Nekadašnji šef predsjedničkog kabineta, Sergej Ivanov
Sergey Guneev/RIA NovostiVladimir Putin je 12. kolovoza smijenio Sergeja Ivanova ( na njegovu vlastitu molbu ) sa dužnosti šefa predsjedničkog kabineta i premjestio ga na lakšu i mirniju dužnost specijalnog predstavnika predsjednika Rusije za pitanja zaštite okoliša, ekologije i prometa.
U hijerarhiji ruske vlasti Ivanov je de facto bio treći čovjek u zemlji, vrlo blizak Putinu, "instančani intelektualac sa odličnim znanjem engleskog jezika", koji je u karijeri napredovao od obavještajca do vrlo visokog državnog dužnosnika. Kolege iz Kremlja i poznanici kažu da je opreznost Ivanovljeva najupadljivija profesionalna karakteristika. Uvijek se držao na sigurnoj distanci od krajnje osjetljivih pitanja, dok se istovremeno održao na položaju.
Uspješnom i vrlo brzom napredovanju u karijeri Sergeja Ivanova umnogome je doprinijela činjenica što je on stari Putinov prijatelj. Njih dvojica su se upoznali krajem 1970-ih na službi u KGB-u. Obojica su služili u inozemstvu – Putin u Zapadnoj Njemačkoj, a Ivanov u Finskoj i Keniji.
"On je idealan sovjetski obavještajac. Ni po čemu se ne izdvaja u masi – ni po izgledu, ni po imenu. On je nešto poput Mr. Smitha iz filma Matrix [ kultnog filma braće Wachovski ]. Tokom 1990-ih su se za njega borile dvije glavne ruske specijalne službe – Federalna služba sigurnosti (FSB) i Vanjska obavještajna služba" – tako o Ivanovu u svojoj knjizi "Društvo iz Kremlja" piše novinar Mihail Zigar.
U Vanjskoj obavještajnoj službi Ivanov je postavljen za prvog zamjenika direktora Europskog odjela i sa svojih četrdesetak godina već je postao general. Međutim, u borbi za agenta ipak je pobijedio FSB, kada je na njegovo čelo došao Putin. On je 1998. godine postavio Ivanova za svoga zamjenika, pojačavši samim tim analitički blok državne sigurnosti ( Ivanov je bio na čelu odjela za analitiku, prognoze i strateško planiranje ). A kada je Putin postao premijer, povjerio je Ivanovu dužnost tajnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, a to je ključna funkcija u ovom organu.
Budući da se dobro pokazao, Sergej Ivanov je 2001. postavljen na čelo ministarstva obrane, u to doba jednog od najneuspiješnijih resora u ruskoj vladi. Vojska i mornarica su bile u vrlo lošem stanju, a cijela zemlja je još uvijek bila snažno uzdrmana tragedijom nuklearne podmornice "Kursk". Ivanov je morao raditi na rehabilitaciji autoriteta ruskih vojnih dužnosnika ( prije svega u očima stanovništva vlastite zemlje ). Nije pravio nikakve nagle kadrovske poteze, nego je počeo realizirati prelazak na sistem služenja vojnog roka po ugovoru. U njegovo vrijeme plaće vojnih dužnosnika su povećane za 50-100 %, a pojavili su se stabilni izvori financiranja i za novo naoružanje i modernizaciju.
Sve se to odvijalo dok je bijesnio Drugi čečenski rat. Ministar Ivanov u svojim izjavama nije štedio teroriste, a u borbi protiv njih dozvoljavao je "korištenje svega osim atomskog oružja", "samo da to bude efikasno". "O metodama i načinima borbe, naravno, nećemo ni razgovarati", dodao je on.
Od 2005. je pored funkcije ministra odbrane dobio i dužnost potpredsjednika vlade, a 2007. godine je oslobođen od tih dužnosti i postavljen je za zamjenika premijera ( vicepremijer ).
U prvom vicepremijerskom mandatu Ivanov je bio zadužen za vojnu industriju, koja mu je bila dobro poznata. On je počeo razvijati taj sektor pomoću državnih holdinga, a njegovo glavno dostignuće na tom polju bilo je osnivanje Ujedinjene korporacije za proizvodnju zrakoplova (on je bio i predsjednik upravnog odbora korporacije od kraja 2006. ). Najupečatljiviji projekti su mu Sukhoi Superjet 100 i Globalni navigacijski satelitski sustav ( GLONASS ).
Njegova druga važna funkcija u sustavu vlasti bila je veza sa Washingtonom. Ivanov je praktički bio Putinov opunomoćenik za veze sa administracijom Georga Busha Jr., davao je oštre vanjskopolitičke izjave i postao druga osoba na vanjskopolitičkoj sceni, odmah iza Putina.
U to vrijeme se u kuloarima Kremlja počelo govoriti o Ivanovu kao Putinovom nasljedniku, jer se samom Putinu bližio kraj drugog predsjedničkog mandata. Drugi kandidat je bio Dmitrij Medvedev, koji je odgovarao za nacionalne projekte, ali je imao manje utjecaja u inozemstvu. Jedan Ivanovljev poznanik je ovako objasnio razlog zbog koga je predsjednik postao Medvedev, a ne Ivanov: "Ivanov je lojalan i vrlo blizak Putinu, ali prema njemu uvijek postoji određena doza opreza, jer je Ivanov već afirmirani profesionalac, i to nitko ne zaboravlja. Što će biti, recimo, ako se u njemu probude ambicije?"
Kada je Putin 2011. ponovo izabran za predsjednika, Sergej Ivanov je dobio mjesto šefa Putinovog kabineta, ali kako ističu mediji, već tada je bio u sjeni, jer su u kabinetu drugi ljudi brinuli o unutarnjoj politici.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu