Nastavak sukoba s Rusijom

Aleksej Arbatov, politolog, rukovoditelj Centra za međunarodnu sigurnost Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije nauka:

Suradnja Rusije i NATO-a u najmanjoj mogućoj mjeri ovisi o osobi novog generalnog tajnika. Naši su odnosi sada u dubokoj krizi, koja ima objektivne uzroke. Ti uzroci su složeni i raznoliki. To su i odnosi u posljednjih 20 godina, i širenje NATO-a na istok, i agresija Saveza na Jugoslaviju, koja je i udaljila Rusiju od NATO-a.

Drugi izvor napetosti je unutarnja i vanjska politika Moskve. Ta politika je Rusiju zbacila s puta "europskog izbora", kojem se približavala posljednjih 20 godina. Naše uzajamno otuđenje s vremenom je sve više dolazilo do izražaja, da bi na kraju događaji u Ukrajini konačno postali "jabuka razdora", koja nas je podijelila u tolikoj mjeri da smo se odmah prisjetili doba Hladnog rata.

Rusija zabranjuje strani kapital u medijima Državna Duma je 23. rujna u prvom čitanju prihvatila prijedlog zakona o ograničenju stranog participiranja u masmedijima.

Novi generalni tajnik, tko god on bio, osobno može malo što promijeniti. Odnosi Rusije i NATO-a ovise o tome kako ćemo izaći iz ukrajinske krize, kako će Moskva izaći na kraj sa svojim unutarnjim ekonomskim i političkim problemima i kada će se moći vratiti na europski put. Naglašavam da je Rusija europska sila. O tome su izgovoreni milijuni riječi i napisane čitave biblioteke knjiga. Nešto od toga i na najvišoj razini.

Budućnost naše suradnje ovisi i o tome u kojoj mjeri će Zapad uzeti u obzir svoje pogreške i propuste u odnosima s Moskvom, i što je najvažnije, u kojoj mjeri će se svjetski lideri moći savladati i početi zasnivati odnose s Rusijom na novim principima.

Aleksandar Konovalov, predsjednik Instituta za strateške procjene

NATO je krenuo u pravcu jačanja obrambene moći i stvaranja jedinice za brzo reagiranje na granici s Rusijom. Novi generalni tajnik nastavit će sa smjerom koji odgovara političkim interesima zemalja-članica. On neće uvoditi nikakve bitne promjene.

Savez će i dalje demonstrirati zemljama Istočne i Centralne Europe odlučnost u ispunjavanju obveze propisane petim članom Washingtonskog sporazuma, koji se, zapravo, svodi na princip "napad na jednog je napad na sve". Za neke članice Saveza nastalo je zlatno doba. One su godinama pokušavale dokazati da za njihovu zaštitu treba trošiti više sredstava i da treba nastupati odlučnije, jer je Rusija mnogo opasnija nego što izgleda na prvi pogled.

Sada je povoljan trenutak. Zemlje Istočne i Središnje Europe koriste ga u potpunosti kako bi iz Stare Europe i SAD iscijedile što više obećanja i konkretnih koraka koji će doprinijeti osiguranju njihove sigurnosti.

Daljnji razvoj odnosa na liniji Rusija - NATO u velikoj će mjeri ovisiti o koracima Moskve.

Viktor Litovkin, neovisni vojni stručnjak

Posljednji summit NATO-a u Walesu ušao je u povijest Sjevernoatlantskog saveza kao summit s najizraženijom antiruskom orijentacijom u posljednjih dvadeset i nešto godina. U prvi plan susreta na najvišoj razini dospjela je situacija u Ukrajini, kao i planovi suprotstavljanja Rusiji, koja se tretira kao agresivna.

Anders Fogh Rasmussen, sada već bivši generalni sekretar NATO-a, rekao je na summitu u Walesu da su Rusija i "Islamska država Iraka i Levanta" (IDIL) "glavni protivnici" Saveza. Situacija je kristalno jasna - razdoblje koketiranja Sjevernoatlantskog saveza s Ruskom Federacijom je završeno. Dolazak Jensa Stoltenberga na mjesto generalnog sekretara neće izmijeniti već zacrtani smjer politike koji je usmjeren na traženje "neprijatelja" i smisla postojanja ovog bloka.

Bruxelles je odavno zbacio masku. NATO je stvoren radi odvraćanja Sovjetskog Saveza, a sada i Rusije. On ima urođenu manu, i sada se ta mana pokazala u svom pravom obliku. Savezu je bila potrebna slaba i poslušna Rusija, Rusija koja je spremna slušati "savjete, odnosno upute" Bijele kuće, State Departmenta i sjedišta Saveza u Bruxellesu. Ne treba joj suverena i snažna Rusija, koja može štititi svoje nacionalne interese političkim te vojnim sredstvima. Zbog toga se Moskvi pripisuju sve moguće i nemoguće krivnje, uključujući i krivnju za pad malezijskog Boeinga 777 na teritoriju Ukrajine.

Zaista je nemoguće ne sagledavati svu ozbiljnost reakcije na suverenu politiku Rusije u novom "Planu spremnosti na akciju" (Readiness Action Plan - RAP), usvojenom na summitu NATO-a u Walesu. Taj plan predviđa da se na teritoriju istočnih saveznika razmjesti 7 tisuća vojnika u sklopu Snaga za brzo reagiranje, tj. isturenih ekspedicijskih snaga (Joint Expeditionary Force - JEF), kao i dodatna vojna infrastruktura. Drugi izvor zabrinutosti su redovite vojne vježbe Saveza i letovi njezinih zrakoplova blizu ruskih granica, kao i prisutnost brodova NATO-a u Crnom i Baltičkom moru.