Kako se NATO "vratio svom izvoru"

Aleksandar Gruška, stalni predstavnik RF pri NATO-u: NATO namjerava i dalje podizati operativnu spremnost snaga i približavati svoju vojnu infrastrukturu granicama Rusije. Izvor: RIA Novosti

Aleksandar Gruška, stalni predstavnik RF pri NATO-u: NATO namjerava i dalje podizati operativnu spremnost snaga i približavati svoju vojnu infrastrukturu granicama Rusije. Izvor: RIA Novosti

Kakvi su planovi NATO-a u Istočnoj Europi, krši li Savez sporazume potpisane s Rusijom i tko više gubi zbog prekida suradnje? Na ova pitanja u razgovoru sa specijalnim dopisnikom lista Kommersant odgovara Aleksandar Gruška, stalni predstavnik RF pri NATO-u.

Je li optimizam stručnjaka u vezi s izborom novog glavnog tajnika bio opravdan?

Ne bih ni potcjenjivao ni precjenjivao ulogu glavnog tajnika. Ma koliko se u njegovim izjavama osjećao i njegov osobni stav, ipak on u njima izražava mišljenje svih 28 članica Saveza i oslanja se na zajednički nazivnik pozicije saveznika. Načini na koje NATO pristupa različitim aspektima globalne i regionalne sigurnosti, uključujući i presjek odnosa s Rusijom, definirani su na summitu Saveza u Walesu, u rujnu ove godine.

Kako Vi ocjenjujete rezultate tog summita?

NATO je nakon završetka afganistanske operacije mogao ostati bez velikog posla, i u tim uvjetima tražio je nove točke oslonca. [...] Bio je potreban upečatljiv povod za "povratak na izvor", tj. na teritorijalnu obranu iz doba Hladnog rata. I on je pronađen u događajima u Ukrajini.

Sudeći po tome kako se odluke summita provode u praksi, NATO namjerava i dalje podizati operativnu spremnost snaga i približavati svoju vojnu infrastrukturu granicama Rusije. To je direktan put ka eskalaciji napetosti i podrivanju vojne sigurnosti na regionalnoj razini i u cijeloj Europi.

Kako će se Rusija ponašati u takvoj situaciji?

NATO sigurno shvaća da ćemo mi u svom vojnom planiranju uzeti u obzir novu pojačanu konfiguraciju snaga Saveza i da će Rusija poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala zaštitu od svake opasnosti.

Ima li Moskva nekakvu strategiju za obnavljanje odnosa s NATO-om? Jens Stoltenberg izjavio je da je NATO spreman regulirati odnose, ali da Rusija mora izmijeniti politiku na ukrajinskom pravcu.

Danas mnogi shvaćaju da je "očekivanje konfrontacije" godinama raslo u nizu zemalja Saveza, ali se nije moglo ispuniti. To se izrazilo i u neprihvaćanju sve veće uloge Rusije u svijetu, i u izmišljenim optužbama protiv Rusije da nije kooperativna, da nije spremna za tobožnju suradnju oko pitanja sustava PRO-a i drugih ključnih pitanja sigurnosti.

Znači li to da su se odnosi počeli kvariti i prije Ukrajine?

NATO je nakon završetka afganistanske operacije mogao ostati bez velikog posla, i u tim uvjetima tražio je nove točke oslonca. Mnogo prije događaja u Ukrajini Savez je pripremao planove naglog intenziviranja vojnih vježbi, kako bi se nadomjestio gubitak ogromnog poligona za borbeno uigravanje snaga u Afganistanu, gdje je neprekidno trajala NATO-ova operacija snaga za sigurnosnu pomoć (ISAF). Međutim, bio je potreban upečatljiv povod za 'povratak na izvor', tj. na teritorijalnu obranu iz doba Hladnog rata. I on je pronađen u događajima u Ukrajini.

Ebola, Rusija i ISIS, najveće pošasti današnjice
Predsjednik SAD-a je za govornicom UN-a rekao da je Rusija, poslije ebole, najveća prijetnja za Ujedinjene nacije. Teroristička organizacija ISIS morala se na listi globalnih pošasti zadovoljiti ponižavajućim trećim mjestom, daleko iza Rusije. U ovom svjetlu treba promatrati nedavni niz antizapadnih izjava ruskih političara.

Ipak, ni vlasti RF nisu imale povjerenja u NATO. Možda su, kako neki kažu, obje strane krive za kvarenje odnosa?

Mi nismo odbijali dijalog s NATO-om. Nismo mi donijeli odluku o privremenom obustavljanju projekata praktične suradnje u okviru Vijeća Rusija-NATO. Ponovo naglašavam da mi nismo surađivali s NATO-om radi same suradnje, nego u cilju jačanja sigurnosti u cijeloj euroatlantskoj regiji. Čvrsto smo se pridržavali stava da je prava suradnja moguća samo na temelju ravnopravnih odnosa i međusobnog poštovanja.

Što je konkretno, po Vašem mišljenju, NATO izgubio prekidom suradnje u okviru Vijeća Rusija-NATO?

Prekidom suradnje s Rusijom Savez izaziva slabljenje potencijala međunarodnih napora u borbi protiv terorizma, piratstva, širenja oružja za masovno uništenje, trgovine narkoticima te regionalne nestabilnosti.

G. Stoltenberg je izjavio da namjera NATO-a u vezi sa širenjem vojnog prisustva u Istočnoj Europi ne predstavlja kršenje sporazuma sa RF. Je li to tako?

Prema osnovnom dokumentu koji su Rusija i NATO potpisali 1997., Savez je preuzeo obvezu da na teritoriju istočnoeuropskih zemalja-članica ne razmješta dodatno značajne vojne snage koje bi tu ostale trajno, kao ni nuklearno oružje i infrastrukturu koja uz njega ide. Danas, međutim, vidimo da je znatno pojačana borbena avijacija saveznika na istočnim granicama NATO-a, kao i vojna aktivnost zemalja Saveza u Baltičkom i Crnom moru. Vidimo da se izvode vojne vježbe po scenarijima koji se u suštini fokusiraju na odbijanje "agresije s Istoka", i da se u te svrhe teška borbena tehnika iz SAD-a prebacuje u Europu, koristi se američka strateška avijacija itd.

Ali na summitu je rečeno da to nije trajno razmještanje, nego neprekidna rotacija. Po čemu se, s gledišta RF, jedno razlikuje od drugog?

Ni po čemu. To je najobičnije žongliranje terminima. Rotirajuće prisustvo se dopunjava snagama koje sudjeluju u vojnim vježbama, a one se faktički neprekidno izvode. Primjerice, po riječima Jensa Stoltenberga, Savez i njegove članice ove su godine već organizirali oko 200 vojnih vježbi i svaki drugi dan najavljuju nove manevre. Dodajmo tome i silne milijune koji se ulažu u modernizaciju vojne infrastrukture zemalja Centralno-istočne Europe.

Ruski tekst na portalu Kommersanta.