Kako izbjeglice iz Ukrajine započinju nov život na Srednjem Uralu

Stanovnici Urala od kuće donose izbjeglicama toplu odjeću, namirnice, aparate i sve što je nužno za svakodnevni život. Fotografija: Darja Kezina

Stanovnici Urala od kuće donose izbjeglicama toplu odjeću, namirnice, aparate i sve što je nužno za svakodnevni život. Fotografija: Darja Kezina

Dopisnica Ruskog vjesnika izvještava kako se ukrajinske izbjeglice s djecom snalaze u Rusiji na primjeru Sverdlovske oblasti, regije na Uralu koja se nalazi tisuću i pol kilometara od rusko-ukrajinske granice.

Za Srednji Ural, područje veoma udaljeno od Ukrajine, koja leži na samoj granici Europe i Azije, masovni dolazak izbjeglica iz ove zemlje bio je neočekivan. Socijalne službe ruskih gradova najbližih ukrajinskoj granici nisu mogle osigurati smještaj svim izbjeglim osobama, pa su mnogi morali nastaviti put. Tako su, između ostalog, stigli i na Ural.

Pred Jurijem Saveljevom leži popis od preko 140 poslodavaca koji su spremni zaposliti izbjeglice. Sam Jurij, predsjednik uprave organizacije Ruska nacionalnokulturna autonomija, volonterski pomaže izbjeglicama iz Ukrajine. On za njih pronalazi informacije o mogućnostima zaposlenja i privremenog smještaja.

U regiji su traženi zidari, frizeri, slastičari, kuhari, vozači, inženjeri, programeri i mnoge druge profesije. Na drugom popisu na Saveljevljevom stolu nalaze se desetine kontakta običnih stanovnika koji su spremni izbjeglice primiti na smještaj. Najzad, na trećem popisu su zastupnici, javni radnici i pravnici, koji nude pomoć izbjeglicama pri regulaciji dokumentacije, osiguravanju školovanja za djecu i dobivanju medicinske pomoći.


60 dana prilagodbe

Služba za zapošljavanje preuzela je brigu o izbjeglicama iz Ukrajine, čak su za njih otvorili i poseban šalter. U [Sverdlovskoj] oblasti ima oko 56 tisuća slobodnih radnih mjesta.

Jurij Saveljev, volonter

"Stanovnici od kuće donosi toplu odjeću, namirnice, aparate, sve što je nužno za svakodnevni život", objašnjava za Ruski vjesnik Jurij Saveljev. Prema njegovim riječima, nitko od izbjeglica nije ostao na ulici: ljudi se smještaju kod privatnih osoba i u državnim stacionarima. Usput, na račun za prikupljanje humanitarne pomoći za izbjeglice iz Ukrajine stanovnici Sverdlovske oblasti su već prikupili preko 3 milijuna rubalja (oko 77 tisuća dolara).

Ni sa zapošljavanjem nema problema. "Služba za zapošljavanje preuzela je brigu o izbjeglicama iz Ukrajine, čak su za njih otvorili i poseban šalter. U oblasti ima oko 56 tisuća slobodnih radnih mjesta", objašnjava Saveljev. Najteži period za izbjeglice je prvih 60 dana boravka u Rusiji. Upravo toliko je potrebno za dobivanje dozvola za privremeni boravak, bez koje se ne mogu službeno zaposliti.


Birokratske poteškoće

Trener najviše kategorije samboa Aleksandar Zanočkin, osoba poznata na cijelom Uralu, ustupio je jednoj obitelji izbjeglica iz Luganske oblasti svoju vikendicu s 20 ari vrta u gradu Artemovsk (94 km od Ekatarinburga), a njegovi rođaci su im na korištenje dali kombi Gazel. Sam trener živi i radi u Ekatarinburgu. "Rekao sam im: 'Ostanite tu koliko treba, dok se ne snađete'. Ja znam kako je ljudima teško početi od nule i pomogao sam im kako sam mogao", objasnio je on za Ruski vjesnik.

Što RF pokušava postići u Ukrajini?
Moskva je zainteresirana za očuvanje jedinstvene Ukrajine, u kojoj bi vlasti uvažavale mišljenje proruski nastrojenih jugoistočnih regija. Glavni cilj tih napora je ne dopustiti ulazak Ukrajine u NATO, tj. sačuvati njezin vanblokovski status.

