Putin: Bilo bi loše ako bismo ponovo počeli stvarati blokove

Vladimire Vladimiroviču, koliko je format "dvadesetorice" još uvijek potreban i aktualan, i koliko je logično što zemlje G-20 teže suradnji i razvitku globalne ekonomije, a uvode sankcije jednoj članici?

Je li taj format potreban? Mislim da je potreban. Zašto? Zato što je to mjesto, odnosno forum, na kojem se možemo sastajati, na kojem možemo razgovarati i o bilateralnim odnosima, i o globalnim problemima, i možemo doći bar do nekog zajedničkog shvaćanja u čemu je problem i kako ga rješavati, kako pronaći puteve zajedničkog djelovanja. To je ono što je najvažnije, jer je apsolutno nerealno očekivati da će sve o čemu se tamo govori biti ispunjeno, s obzirom da i same te odluke nisu obvezujuće. One se djelomično zaista i ne ispunjavaju. A ne ispunjavaju se u onim slučajevima kada to očito ne odgovara nečijim interesima, prije svega interesima globalnih igrača. Evo, na primjer, na jednom summitu je donesena odluka o tome da ekonomije u razvoju dobiju veću ulogu u radu MMF-a i da se izvrši preraspodjela kvota. Kongres SAD-a je blokirao tu odluku, i na tome je sve završilo. Sada pregovarači, naši partneri, kažu - mi bismo rado to ispunili, zato smo i potpisali i donijeli tu odluku, ali Kongres ne dozvoljava. Eto kako izgledaju te odluke.

Ipak, sama činjenica da je takva odluka bila formulirana i da su svi sudionici međunarodnog života unutar G-20 smatrali da je to ispravno i pravično, i da odgovara sadašnjim realijama, već na neki način utječe na međunarodno javno mnijenje i na svijest stručnjaka , tako da se to ne može ignorirati. A to što je Kongres SAD-a odbio usvojiti taj zakon govori da upravo SAD iskače iz općeg konteksta rješavanja problema koji stoje pred svjetskom zajednicom. Samo što to nitko i ne spominje. Oni koji imaju monopol na svjetske medije špekuliranjem guše tu informaciju, tako da se ona više nigdje i ne pojavljuje.

Shvaćate, svi govore o nekakvim tekućim problemima, između ostalog i o sankcijama, o Rusiji, a ustvari na globalnoj razini, u ovom konkretnom slučaju, SAD ne ispunjava odluke. A u pitanju je, uzgred budi rečeno, fundamentalna stvar. No, ona se ne ispunjava.

To, međutim, nikako ne znači da je ovaj format beskoristan, već sam rekao zbog čega. On je koristan.

Sada je u G-20 uspostavljena određena ravnoteža snaga - s jedne strane je G-7, a sa druge su zemlje BRICS-a i neke države koje su im se pridružile. Polazeći od toga da svatko, kao što ste rekli, štiti vlastite interese, kako Vi vidite tu ravnotežu snaga - da li je to onaj spor u kojem se rađa istina, ili je to principijelno nova konfrontacija dvaju blokova?

Prije svega, meni se čini da bi bilo vrlo loše ako bismo ponovo počeli stvarati nekakve blokove. To je vrlo nekonstruktivno, čak i štetno za svjetsku ekonomiju. Mi sada valjda govorimo o ekonomiji, zar ne?

O ekonomiji u koju se danas sve više upliće politika.

To je točno. Ali ipak je G-20 prije svega ekonomski forum. Zato predlažem da težište našeg razgovora pomaknemo u tu sferu. Evo na što bih htio skrenuti pažnju. Već sam spominjao Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), koja je formulirala određena pravila igre. Stvoren je i takav mehanizam kao što je MMF. Vode se diskusije o usavršavanju međunarodnih financijskih mehanizama i trgovinskih odnosa. Vi znate da je runda pregovora iz Dohe u okviru WTO-a u suštini dospjela u slijepi ulicu. Zašto? Zbog razlike u pristupu i razlike u interesima između ekonomija u razvoju i razvijenih ekonomija. Dok u jednom slučaju dolazi do disbalansa u oblasti kapitala, u drugom se pojavljuju disbalansi u području kretanja robe. U razvijenim gospodarstvima ima dosta slobodnog kapitala i pitanje je kako da se taj kapital učinkovito, pouzdano i sigurno razmjesti u onim regijama i u onim svjetskim ekonomijama koje će osigurati stabilnost, zaštititi imovinu i generirati nekakvu dobit, koja razvijenim gospodarstvima donosi određeni prihod. Zbog toga oni izvoze kapital, a zemlje u razvoju formiraju kretanje robe. Jedni trebaju biti sigurni da će njihov kapital biti siguran, a drugi, koji su recipijenti tog kapitala, trebali bi biti sigurni da se pravila igre neće mijenjati kako se prohtije onome tko izvozi kapital, iz bilo kojih, pa i političkih razloga.

