Vraćaju li se Rusi svojim vikendicama zbog vanjske politike?

U sovjetsko vrijeme ''dača'' (hrv. vikendica) bila je životno važna za svakog građanina: upravo tamo ''nabavljao'' je proizvode za svoj ne jako bogati stol. I stručnjaci sad upozoravaju: zbog uzvratnih sankcija koje se tiču zapadnih proizvoda, mnogi Rusi će se morati vratiti na svoja zemljišta.

Objašnjenje je jednostavno: u vezi s ograničenjima uvoza pojačalo se mnoštvo inflacijskih čimbenika, govori Natalja Akindinova, direktorica Instituta Centar razvoja.

''U takvim uvjetima grupi stanovništva s niskim prihodima, čiji glavni troškovi otpadaju na namirnice, bit će racionalnije da se baziraju na vlastite snage, odnosno na zemljišta uz svoje vikendice'', govori stručnjak. ''Osim toga, mnogi imaju takva zemljišta, jednostavno će se morati sad aktivnije njima služiti''.

Vlasti o tome su prilično izravne: potrebno je stimulirati ljude da se vrate na svoja zemljišta, recimo, u Uljanovsku oblast. U Sankt-Peterburgu čak barataju brojkama: u vrtlarstvu zaposleno je 622 tisuće obitelji, što je u 2013. dovelo do 500 tisuća tona produkata. Sad će biti još više.

Povećati sliku.

Ako pogledamo situaciju po čitavoj državi, onda ćemo doći do podatka koji zaista ostavlja izvrstan dojam. Prema podacima Fonda za javno mnijenje, 59% Rusa ima svoju daču. Doduše, taj podatak varira u odnosu na različite gradove (recimo, u Moskvi ih ima manje – samo 41%).

Za polovinu od njih je voće i povrće, uzgojeno u njihovom vrtu, ''značajan dodatak kupljenim proizvodima'' (u 2014. broj takvih ljudi se povećao – 54%. Radi usporedbe: prije dvije godine bilo ih je 49%). Pritom se udio onih za koje to nije velik, značajan dodatak smanjio (s 20 na 17%). 

''Zasad je rano govoriti jesu li te oscilacije povezane s napetom ekonomskom situacijom'', govori Irina Osipova, analitičarka Fonda za javno mnijenje. ''Sezona već završava, istraživanje ćemo provesti tek za sljedeću godinu. Na kraju krajeva, na dači nitko neće praviti parmezan. Ipak u razdoblju krize i povećanja cijena proizvodi s vikendica su svakako pomagali''.

Istraživači danas bilježe novo buđenje interesa Rusa za odmor na vikendicama. Doduše, on je povezan s drugim čimbenicima – s tom ekološkom modom koja uključuje bio-proizvode i odgovarajući način života. 

''Ako su sredinom 2000-ih mnogi prelazili s povrća i voća na cvijeće, onda sad vidimo povratak na povrće i voće'', ističe Osipova. ''I kad pitamo o namirnicama, Rusi uvijek daju prednoost domaćim, smatrajući da su prirodniji i bolji''.

Uvećana vrijednost ruskih poljoprivrednih poduzeća zbog sankcija Zabrana uvoza prehrambenih proizvoda u Rusiju iz zemalja koje su joj uvele sankcije potaknula je investitore da obrate pozornost na ruske agroindustrijske kompanije. Akcije tih kompanija su porasle za 30-40% u roku od tjedan dana. Prema riječima stručnjaka, zasad se radi o spekulativnom rastu, ali bi ti proizvođači u sljedećim godinama mogli privući strane investicije.

Stručnjaci su uvjereni da se vraćamo u prirodu, a budućnosti je čak moguća svojevrsna renesansa vikendica. Doduše, postoje i određene opasnosti.

''S društvenog gledišta činjenica da ljudi sami mogu ''pokriti'' svoju potrošnju je dobra. S oduševljenjem možemo prihvatiti i taj ekološki način života'', smatra Natalja Akindinova. ''No to znači, naravno, i da je produktivnost rada jako niska, a to je za ekonomiju u cjelini prije loše nego dobro: ljudi odustaju od svoje glavne djelatnosti. Odnosno težnja da se ima zemljište izvan grada, da se odmara na njemu, svakako je normalna pojava, ali ideja da se to isto zemljište koristi za dobivanje hrane je sumnjiva praksa za normalnu državu''.

Vladimir Kaganski, geograf, poznati znanstvenik i publicist, nepomirljivi kritičar vikendica ''kao masovne društvene pojava'', obavezno zahtijeva da se naglasak stavi na riječ ''masovno''. Njegovi zaključci su prilično uvjerljivi: pojas vikendica oko velikih gradova uništio je strukturu eksploatacije zemlje i prirodnih bogatstava. 

Recimo, Podmoskovlje je postalo fragmentirano, odnosno šume ili njive više nisu neprekidna cjelina kako bi trebalo biti u idealnoj stvarnosti, već su ih ''raskomodala'' zemljišta uz vikendice. Više se nema kamo pješačiti, uz zemljišta pojavili su se automobili, smeće, nestale su mnoge vrste ptica i divljih životinja. Učenici više ne mogu vidjeti pravu šumu ili rijeku, jer se one više ne mogu naći pored gradova.

''Narušena je ekološka ravnoteža'', govori stručnjak. ''Oko vikendica često primjećujemo proces nastajanja močvara (to je povezano sa sječom drveća koje izvlače vlagu iz tla), nestaju rijetke vrste biljaka, zbog nemarnog odnosa vikendaša nastaju požari. Prema mojim računicama, jedna sotka (sto kvadratnih metara op. red.), 5-6 sotki okolne zemlje''.

Kaganski smatra da jedna grupa ljudi (vikendaši) zapravo koloniziraju isto to Podmoskovlje na račun drugih.

''Dače su posebno 1990-ih bile sredstvo preživljavanja, no nije pravilno da čitave regije ovise o njima'', uvjeren je znanstvenik. Pritom moli da se razlikuje tih šest stotina kvadratnih metara i takozvane stare vikendice, izgrađene prije revolucije, koje su, upravo suprotno, bile centri kulture i stvaralaštva. To je, kako se kaže, sasvim druga priča.

Dakle, kakva budućnost očekuje dače? Stručnjaci oprezno odgovaraju na to pitanje: povećao se interes za prirodu i ekologiju, no povratak sovjetskom povrtlarstvu je pod znakom pitanja. To ovisi, kao i uvijek u Rusiji, o vanjskoj politici.

Članak na ruskom jeziku