Obitelj kojoj je pomogao stigla je iz Červonopartizanska, rudarskog grada na granici s Rusijom. Rudar Vladimir, koji ima 29 godina, stigao je u Rusiju s trudnom ženom, dva sina od 5 i 2 godine i nećakom od 21 godinu i koji je također rudar. Kada su do grada došli tenkovi i ukrajinske "dobrovoljačke bojne", dva brata su sakupila obitelj i kolima prešla granicu. Tako su stigli do Ekatarinburga. U pronalaženju smještaja tu im je pomogao voditelj Doma rusko-ukrajinskog prijateljstva Petar Ščerbina. Tijekom prvog mjeseca obitelj je živjela u centru za privremeni smještaj izbjeglica u gradu Kamensk-Uralski. Tu su prošli medicinske preglede i regulirali dokumente.

"Ovdje se ljudi lijepo odnose prema izbjeglicama iz Ukrajine, susjedi nam pomažu sa stvarima, kažu nam gdje možemo nešto zaraditi, donose nam krumpir, luk, gljive", kaže Vladimir za Ruski vjesnik. Prema njihovim riječima, glavna prepreka je u tome što reguliranje dokumenata traje vrlo dugo. Očekujući dozvolu za službeno zaposlenje ovi momci sredstva za život zarađuju povremenim poslovima: pomažu ljudima s različitim popravcima, prenošenjem tereta i sl.


Djeca i škola

Među izbjeglicama je velik broj djece. Kada je počela školska godina, koja u Ukrajini i Rusiji počinje 1. rujna, postalo je aktualno pitanje o mogućem nastavku školovanja mladih državljana Ukrajine u drugoj zemlji. Kako su izjavljuju u uredu opunomoćenika za prava djeteta Sverdlovske oblasti, djecu iz Ukrajine bez problema primaju u škole. Niz sverdlovskih fakulteta izbjeglicama je omogućio nastavak školovanja na državni trošak, a po tome su se posebno izdvojili Uralsko federalno sveučilište i Uralsko šumarsko sveučilište.

38-godišnja Ana i njezin sin. Izvor: Darja Kezina

Svetlana Maksimkina je s majkom i kćeri pobjegla iz Donjecka prije tri mjeseca. Dok su čekale dozvolu za privremeni boravak, osmjehnula im se sreća. Uz pomoć Jurija Saveljeva, 20-godišnja Svetlanina kći Ana primljena je na Uralsko državno ekonomsko sveučilište kao proračunski student. Danas majka i kći planiraju tražiti rusko državljanstvo.

Međutim, kada se radi o vrtićima, situacija je mnogo složenija. Slobodnih mjesta gotovo i nema, pa i sami stanovnici grada godinama čekaju na listama od nekoliko tisuća zahtjeva. Dok je petogodišnje dijete još i moguće upisati u vrtić, za dvogodišnjaka je gotovo nemoguće naći mjesto u jaslicama. Zasad činovnici izbjeglicama predlažu zajedničko rješavanje ovaj problem time što će se organizirati i jedni drugima čuvati djecu.

No, ovakav sustav ne funkcionira. Upravo zbog nemogućnosti da nekome ostavi sina na čuvanje, 38-godišnja Ana, također iz Červonopartizanska, odbila je posao koji su joj ponudili u tvornici u Kamensk-Uralsku. Drugi razlog bio je preniska plaća (10.000 rubalja ili 260 dolara).

Ipak, tvornica je obitelj smjestila u svoj ​​zdravstveni dispanzer, gdje majka i dijete dobivaju hranu, njegu i potrebne lijekove.

Sredinom listopada Ana će dobiti privremeni azil u Rusiji u trajanju od godinu dana. Isto je svojevremeno dobio, a zatim produžio na još tri godine, bivši suradnik CIA-e Edward Snowden. Prema Aninim riječima, ona i sin su napustili kuću noseći samo dvije torbe lake, ljetne odjeće. "Napuštajući Ukrajinu nisam mislila da ću se naći tako daleko od kuće. Ali ne namjeravam se vratiti, želim dobiti rusko državljanstvo i ostati ovdje", kaže Ana.