Je li Pridnjestrovlje dio ruskog svijeta?

Memorijal Slave u Tiraspolu, prijestolnici Pridnjestrovlja. Fotografija iz slobodnih izvora.

Memorijal Slave u Tiraspolu, prijestolnici Pridnjestrovlja. Fotografija iz slobodnih izvora.

Nepriznata Pridnjestrovska Moldavska Republika (PMR) 2. je rujna obilježila 24-godišnjicu svoje državnosti. Ruski vjesnik objavljuje intervju sa zamjenikom ministra vanjskih poslova Pridnjestrovlja Igorom Šornikovom, koji objašnjava s kakvim teškoćama se danas susreće PMR i kakvu pomoć očekuje od Rusije.

Nastojanja Zapada da značajno smanje zonu ruskog utjecaja ne zaustavljaju se u Ukrajini. Bijela kuća pokušava na postsovjetskom prostoru stvoriti što više žarišta napetosti i izazvati zaoštravanje "zamrznutih" konflikata, kao što su konflikti u Nagorno-Karabahu ili Pridnjestrovlju. O tome kakva je danas Pridnjestrovska Republika, kako planira preživjeti u izolaciji i zašto joj je potrebna Rusija govori zamjenik ministra vanjskih poslova Pridnjestrovlja Igor Šornikov.

U Pridnjestrovlju živi samo pola milijuna ljudi. Kako država uspijeva održati funkcioniranje svojih ministarstava i skupih državnih institucija?

Kada bi Pridnjestrovlje postalo priznata država ili mu jednostavno ne bi onemogućavali slobodno djelovanje, moglo bi samo sebe izdržavati.

Nije postojala mogućnost da dio ovlasti prebacimo na susjednu državu i zato smo morali sami u potpunosti formirati sve elemente državnosti. Imamo vlastiti monetarni sustav sa stabilnom valutom, pridnjestrovskom rubljom. Temelj naše ekonomije čini snažan realni sektor. Točno je da nas moldavski oponenti tijekom posljednjih 20 godina optužuju da smo se odvojili i pritom preuzeli industriju. Međutim, istina je da se u Pridnjestrovlju nalazilo manje od 40% ukupnog industrijskog potencijala Moldavske SSR. Razlika između nas i Moldavije je u tome što je Pridnjestrovlje svoj ​​potencijal u potpunosti sačuvalo. Osim toga, stanovnici Pridnjestrovlja otvorili su nova poduzeća. A što se dogodilo s onih 60% koji su ostali u Moldaviji? Od njih nema ni traga. Na primjer, na teritoriju tvornice "Signal", koja je prva u SSSR-u proizvodila kompjutere, danas se nalazi supermarket.


Kako rješavate problem izlaska na vanjsko tržište?

Iskustvo je pokazalo da osnivanje mononacionalnih država iz višenacionalnih društava na postsovjetskom prostoru nije bilo posebno uspješno.

Predsjednici Rusije, Ukrajine, Moldavije i Pridnjestrovlja, kao i tadašnji predsjednik OESS-a, u Moskvi su 1997. potpisali memorandum kojim se, između ostalog, nedvosmisleno jamčila slobodna vanjskoekonomska aktivnost Pridnjestrovlja. Mi smo ovo pravo koristili do 2001., kada je Moldavija na nagovor svojih zapadnih mentora uvela režim blokade. Tada nas je spasila Ukrajina koja nije podržala blokadu. Tako je naše proizvode pri izvozu carinila Ukrajina i izvoz se odvijao preko njezinog teritorija. Kišinev je pokušao promijeniti stav Kijeva o ovom pitanju i u tome je uspio nakon "narančaste revolucije". Tada je samo intervencija Rusije spasila situaciju i omogućila ublaživanje režima sankcija. Zahvaljujući zalaganju Rusije Moldavija je pristala na to da se pridnjestrovski uvoz odvija preko Ukrajine, dok se roba za izvoz mora najprije prebaciti u Moldaviju na carinjenje, a tek zatim se isporučuje u željenom pravcu. Stoga naša poduzeća proračunu Moldavije uplaćuju od 30 do 50 milijuna dolara godišnje. Tu su, dakao, još i dodatni troškovi i o povećanje proizvodne cijene robe zbog transporta.


Je li Rusija vaše najvažnije izvozno tržište?

Gotovo polovina ukupne proizvodnje do 2006. zaista je odlazila u Rusiju. Nakon što je uvedena blokada, EU je našim tvrtkama omogućila određenu prednost na europskim tržištima, dok je trgovina s Rusijom, naprotiv, namjerno ometana. Zato danas izvoz u EU dostiže oko 30%, dok u Rusiju odlazi manje od 14% proizvoda. Najviše izvozimo u Moldaviju, i to 35%.


Kakvu podršku Moskva zapravo pruža Pridnjestrovlju?

