Tragedija Beslana: 10 godina kasnije

Školska godina u Beslanu više ne počinje 1. rujna. Sada djeca polaze u školu tek 5. rujna. Jedna osoba, međutim, iz godine u godinu ipak odlazi u školu rano ujutro svakog prvog rujna. Toga dana Rita Sedak poveže crnu maramu i polako ode poznatom stazom, kojom je nekada njezina kći žurila na sate. Ode pravo u školsku dvoranu za tjelesni odgoj, razrušenu od eksplozija i požara. Tamo ponekad stoji sve do sljedećeg jutra, a ponekad tu sačeka i dva jutra. Bez hrane i vode. Kao i njezina devetogodišnja kći, koja je ovdje na nišanu automata provela posljednje sate svoga života.

Rita Sidakova. Fotografija iz privatnog izvora.

Tri dana i tri noći bez vode

"Aločka je bila moje jedino, dugo očekivano dijete. Sama sam je odgajala. Tog jutra sam nju poslala u školu, a ja sam otišla na posao. Sjećam se kako sam sjedila u svom kabinetu i iznenada uzdrhtala. Pogledala sam na sat, bilo je 9:15. Kako se ispostavilo, upravo u to vrijeme su u dvorištu škole odjeknuli prvi pucnji. Desetak minuta kasnije zazvonio je telefon: ''Zašto još sjediš tu? Teroristi zauzeli školu!'', priča Rita Sedak.

Alla Dudijeva, kćer Rite Sidakove. Fotografija iz privatnog izvora.

Vrijeme je prolazilo beskrajno sporo. Na kraju, 3. rujna, nakon dviju eksplozija, započela je akcija oslobađanja taoca. Pojedincima je uspjelo da se izvuku živi, ali mnogi su ostali unutra.

Aločka je sahranjena u Gradu anđela, tako se naziva dio groblja u Beslanu, gdje počivaju žrtve užasnog terorističkog napada.

"Puno vam hvala što imate razumijevanja za našu nesreću. Dobrota i osjećajnost ljudi iz cijelog svijeta daje nam snagu i ublažava nam bol. Pomažete nam da budemo jači ", kaže moja sugovornica.

Fotografija iz privatnog izvora.


Molili smo se i vjerovali

Ti rujanski dani ostali su u sjećanju svima koji su preživjeli užasnu tragediju. Bivši taoci dolaze na mjesto iz kojeg su se uspjeli živi izvući, kako bi odali poštu onima koji to nisu mogli učiniti. Među njima je 25-godišnja Madina Tokaj. Imala je 15 godina kada je izvršen teroristički napad.

"Stanje je bilo užasno. Taoci su sjedili na podu dvorane za fizičko, a svuda uokolo su teroristi zategli nekakve žice. Govorili su nam da ćemo svi ubrzo umrijeti. Bilo je tako tijesno da nismo mogli čak ni ispružiti noge. Ali i u takvom stanju smo nekako uspijevali zaspati."

Madina je u eksploziji zadobila mnogo povreda. Najgora je bila ozljeda glave. Tada su najteže ranjenike slali u federalne zdravstvene centre. Madina je s još jedanaestoro ozlijeđene djece vojnim zrakoplovom prevezena u Rostov, u oblasnu dječju bolnicu. Tamo joj je izvršena operacija na velikom mozgu, iz kojeg je izvađen geler. Uloženi su ogromni napori da djevojčica ponovno stane na noge. Poslije Rostova uslijedila je rehabilitacija u inozemstvu.

Madina Tokajeva s mužem i sinom. Fotografija iz privatnog izvora.

"Sada sam već udana. Sinčić mi ima četiri mjeseca. Život teče dalje, bez obzira na sve ", kaže Madina.


"Hoću spašavati ljude"

Alan Kulov ima skoro 22 godine. Student je pete godine medicinske akademije. Posljednjih deset godina živi i za sebe, i za svoga mlađeg brata Olega, koji je zauvijek ostao osmogodišnjak.

Sam Alan je 3. rujna 2004. čudom ostao živ nakon zadobivenih ozljeda. Jedan metalni geler ga je pogodio u glavu, a drugi mu je ostao u leđima, u predjelu kralježnice. Prvih godinu dana je mnogo vremena proveo u bolnicama i ustanovljen mu je invaliditet, ali je sada ta dijagnoza već ukinuta zahvaljujući pomoći liječnika i upornosti samog mladića.

"Ono što se dogodilo ostavilo je traga, naravno. Kada je došlo vrijeme da odabere buduće zanimanje, sin je rekao: ''Hoću spašavati ljude! Najprije je maštao o specijalnim jedinicama, ali zdravlje mu to nije dopustilo, tako da se odlučio za medicinu. Sada je on budući stomatolog i moj glavni pomoćnik", kaže Žana Kulova, Alanova mama.


Visoka cijena

Žene koje su izgubile djecu udružile su se u komitet "Majke Beslana". Rita Sedak je upravo u javnom angažiranju pronašla daljnji smisao svoga života. Od tada živi sama. Nije čak ni pomišljala roditi još jedno dijete, kako su to učinile mnoge druge majke.

Novi sadržaj terorizma Prošlo je 10 godina od najstrašnijeg terorističkog napada u povijesti suvremene Rusije, kada je 1100 talaca bilo zatvoreno u školi osetinskog grada Beslana. U operaciji oslobađanja poginula su 334 taoca, i to su uglavnom bila djeca. Sada se čini da teroristički napad takvih razmjera nije moguć, ali to ne znači da u Rusiji više ne postoji opasnost od terorizma. Ona postoji i dalje, samo što sada više nije realna, nego potencijalna.

"Jedan od naših glavnih zadataka je pružanje socijalne pomoći svima koji su pogođeni tragedijom, kao i njihova rehabilitacija, te ovjekovječenje sjećanja na poginule. Osim toga, još uvijek imamo žarku želju da budu kažnjeni oni čijom je krivnjom došlo do terorističkog napada, oni koji su dopustili teroristima da prodru u Beslan i u dječju ustanovu. I sam način na koji je izvršena akcija oslobađanja otvara mnoga pitanja", kaže Rita Sedak.

Svake godine 1. rujna u 9:15 u Beslanu polijeću baloni u zrak. Upravo u to vrijeme su u školskom dvorištu odjeknuli prvi pucnji i preplašeni učenici su istog trenutka ispustili iz svojih ruku balone, a baloni su poletjeli uvis. U Gradu anđela svakog 3. rujna uz monotoni zvuk metronoma odjekuju 333 imena. I isto toliko bijelih balona ponovno leti u nebo, kao da su dječje duše.