U četvrtak navečer, 22. rujna, predsjednik Vladimir Putin izvršio je još jednu kadrovsku rošadu. Oslobodio je dužnosti predsjednika Državne Dume Sergeja Nariškina i imenovao ga šefom Vanjske obavještajne službe. Nariškin je stari Putinov suborac, još iz "peterburškog" razdoblja. O Vanjskoj obavještajnoj službi se malo zna, što je i prirodno, jer se radi o strukturi čiji agenti tajno rade u inozemstvu. Pojedini analitičari smatraju da njezin rukovoditelj ne mora biti iskusan obavještajac, i kao uvjerljiv dokaz navode Mihaila Fratkova, koji je na čelu ove službe bio devet godina, a prije toga nije imao veze s njom, ili to bar nije poznato.
Što se tiče Nariškina, on se s pozicije "četvrtog čovjeka u ruskoj politici" vraća poslu kojim se bavio ranije. Naime, prema neslužbenim podacima, bivši predsjednik Državne Dume je od kraja 1970-ih služio u Prvoj glavnoj upravi KGB-a, koja je bila odgovorna za obavještajno djelovanje u inozemstvu, a kasnije je izdvojena u zasebnu Vanjsku obavještajnu službu.
Premještaj Sergeja Nariškina u Vanjsku obavještajnu službu djeluje kao pokušaj da se ova struktura dodatno ojača. S druge strane, može izgledati i kao počasna funkcija s odličnom plaćom. Sudeći po deklaracijama o prihodima, prošle godine je načelnik Vanjske obavještajne službe zaradio više od svojih kolega iz drugih obavještajnih struktura (20,317 milijuna rubalja ili 319 000 dolara).
U predsjedničkom rješenju piše da je Mihail Fratkov oslobođen od dužnosti "zbog odlaska u mirovinu". Sada će Fratkov biti predsjednik vijeća direktora RŽD (ruskog nacionalnog željezničkog operatera "Rossijskije Železnije Dorogi", tj. "Ruske željeznice"). Prozapadno nastrojeni internetski portal Slon Magazine tvrdi, pozivajući se na nekakve svoje izvore, da su posljednjih mjeseci u Kremlj upućivane žalbe, tj. primjedbe na rad ruskih agenata u inozemstvu, koji su, navodno, "možda s pretjeranim optimizmom obavještavali centar o pregovorima između EU i SAD-a u vezi s režimom slobodne trgovine".
Prema tvrdnjama lista Kommersant, mnogi pripadnici Vanjske obavještajne službe isticali su da je neophodno obnoviti rukovodeće kadrove i provesti unutarnje reforme u ovoj službi. Afere s ruskim špijunima su, navodno, postale redovita pojava, a zapravo se svi sjećaju samo slučaja iz 2010. godine, kada je jedan agent prebjegao na stranu Amerikanaca i odao svoje bivše kolege - deset ruskih agenata, vrhunskih profesionalaca koji su radili u velikoj tajnosti .
Za razliku od Fratkova, koji nije profesionalni obavještajac, Nariškin je kao čovjek iz tih krugova daleko prikladniji izbor, smatra Mihail Remizov, direktor Instituta za nacionalnu strategiju. "On može učvrstiti poziciju na koju dolazi, jer pripada prvoj ligi ruske politike i uskom krugu Putinovih povjerljivih ljudi. Pored toga, on ima reprezentativnu biografiju kada je riječ konkretno o ovoj sferi", rekao je Remizov.
Po njegovom mišljenju, ne treba gubiti iz vida činjenicu da Vanjska obavještajna služba ima nove zadatke u novonastalim složenim odnosima sa Zapadom. Sada je kritički važno raditi po ugledu na britanski Intelligence Service, tj. praviti spoj sveobuhvatne analitike u pogledu potencijalnih opasnosti i njihove kvalitetne obrade. "Nema sumnje da sada Vanjska obavještajna služba treba biti ključna struktura koja formira kognitivnu kartu svijeta, a samim tim i političku strategiju Ruske Federacije", kaže stručnjak.
Što se tiče samog Nariškina, prelazak u Vanjsku obavještajnu službu može se shvatiti kao silazna putanja u karijeri, premda ga u obavještajnim krugovima tretiraju kao "svog čovjeka", smatra Aleksej Zudin, član stručnog vijeća Instituta za socijalno-ekonomska i politička istraživanja. Ipak položaj šefa obavještajne službe nije tako visokog ranga. Sam Nariškin je u posljednje vrijeme govorio da su tvrdnje o njegovom prelasku u obavještajnu službu "nagađanja", sudjelovao je u parlamentarnim izborima (održanim 18. rujna) i izjavio kako ne namjerava odustati od mandata.
Izdanje Gazeta.Ru ističe da je ovo imenovanje ocjena Nariškinovog rada u Dumi, gdje se on pokazao kao dobar dužnosnik, ali ne baš kao najbolji političar. Po mišljenju generala poručnika KGB-a Nikolaja Leonova iz uprave Vanjske obavještajne službe, Nariškinov prelazak u ovu službu je "čisto politička odluka". "To je prirodno i razumljivo. Na mjestu direktora Vanjske obavještajne službe šef države treba imati čovjeka u kojeg ima puno povjerenje. Pored toga, Nariškin ima i veliko iskustvo kao političar i dužnosnik državnog aparata, tako da njegovo imenovanje neće izazvati nikakve dvojbe", rekao je Leonov za spomenuto izdanje.
Pitanje je hoće li Nariškin ostati čisto politička figura ili će se pokazati kao reformator Vanjske obavještajne službe, smatra Zudin. Fratkov je bio politička figura. S Nariškinom nije sve tako jednostavno. Ako se obistine glasine da će se pod pokroviteljstvom FSB-a formirati Ministarstvo državne sigurnosti (struktura koja će obuhvatiti sve sigurnosne strukture, uključujući i Vanjsku obavještajnu službu), onda će Nariškin najvjerojatnije ostati kratkih rukava, jer će "novoformirana struktura imati svog šefa", kaže Zudin.
Ukratko o Sergeju Nariškinu
Nariškin je rođen u Sankt-Peterburgu. Završio je ekonomiju na Sanktpeterburškom međunarodnom sveučilištu za menadžment. Početkom 1990-ih je zajedno s Putinom radio u gradskoj upravi Peterburga, a zatim u upravi Lenjingradske oblasti. Prešao je u Moskvu 2004. godine i odmah ušao u "prvu postavu". Najprije je postao zamjenik rukovoditelja ekonomske uprave, a ubrzo zatim šef aparata Fratkovljeve vlade. Bio je i potpredsjednik vlade, da bi 2008. godine došao na čelo administracije predsjednika Dmitrija Medvedeva. U Državnu Dumu je ušao 2011. godine, kada je vladajuća stranka "Jedinstvena Rusija" u donjem domu parlamenta poslije izbora izgubila većinu dovoljnu za promjenu Ustava. Ponovno je dobio mandat na parlamentarnim izborima 2016. godine, kada je "Jedinstvena Rusija" ponovo osvojila većinu dovoljnu za promjenu Ustava.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
