Kako je sovjetski tisak izbjegavao pisati o padu Berlinskog zida

Na sovjetskim kioscima osjećao se 9. studenog 1989. manjak čitavog niza glavnih novina. Nisu izašli Moskovskij komsomolec, Sovjetska Rusija, Komsomoljska pravda, Trud. Taj dan pojavili su se samo svježi brojevi dvaju glavnih novina Rusije – Pravde i Izvestija. No i u tim izdanjima čitatelji nisu vidjeli ni jednu jedinu riječ o padu Berlinskog zida, iako je političkom životu Njemačke Demokratske Republike ipak bilo posvećeno nekoliko redaka.

Čitanje između redaka

''Promjene u NDR-u'' – tako se naziva u Pravdi člančić Maje Podključnikove, dopisnice iz Berlina, koja izvještava o ostavci vlade Istočne Njemačke. Podključnikova citira obraćanje Savjeta ministara NDR-a: ''Obraćamo se svim našim građanima, koji razmišljaju o tome da napuste republiku, da ponovno promisle o svojem koraku''. Pozorni čitatelj bi iz tih riječi mogao zaključiti da građani NDR-a imaju mogućnost da izađu iz države, dakle, da Berlinski zid više ne postoji.

Mihail Gorbačov: Protiv sam bilo kojeg zida Ovaj ekskluzivni intervju Mihail Gorbačov dao je za Ruski vjesnik i Rossijsku gazetu neposredno prije 9. studenog, kad će biti 25. obljetnica pada Berlinskog zida. A upravo sad diže se novi zid između Istoka i Zapada.

Aluzija na stvarno stanje stvari može se otkriti i u broju Pravde od 11. studenog. U malenom članku ''Posjeta je prekinuta'' izvještava se da je njemački kancelar Savezne Republike Njemačke ovih dana prekinuo svoj posjet Poljskoj i vratio se u Bonn ''zbog dramatične situacije koja je nastala na granici između dviju njemačkih država''. Ministar unutarnjih poslova Savezne Republike Njemačke Wolfgang Schäuble izjavio je da ''Savezna Republika Njemačke i ubuduće namjerava prihvaćati sve Nijemce koji se žele preseliti u SRN ''da ozbiljno razmisle o odluci, jer će se tijekom dugotrajnog vremena nalaziti u stiješnjenim životnim uvjetima''.

Sljedećih dana Pravda je nastavila prenositi političke događaje u NDR-u i SRN-u, no ni u jednom članku ne susreće se riječ ''zid''. U broju od 12. studenog u reportaži iste Podključnikove ponovno se govori o masovnom preseljenju te da su istočni Nijemci predali članske iskaznice Socijalističke jedinstvene partije Njemačke.

14. studenog naposljetku su se priključile novine Moskovskij komsomolec, koje su u rubrici Kratko objavile člančić o zapovijedi koja je dana graničnim vojskama NDR-a. Zapovijed je glasila da ''moraju napraviti sve što je potrebno da bi pomogli nesmetanom izvršavanju novih pravila, koja reguliraju propusni režim na granici NDR-a sa SRN-om i Zapadnim Berlinom''. A u brojevima od studenog Komsomolske pravde, Truda, Sovjetske Rusije i Moskovskih novosti nema ništa sličnog. 10. studenog, na Dan sovjetske milicije, sve su se novine šarenile reportažama o vrlinama čuvara poretka, pa temu Berlinskog zida nisu spomenuli.

Istina, ali ne čitava

A što su taj dan prenosili preko televizora i radija? Aleksej Goljav, koji je u prošlosti bio na čelu europske informacijske službe, rekao je u nedavnom intervjuu za televizijski kanal France 2 da je ''9. studenog na sovjetskom radiju i televiziji bila prenesena samo jedna malena informacija koja je sadržavala tri retka''.

Može se pretpostaviti da je zabranu prenošenja berlinskih događaja neposredno naredila vlast države. Upitali smo za mišljenje uredništvo novina Pravda, koje i danas postoje u Rusiji, iako više nisu glavne novine države. Prema riječima Nikolaja Kožanova, suradnika Pravde, u novinama gotovo ne radi više ni jedan suradnik koji je radio 1989. No Kožanov sumnja da je postojala zabrana, tim više na papiru.

Nikolaj Kožanov, suradnik "Pravde". Izvor: Mark Bojarski

''Novinare Pravde oduvijek karakterizira osjećaj za politku. Naravno, kad je stigla informacija o rušenju Berlinskog zida, nisu se žurili tiskati vijest. Taj događaj zapravo je značio krah socijalističkog lagera, prenijeti tu informaciju značilo je priznati činjenicu njegovog sloma. Mislim da su se naši suradnici nadali da će se to ipak nekako normalizirati te da će biti sve u redu'', govori Kožanov. 

Prema riječima Kožanova, događaji, koji su mogli nanijeti udarac reputaciji vladajućeg režima, Pravda, glavne novine Komunističke partije SSSR-a, prenosila je maksimalno oprezno. ''Recimo, 1953., nakon smrti Staljina, u NDR-u počeli su masovni radnički štrajkovi. Došlo je do toga da je vojska mora protjerati demonstrante. ''U Pravdi su tad pisali da u Berlinu radnici izbjegavaju svoj posao'', govori Kožanov. Nitko nije želio pisati sovjetskim građanima da su se Nijemci pobunili – to je moglo isprovocirati iste takve događaje u SSSR-u.

''Ne treba misliti da dopisnica Pravde u Berlinu nije znala o onom što se događa'', govori Kožanov. ''U takvim slučajevima dopisnik je morao pisati ''zatvoreno pismo'', i to ne u uredništvo, već odmah u Centralni komitet partije. U pismu je detaljno pisao o stvarnoj situaciji. A potom su već partijski dužnosnici donosili odluku što će i kako pisati o tome Pravda''.