Kako je novinar dospio među dobrovoljce u Ukrajini

Izvor: AP

Izvor: AP

Premijer samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) Aleksandar Zaharčenko krajem kolovoza izjavio je da se u redovima dobrovoljaca bori 3 do 4 tisuće ruskih državljana. Dopisnik ruskog Internet izdanja "RosBiznesKonsalting" (RBK) Aleksandar Sokolov uputio se na jugoistok Ukrajine kao dobrovoljac kako bi saznao kako i zašto se ljudi iz Rusije priključuju redovima snaga otpora.

Prema riječima novinara, doći među dobrovoljce bilo je dosta jednostavno. Razvoj socijalnih mreža omogućuje pristup najrazličitijim izvorima i, kako bi se pridružio dobrovoljcima, bilo je dovoljno priključiti se jednoj od mnogobrojnih grupa na socijalnoj mreži VKontakte koje su posvećene Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici.

 

Ulaznica na front  

Na primjer, na stranici grupe Narodne vojske Donbasa (NOD) navedeno je kako se možete povezati s ljudima u Moskvi koji pružaju pomoć dobrovoljcima pri odlasku na front. Strukturom NOD-a upravlja šef Uprave za mobilizaciju Ministarstva obrane DNR-a Pavel Gubarev. Dobrovoljce na jugoistok šalje i administracija internetske grupe "Bilten dobrovoljačke vojske Novorusije". Administrator ove grupe objašnjava da dobrovoljac treba sam doći u Rostov na Donu, odakle ga treba kontaktirati i dobiti upute za odlazak na front.

Novinar na zadatku: Kako reći ''stop'' poludjeloj i naoružanoj masi
Fotograf Denis Sinjakov pravi granicu između ratnog novinara i sudionika događaja.

Stigavši na mjesto okupljanja, novinar je sreo 15 dobrovoljaca, od kojih su mnogi već nosili kamuflažne uniforme i vojne ruksake. Automobili koji su trebali prevesti pridošlice u zonu borbenih djelovanja imali su ukrajinske tablice, a vozači i članovi pratnje bili su stanovnici Donbasa. Prema njihovim riječima, dobrovoljci iz Rusije na front se dovoze jednom tjedno.

"U našim autima su dobrovoljci s borbenim imenima Gek i Rahmet, dečki koji još nisu napunili 25 godina. Prvi je iz Sankt-Peterburga, poručnik u jedinicama Obalne straže Ratne mornarice Rusije iz vojne obitelji. Svoju odluku objašnjava na sljedeći način: oba njegova djeda, koji su bili Heroji Sovjetskog Saveza, poginuli su u Ukrajini u Drugom svjetskom ratu; a jedan od njegovih rođaka je početkom svibnja ove godine živ izgorio u podmetnutom požaru u Domu sindikata u Odessi. Osjećaj duga prema obitelji naveo ga je da krene na front. Motivacija Rahmeta, mladića s plavom beretkom, koji je vojni rok služio u jedinicama Vojnog zrakoplovstva Rusije, nije manje patriotska. On govori o izvještaju ruskih medija o tome kako danas u Mariupolju s veterana silom skidaju ordenje i medalje", navodi novinar u svom članku.

Prema njegovim riječima, veći dio dobrovoljaca su mladi ljudi u dobi od 20 do 35 godina. Ima i bivših vojnika kojima je preko 40.  

Problema na granici nije bilo. Graničari su letimično pregledali prtljagu i dokumente putnika, a zatim propustili vozilo u Ukrajinu. Samo se mlada graničarka pokušala našaliti: "A to su budući 'dvjestoti', idemo!" ["Dvjestoti" - naziv u slengu za "Gruz 200", pocinkani sanduk s tijelom poginulog vojnika].

 

U stožeru snaga otpora

Automobil dovozi ljude u Donjeck u jednu od baza dobrovoljaca u zgradi bivše Glavne uprave MUP-a Ukrajine. Zapovjednik sva imena dobrovoljaca unosi u računalnu bazu podataka, koja se zatim prosljeđuje Ministarstvu obrane samoproglašene Republike, gdje se vrši raspored boraca po frontu. Mnogi već unaprijed znaju gdje žele služiti i predaju molbe za konkretne bataljune. Jedan od najprestižnijih je odred zapovjednika s borbenim imenom Motorola (pravo ime mu je Arsenij Pavlov). U DNR-u se nalaze jedinice bivšeg ministra obrane Republike Igora Strelkova, Igora Bezlera, kozaka, kao i bojne Istok, Bedem, Berkut, Kalmijus itd. Svaka grupa je po nečemu specifična i vezana uz određenu regiju.

Za fotoreportera novinske agencije Rossija Segodnja Andreja Stenina, za kojeg se vjerovalo da je nestao u Ukrajini, otkriveno je da je poginuo prije mjesec dana. Njegovu smrt istovremeno je potvrdilo nekoliko nezavisnih izvora 3. rujna. Stenin je četvrti ruski reporter koji je poginuo u oružanim sukobima u jugoistočnoj Ukrajini. U spomen na njega, Ruski vjesnik predstavlja rad kolege novinara iz raznih zona oružanih sukoba. // Borci obrambenog narodnog bataljuna Vostok u borbi za Donjecki aerodrom 2014. Više fotografija. .

"Bataljun Istok ima strogu dnevnu rutinu, to je potpuno funkcionalna vojna jedinica, koja sve odradi kako treba. Dok je Bedem jedinica više kozačkog tipa ili nešto tome slično. Tamo je sve jednostavnije, ali su zato kazne strože. Odnosno, tamo vas za pijanstvo i nepoštivanje pravila mogu i strijeljati", rekao je novinaru u intervjuu dobrovoljac s borbenim imenom Special.

Prema riječima dopisnika RBK-a, dobrovoljcima nedostaju oružje i oprema. Često se susreću poluautomatski karabini Simonova (SKS), koji se koriste još od 1949., pa čak i automati Špagina (PPŠ).

Kako je izjavio predsjednik Vrhovnog savjeta DNR-a Boris Litvinov, ukrajinska strana je nadmoćnija. Odnos snaga je 5 prema 1 (40-45 tisuća protiv oko 10 tisuća dobrovoljaca), dok s tehnikom stvari stoje još mnogo gore.

No, to ne može pokolebati one koji dolaze boriti se iz osobnih uvjerenja. Tako Special objašnjava da je u Donbas došao iz sljedećih razloga: "Ovdje su naši. To jest, ovo je domovina. Za mene je moja domovina cijeli teritorij Sovjetskog Saveza, pa i neki drugi teritoriji."

Kako bilježi dopisnik RBK-a, svi s kojima je razgovarao tvrde da se bore bez novčane naknade. Prema riječima specijalca iz Rusije, novac se dobiva samo za osiguravanje visokopozicioniranih osoba.

 

Put kući

Pokazalo se da je povratak iz rata mnogo teži nego odlazak. Neprekidna borbena djelovanja i artiljerijski napadi uništili su dio prometnica i novinar se morao vratiti drugim putem. Ipak je uspio pronaći vozača koji je bio spreman odvesti ga zajedno s izbjeglicama do ruske granice, odakle je svatko otišao na svoju stranu. Jedni u pogranične kampove, drugi kod svojih rođaka, a netko u Moskvu ispričati kako i zašto ljudi iz Rusije sudjeluju u "svojem" tuđem ratu.