Bez napretka u Milanu?

Sergej Markedonov, politolog, docent na Katedri za proučavanje stranih regija i vanjsku politiku Ruskog državnog sveučilišta za društveno-humanističke znanosti (RGGU)

Ne postoje pretpostavke za značajniji napredak u odnosima između Rusije, Zapada i Ukrajine na summitu u Milanu. Kriza u Ukrajini pokrenula je ozbiljno pitanje - ona je postala završna etapa procesa u kojem se Rusija pokušava integrirati u zapadni svijet i zastupati samostalne stavove o globalnim pitanjima. Zapad situaciju u Ukrajini i ambicije Rusije vidi kao krah svjetskog poretka, a ne kao još jedan "ispad" Moskve. U novonastaloj situaciji važno je održati nekakve okvire i  zamrznuti odnose koji su postignuti među sukobljenim stranama.

Nakon Milana mnogo toga će ovisiti o situaciji u Donbasu. Ako se održi status quo, postignut u trenutku potpisivanja sporazuma u Minsku, uslijedit će pozitivna dinamika u odnosima Rusije, Zapada i Ukrajine. To jest, doći će do određene konceptualizacije nepriznatog Donjecka i Luganske Republike. Zasad na obje strane prevladavaju emocije.

Govoriti o ma kakvom napretku je znak prevelikih očekivanja. Ili bi Rusija trebala odustati od toga da bude centar moći na postsovjetskom prostoru, ili bi Zapad trebao priznati da Moskva ima razloga za zabrinutost kada se radi o susjedstvu s Ukrajinom. Moguća je i treća, kompromisna varijanta - održati neku vrstu novog susreta u Helsinkiju, na kojem će se razmotriti sporna pitanja i uspostaviti nova pravila igre. Ali ne vidimo da su strane spremne za takav dijalog.

Dmitrij Estafev, politolog, profesor Nacionalnog istraživačkog sveučilišta "Visoka škola ekonomije"

Europljani su summit u Milanu željeli iskoristiti kako bi prisilili Rusiju da bar nešto obeća što se tiče Ukrajine. Ali Moskva je nastavila ponavljati da o njoj ništa ne ovisi. Ukrajina treba dokazati da je sposobna opstati kao država: održati izbore, prevladati krizu i pritom zadržati kontrolu nad socijalnim i ekonomskim sustavom, a, što je najvažnije, odlučiti na koju stranu želi ići - prema Istoku ili Zapadu.

Nakon summita u Milanu ne treba očekivati ​​napredak u odnosima između Rusije i Europe. Europljani se orijentiraju prema Amerikancima i čekaju da ovi zauzmu jasnu poziciju. Ali Washington zasada šuti i zato se Europljani nalaze u stanju određene apatije što se tiče krize u Ukrajini i odnosa s Rusijom. Među stranama uopće ne postoji nikakva tema dijaloga. Čak i ako se uspiju o nečemu dogovoriti, kakva je korist od tih pomaka u uvjetima nestabilne ukrajinske državnosti i nejasnog stava SAD-a o krizi u toj zemlji? Do napretka bi moglo doći tek u svibnju 2015., kada će u Americi početi priprema za novi izborni ciklus. Zasad je summit u Milanu samo sredstvo propagande.

Nadežda Arbatova, šefica Odjela za europska politička istraživanja (OEPI) Instituta za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose RAN

U Milanu nije došlo do značajnog napretka. Općenito, moglo je biti riječi samo o postupnom ostvarivanju sporazuma iz Minska, i, što je najvažnije, o obustavi vatre, čega se strane u ukrajinskom sukobu ne pridržavaju. Bez bezuvjetnog poštovanja režima prekida vatre nije se moglo ni očekivati ​​da će se u Milanu nešto dogoditi.

Više o situaciji u Ukrajini

Nakon Milana moguća su dva scenarija budućih odnosa Rusija-Zapad-Ukrajina. Prva i najvjerojatnija je "Pridnjestrovska varijanta", u kojoj dolazi do zamrzavanja konflikta. Ali taj scenarij ne bi doveo do "resetiranja" odnosa Rusije s EU i Ukrajinom. Druga, najpovoljnija varijanta bilo bi potpuno reguliranje konflikta realizacijom sporazuma iz Minska i održavanja dodatnih pregovora za postkriznim uređenjem odnosa između Moskve, Bruxellesa i Kijeva.