Rusija podržala kinesku viziju integracije u azijsko-tihooceanskoj regiji Summit Azijsko-tihooceanske suradnje (ATES) održan u Pekingu pokazao je da Kina želi biti lider u regiji. Tome značajno doprinosi protivljenje Moskve i Pekinga američkom planu o stvaranju Transpacifičkog partnerstva (iz kojeg bi Rusija i Kina bile izuzete).

No svi trebaju shvatiti da su sva ta pitanja, čitava svjetska ekonomija i financije, danas u isključivoj međusobnoj ovisnosti. Uzmimo, na primjer, naš slučaj. Partneri su, recimo, našim financijskim institucijama ograničili pristup međunarodnim financijskim tržištima. Mi privlačimo kapital s međunarodnih financijskih tržišta i tako naše financijske institucije financiraju naše tvrtke, koje zatim kupuju gotove proizvode od istih tih razvijenih ekonomija i podržavaju tamo radna mjesta, socijalnu sferu i rast gospodarstva. Ako mi ne budemo to činili, to znači da taj sustav neće funkcionirati. To su dubinske stvari, samo što se možda na prvi pogled ne vide na površini.

Naš zajednički rad s Njemačkom osigurava toj zemlji 300 tisuća radnih mjesta. Ako ne bude narudžbi, znači da je i tamo sve gotovo. Da, oni će se vjerojatno preorijentirati na nešto drugo, ali tek treba shvatiti što je to drugo. Nije to tako jednostavno.

Zbog toga sve te zadatke koji se pojavljuju, te poteškoće (a ima ih mnogo) treba rješavati zajednički. Ako, međutim, krenemo drugim putem... Evo sada Sjedinjene Države govore o stvaranju dviju zajednica - jedne transatlantske, a druge transtihooceanske. Ako to budu nekakve zatvorene grupacije, to na kraju neće dovesti do otklanjanja, nego do jačanja disbalansa u svjetskoj ekonomiji. I naravno, mi smo za to da tih disbalansa ne bude, da mi zajedno radimo. Ali ta pitanja se mogu riješiti samo zajednički.

Prije samo 20, 30 ili 50 godina situacija je bila sasvim drugačija. Zašto ja tako samouvjereno govorim da ta pitanja možemo riješiti samo zajednički? Po paritetu kupovne moći ukupni bruto domaći proizvod BRICS-a već premašuje isti taj pokazatelj u G-7. Mislim da je on u zemljama BRICS-a 37,4 bilijuna dolara, a u G-7 iznosi 34,5 bilijuna dolara. I sada zamislite da mi kažemo: "Nećemo tako. Mi ćemo separatno kod nas raditi ovako ili onako, a vi tamo radite kako hoćete". To će donijeti samo još veći disbalans, i ništa više. Ako želimo nešto rješavati, treba to raditi zajedno.

Sada se govori o pojavi nove grupe G-7, koju će činiti zemlje BRICS-a, Indonezija, Turska i Meksiko. Što Vi mislite, ima li taj format budućnost?

Već sam rekao da sve treba rješavati zajednički, jer je u suvremenom svijetu sve uzajamno povezano, i ako se stvaraju nekakve regionalne zajednice, kao što mi sada s Bjelorusijom i Kazahstanom stvaramo regionalnu Euroazijsku ekonomsku uniju, to može biti samo dodatak postojećim globalnim instrumentima, koji treba funkcionirati po globalnim pravilima.

Članak na ruskom jeziku