Radi se o vrlo značajnoj podršci, prije svega u socioekonomskoj sferi. Kod nas već godinu dana funkcionira autonomna neprofitna organizacija "Euroazijska integracija", koja planira do kraja 2014. u socijalne i obrazovne institucije uložiti 3 milijarde ruskih rubalja. Od ovog novca u Pridnjestrovlju se gradi 12 najpotrebnijih objekata - vrtići, škole, rodilišta, onkološki centri i zgrada Medicinskog fakulteta Pridnjestrovskog državnog sveučilišta. Rusija također isplaćuje dodatak na mirovinu svim našim umirovljenicima neovisno o državljanstvu u iznosu od oko 15 dolara. Za nas je to ozbiljan novac. Prosječna mirovina bez ovog dodatka kod nas iznosi 60-70 dolara, tako da nekim ljudima ruski dodatak spašava život. Najzad, mi dobivamo ruski plin bez obveze da za njega odmah platimo.

Moskva ne želi zaoštravati situaciju oko Pridnjestrovlja?  

Sve u svemu, prema izračunima nekih naših stručnjaka, podrška Pridnjestrovlju Rusiju stoji do 1 milijarde dolara godišnje. No, postoji mogućnost da ova pomoć više neće biti dovoljna - nakon događaja u Ukrajini i potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini između Moldavije i EU priljev u naš proračun naglo se smanjio. Paradoks situacije je u tome što, kada bi Pridnjestrovlje postalo priznata država ili mu jednostavno ne bi onemogućavali slobodno djelovanje, ono bi moglo samo sebe izdržavati.


Abhazija, Južna Osetija i Karabah - to su zapravo nacionalni projekti s jasno određenim nacionalnim identitetom, dok je Pridnjestrovlje višenacionalni projekt. Stvara li vam to više problema ili vam pomaže?

Jedan od glavnih čimbenika koji određuje našu situaciju je nepostojanje etničkog principa pri osnutku naše države. Ne postoji pridnjestrovska nacionalnost niti pridnjestrovski jezik, ne postoji čak ni dominantna etnička grupa - Rusi, Ukrajinci i Moldavci otprilike su jednako zastupljeni u ukupnoj strukturi stanovništva Pridnjestrovlja. Ako pogledamo nacionalni sastav naših organa vlasti, tu možemo naći ne samo Ruse, Ukrajince i Moldavce, nego i Armence, Židove, Bugare i Gagauze.

Sigurno je da nam ovakav internacionalizam pomaže - iskustvo je pokazalo da osnivanje mononacionalnih država iz višenacionalnih društava na postsovjetskom prostoru nije bilo posebno uspješno. Vidimo krah državnosti u Moldaviji, gdje 99% državnog aparata čine ljudi koji pripadaju moldavskoj nacionalnosti (i to ne samo Moldavcima, nego onima koji sebe smatraju Rumunjima), iako tamo nacionalne manjine čine 30% stanovništva. Nije nikakvo čudo što ovakav sustav izaziva razna razmimoilaženja - primjerice, u Gagauziji [regiji Moldavije - prim. prev.] više od 90% stanovnika izjašnjava se protiv eurointegracija i za ulazak u Carinsku uniju.


U Rusiji postoji mišljenje da se problem u odnosima Pridnjestrovlja i Moldavije može riješiti ako se Moldavija pripoji Rumunjskoj. Jer, ako se radi o preispitivanju sporazuma iz 1940., to bi značilo da u sastav Rumunjske treba ući samo Moldavija, bez Pridnjestrovlja koje je u to vrijeme bilo dio Sovjetske Ukrajine.

To je vrlo popularna točka gledišta kako u Rusiji, tako i u Pridnjestrovlju. No, u stvarnosti nije sve tako jednostavno. Da je Rumunjska htjela primiti Moldaviju bez Pridnjestrovlja i njegovog ekonomskog potencijala, ona bi to odavno učinila. Zato nije isključeno da će ambicije Rumunjske dovesti do obnavljanja vojnog sukoba u Pridnjestrovlju, s tim što ćemo se ovaj put morati braniti ne od Moldavije, nego od znatno moćnije države, članice NATO-a. U tom slučaju će Rusija, čiji se mirovni kontingent ovdje nalazi, biti uvučena u ovaj sukob.

Osim toga, rumunjska ideologija usmjerena je proširenje svog teritorija i na zemlje koje se nalaze iza Dnjestra. Zato nije isključeno da će nakon pripajanja moldavskog teritorija sredstva kojima je Rumunjska financirala građansko društvo u Moldaviji i plaćala izvještavanje medija s prorumunjskih i proeuropskih pozicija biti preusmjerena na realizaciju projekta "Transnistrija", koji se odnosi na područje između Dnjestra i Južnog Buga. Zato danas Moldavija predstavlja tampon zonu koja štiti Pridnjestrovlje od rumunjske ekspanzije i, iako neki teoretičari smatraju da će Rusija, ako se oslobodi "balasta" Moldavije, smanjiti broj problema s kojima se suočava, možemo im reći da griješe. Pripajanjem Moldavije Rumunjskoj ne bi se ništa postiglo za Pridnjestrovlje, jednako kao što se pripajanjem Pridnjestrovlja Moldaviji Moldavija ne bi zadržala u sferi ruskog utjecaja.

Ruski tekstna portalu expert.ru.