''Odleđivanje'' odnosa između Rusije i Zapada

Karikatura: Konstantin Maler

Karikatura: Konstantin Maler

Mihail Gorbačov, bivši čelnik SSSR-a, ekskluzivno piše za Ruski vjesnik o mjerama koje se trebaju poduzeti kako bi se smirila kriza u Ukrajini.

Stanje u Europi i svijetu je krajnje uznemirujuće. Ukrajinska kriza i dalje traje. Napori koji se poduzimaju ne odgovaraju onoj opasnosti koja nam svima prijeti.

Posljednjih dana objavljeno je da su se pojavile šanse da se makne čitava stvar s mrtve točke. Ali pucnjava i dalje traje, ljudi i dalje ginu.

Rezultat događaja posljednjih mjeseci je katastrofalan pad razine povjerenja u međunarodnim odnosima. Sudeći po nedavnim izjavama, diplomati obiju strana raspoloženi su za višegodišnji sukob. To je suviše opasno. S takvim usijanjem strasti, kao što danas možemo vidjeti, možda ni nećemo preživjeti te godine: nekom će popustiti živci.

Mihail Gorbačov: Želju Krima da bude s Rusijom možemo opisati kao sreću
Nakon spornog referenduma na Krimu, gdje je velika većina stanovništva izrazila svoju želju za vraćanjem poluotoka u sastav Rusije, bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov, kojeg mnogi okrivljuju za raspad SSSR-a te za gubitak Krima, podijelo je svoje mišljenje o događajima.

Trebamo napraviti sve kako bi sadašnju tendenciju vratili nazad. No kako se to može napraviti? 

Mene i druge veterane svjetske politike, koji su u svoje vrijeme napravili puno toga kako bi zaustavili ''hladni rat'', mole da osnujemo svojevrsno ''vijeće starješina'', koje bi radilo na mogućnostima izlaska iz krize. Mislim da bi to vrijedilo napraviti, iskustvo veterana može dobro doći. No ja bih i na ovom mjestu izrekao neka svoja razmišljanja.

Kao prvo, treba u potpunosti osvijestiti potrebu za što hitnijom obustavom vatre i sprečavanjem humanitarne katastrofe. Smatram da obje strane ukrajinskog sukoba krše odluku o obustavi vatre, obje strane su krive za primjenu posebno opasnih vrsta oružja i za kršenje ljudskih prava. ''Nemilosrdan rat do kraja, do pobjednika!'' je nemoguć. Trebamo se zaustaviti!

Minski sporazumi su osnova za reguliranje krize. Ne postoje druge osnove. Rusija ima, kako je izjavljivao predsjednik Putin, mogućnost utjecaja na Donjeck i Lugansk. A međunarodna zajednica ima utjecaj na vladu Ukrajine, koja je, uzgred rečeno, priznala da se problem ne može riješiti vojnim putem. Treba iskoristiti sve snage, izvršiti ozbiljan pritisak na sukobljene strane.

Treba smanjiti strasti, međusobne optužbe, ne dopuštati propagandi da se razmaše. Nema nikakve koristi od nje, ona samo još dublje odvodi problem u jednosmjernu ulicu.

U zemlji u kojoj je pobijedio Majdan
Ukrajinski akademik, povjesničar i arheolog Petar Toločko govori o financijskim i sociokulturnim aspektima ukrajinske „revolucije“, o informacijskoj pasivnosti Rusije i aktivnosti Zapada u Ukrajini, o novoj generaciji Ukrajinaca koji su stasali na novim udžbenicima povijesti i perspektivama svoje zemlje u budućnosti.

Treba se dogovoriti o hitnim mjera za sprečavanje humanitarne katastrofe. I započeti osnivanje međunarodnog konzorcijuma za pružanje pomoći i obnovu nastradalih regija.

Kao drugo, obnova povjerenja mora biti strateška zadaća. Treba je rješavati istovremeno uz pretvaranje ukrajinskog sukoba iz vojne faze u političku.

Povjerenje ne treba obnavljati deklaracijama, već konkretnim djelovanjem. Prije svega, putem dovršavanja strukture europske sigurnosti.

Krajem 1990-ih u Parizu je donesena Povelja o novoj Europi. Potom smo zaboravili na nju. Na kraju nije došlo do demilitizacije europske politike. Nije bilo konkretnih koraka za osnivanje institucija i mehanizama europske sigurnosti.

Ali Ustav UN-a predviđa da se sporovi i sukobi moraju razmatrati i regulirati na regionalnoj razini prije nego što se iznose na razinu Vijeća sigurnosti UN-a. Upravo zbog toga se na regionalnoj razini moraju stvarati mehanizmi i savjetodavni instrumenti u sferi sigurnosti, preventivne diplomacije, posredništva i smirivanja. Regionalne strukture su bliže ''kazalištima'' mogućih sukoba, one se mogu upotrijebiti operativnije i fleksibilnije nego mehanizmi UN-a kao globalne organizacije.

Ne treba se samo vratiti na ideju Vijeća (Direktorija) sigurnosti, pokrenutu početkom 1990-ih, nego i razmisliti kako ojačati učinkovitost njegovih mehanizama. Oni bi neprestano mogli ''stražariti'', promatrati i vršiti monitoring postojećih, ''zamrznutih'' i potencijalnih sukoba, razrađivati mogućnosti preventivnih napora i težnji za smirivanje sukoba.

Takvi mehanizmi preuzeli bi na sebe pripremu i obuku grupa promatrača, posrednika, predstavnika međunarodne zajednice u zonama napetosti i sukoba.

Osnivanje takvih struktura poboljšalo bi atmosferu oko napora za smirivanje postojećih sukoba, potaknulo bi aktivnije traženje solucija.

Andrej Stenin: Oči u oči s ratom. Povećati sliku.

Da rezimiramo, trebamo zajedno raditi na globalnim izazovima i prijetnjama. Trenutno Zapad gotovo da obustavlja uzajamnu suradnju s Rusijom u tim sferama. I to je ''dopuna'' sankcijama. Ali zar će bilo kome donijeti korist to odustajanje od zajedničke borbe s terorizmom, promjenom klime, epidemijama? Treba hitno ''odlediti'' odnose.

Predlažem čelnicima Rusije i SAD-a da promisle o provedbi summita s velikim dnevnim redom, bez preliminarnih uvjeta. Treba razmotriti čitav spektar odnosa i problema. Ipak, te dvije države nose posebnu odgovornost. Kad je negiraju, svijet se suočava s teškim posljedicama.

Isti takav summit treba pripremiti između Rusije i EU.

Ne treba se bojati da će netko ''izgubiti obraz'', da će netko na kraju održati propagandnu pobjedu. To sve treba pripadati prošlosti. Trebamo misliti na budućnost.

Članak na ruskom jeziku