinske vlasti odbijaju tretirati dobrovoljce kao stranu u konfliktu i kao partnere u pregovorima. "Postoje tri strane. To su Rusija, Ukrajina i OESS. One se spremaju za održavanje ovih pregovora, a bjeloruska strana je spremna osigurati sve potrebne uvjete za pregovore trostrane kontakt-grupe", izjavio je predsjednik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine Andrej Lisenko.

''Odleđivanje'' odnosa između Rusije i Zapada Mihail Gorbačov, bivši čelnik SSSR-a, ekskluzivno piše za Ruski vjesnik o mjerama koje se trebaju poduzeti kako bi se smirila kriza u Ukrajini.

Još je rano govoriti o rješavanju sukoba. Situacija se tijekom posljednjih mjeseci toliko zaoštrila da će stranama biti teško čak i da se vrate na ispunjavanje minskih sporazuma potpisanih 5. rujna 2014. "U međuvremenu su strane učinile mnogo toga čime su ti sporazumi prekršeni. Kijev je povukao iz Donbasa državna poduzeća i strukture, prekinuo je isplatu mirovina tamošnjim umirovljenicima, odustao od zakona o posebnom statusu (čak i u reduciranoj varijanti), tako da je nejasno kako je moguće nakon takvih poteza vratiti se na potpisane sporazume. Prema tome, nije isključeno da će strane samo pokušati poduzeti mjere kako se ne bi dopustilo produbljivanje sukoba uoči predstojeće zime", kaže Sergej Markedonov, docent Ruskog državnog sveučilišta društveno-humanističkih znanosti (RGGU) i jedan od vodećih ruskih stručnjaka za postsovjetski prostor.

Ključni problem koji ometa postizanje kompromisa jest nedostatak povjerenja među stranama u sukobu. "Partneri trebaju biti sposobni za postizanje dogovora, a ukrajinske trupe su prekršile primirje gotovo 3 tisuće puta", kaže Vladimir Rogov, predsjednik Odbora za državnu izgradnju Novorusije. "Oni nisu poštovali čak ni 'Dan tišine' koji su sami odredili, a izabrali su da taj dan bude 9. prosinca jer je tada u Ukrajinu doputovala misija MMF-a".

Situacija na frontu (prelazak iz faze ofenzivnih operacija u fazu pozicijskog ratovanja) na prvi pogled treba pridonijeti pokretanju pregovaračkog procesa. "Zasada, međutim, ne postoji kompleksno razumijevanje, ne postoji 'mapa puta' za izlazak iz ove situacije. Prema tome, ja ne očekujem veliki napredak u Minsku, jer su stavovi sukobljenih strana ostali nepromijenjeni", kaže Sergej Markedonov.

Tvrde pozicije

Petar Porošenko postavlja vrlo stroge uvjete. "Trebaju biti poništeni pseudoizbori održani 2. studenog na područjima koje kontroliraju teroristi, i treba početi priprema za organiziranje lokalnih izbora sukladno ukrajinskim zakonima", izjavio je ukrajinski predsjednik. Proruskim dobrovoljcima se faktički postavlja preduvjet da odustanu od suvereniteta.

Istodobno Zapad traži od Rusije da izvrši pritisak na predstavnike republika i primora ih na prihvaćanje tih uvjeta, ali Moskva to odbija. "Kakve koristi će Moskva imati od takvog pritiska?", pita se Sergej Markedonov. "Pritisak treba vršiti u korist vlastitih interesa, a ne s ciljem da se ti interesi pogaze i osigura vlastiti poraz. Najviše što se može očekivati od Moskve jest da izvrši pritisak kako bi se smanjio intenzitet sukoba i kako bi se proruski dobrovoljci primorali na sudjelovanje u pregovaračkom procesu."

Više o situaciji u Ukrajini

Treba imati u vidu da će čak i taj umjereni pritisak Moskve izazvati nezadovoljstvo vodstva samoproglašenih republika. "Pojedini predstavnici ruske elite misle da će i dalje moći živjeti u svom lagodnom, sigurnom i udobnom svijetu, koji podrazumijeva putovanja i imovinu u inozemstvu. Vrijeme je da shvate da taj svijet više ne postoji i da ga više neće biti", kaže Vladimir Rogov.

EU razmatra decentralizaciju Ukrajine kao izlaz iz krize u Donbassu U podjeli ovlasti između Kijeva i regije i ruski stručnjaci vide kompromisan izlazak iz situacije.

Možda bi Moskva uložila više napora u uvjeravanje proruskih dobrovoljaca da popuste kada bi Kijev bio spreman uzeti u obzir stav Rusije. Vladimir Putin redovito govori o tome kako Moskva vidi Donbas kao dio jedinstvene Ukrajine, ali kao federativne države, u kojoj će regijama biti zajamčeno pravo na vlastitu ekonomsku, socijalnu i kulturnu politiku. Međutim, Petar Porošenko, koji je prema riječima ministra vanjskih poslova RF Sergeja Lavrova "glavni partner Rusije u Kijevu", ne želi provesti pravu decentralizaciju Ukrajine.

"On u ovom trenutku nije samostalni lider u svojoj zemlji, kao što su, recimo, Putin, Lukašenko i Nazarbaev, ili kao što je bio Gejdar Aliev, koji je pregovarao o Karabahu i potpisao sporazum 12. svibnja 1994. U Ukrajini postoji bar još jedan centar moći, i to je Jacenjuk, a šire gledano postoji čitavo jato manjih centara. I svi ti manji centri su daleko radikalniji. Predsjednik se mora orijentirati i prema njima", kaže Sergej Markedonov.