U Donjecku uvedeno opsadno stanje: Namirnica ima za tjedan dana

Izvor: Getty images / Fotobank

Izvor: Getty images / Fotobank

Buntovne ukrajinske regije su blokirane te su se našle na granici gladi. Kako preživljavaju ljudi u Donjecku koji su se našli usred rata i koliko će dugo izdržati jugoistok Ukrajine u uvjetima stalne paljbe i humanitarne katastrofe.

Vlasti samoproglašene Donjecke Narodne Republike objavili su da je uvedeno opsadno stanje u Donjecku, izvijestila je 31. lipnja press-službe DNR-a. Vojno stanje i policajski sat vlasti DNR-a uvedeno je u gradu još 16. lipnja. Grad već nekoliko tjedana stradava od nedostatka namirnica, lijekova i borbi na periferiji.

Ipak na području Donjecka trenutno dižu kampove za izbjeglice iz ratnih dijelova na jugoistoku Ukrajine, rekla je Oksana Bevcik, zastupnica komiteta za socijalnu politiku i zdravstvo u Parlamentu Novorusije. ''U kampovima u pravilu ima jako puno djece, ima i sasvim malih, jednogodišnjih. Zato nosimo igračke, knjige i različite igrice. Oni nisu ništa donijeli sa sobom, djeca se igraju s maramama i plastičnim bocama. Kad se napušta kuća, to se mora učiniti jako brzo, imaš maksimalno sat vremena za pakiranje, jer može započeti novo bombardiranje, pa si prisiljen odgoditi evakucaiju'', objašnjava zastupnica.

Ukrajinski sukob zahvatio pogranične ruske regije
Slučajna bombardiranja i izbjeglice stvaraju nimalo jednostavnu situaciju.

Glavni problemi vlasti su nestašica s namirnicama i vodom, te bombardiranje. ''Trenutno je takva situacija da i nas granatiraju, ponekad sjedimo tri dana u skloništu. Ljudi se boje izaći. Čini se da će to beskonačno trajati. Obično kad granatiraju Gradom (reaktivni sistemi plotunske vatre – op. red.). Takvi sistemi ne granatiraju ciljano, već padaju bez ikakvog reda i logike'', govori Bevcik.

Eljmira Morozova, 32-godišnja kućanica, govori da se boji za vlastiti život. ''Početkom lipnja izbrisali su s lica zemlje 2 mirna sela pored nas. Čisto da bi nas uplašili. Potom je uslijedilo bombardiranje u susjednim gradovima – Krasnogorsku, Peskima, Marinku. Sad i nas bombardiraju. Neke četvrti Donjecka već nekoliko dana sjede u skloništima bez svjetla i vode. I zalihe u bolnicama brzo će se istrošiti – sve isporuke već su obustavljene''.


Grad je blokiran

Prema riječima Oksane Bevcik, vode u Donjecku ostalo je za nekoliko dana, no ona, koja se još uvijek može naći po trgovinama, jako je poskupila. ''Nemam pojma kako dalje razmještati ljude po kućama Donjecka. Bombardiraju sam grad, vode nema, namirnice su pri kraju, pa i ljudi se nemaju  kamo useliti. A mnogima je potrebna pomoć, jer se bombardiranje ne zaustavlja u okolici. Iz predgrađa Donjecka svi dolaze u centar'', govori Bevcik. 

Zbog ratnih akcija nemoguće je dovesti humanitarnu pomoć. ''Trgovine u gradskim supermarketima su prazne. Iz dana u dan u velikim su problemi s namirnicama. Brašna ima samo za tjedan dana'', žali se Bevcik.

Kćerka Elmire Morozove boluje od mukoviscidoze, lijekovi su joj potrebni na dnevnoj bazi. Govori da se svaki dan moli kako volonteri ne bi kasnili s isporukom. Pritom ne postoji mogućnost da se civilno stanovništvo odveze u Rusiju, jer se puca po cestama. Ne možemo sad ni izvesti ljude preko luganskih carina. Čini se da smo i tamo blokirani'', objašnjava Oksana Bevcik.


Nestašica proizvoda

''Ako se do humanitarne pomoći i dalje ne bude moglo doći, započet će prava glad. Zalihe su istrošene. A na teritorij Donbasa namirnice ne puštaju. Pucaju na ceste, nemoguće je prenijeti humanitarnu pomoć. Prije smo je dovozili iz drugih oblasti Harkova, Dnepropetrovska. Sad ni otamo ne puštaju... Pita nas Njemačka, Češka kako da isporuče pomoć.  A mi ne znamo, samo preko Rusije, no otamo je nemoguće'', govori zastupnica.

Nestašica se posebno osjeća u selima oko Donjecka. Ako i dođe humanitarna pomoć, onda je se mora jako oprezno rasporediti.

U Donjecku zasad rade bolnice i poliklinike, trgovine, čak neki dječji vrtići u četvrtima koje nisu pod bombardiranjem i paljbom. No po ekonomiji regije, koja se financira od vađenja uglja, nanesen je ozbiljan udarac'', govori Oksana Bevcik. ''Imamo problema s rudnicima. Rudari se boje spuštati u rudnike, jer ako slučajno tamo padne bomba, svi će poginuti''.

Civili ne shvaćaju zašto moraju stradavati zbog rata koji im je nametnut. Šezdesetogidšnji Aleksandar Frolov, zamjenik direktora poduzeća Donjecke udruge slijepi, govori da bi se dobrovoljci isti tren razišli kad bi s jugoistoka ušla ukrajinska vojska. ''Shvatite, nitko ne želi otići u Rusiju. Jednostavno ne želimo samo živjeti s onima tko je trenutno na vlasti'', objašnjava.

Kijevske vlasti ne priznaju Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku koje su osnovane na istoku. Nazivaju to urotom separatista i terorista koji žele raskomadati državu. U regiji trenutno je u tijeku takozvana ''antitetoristička operacija''. Prema informacijama UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije, od sredine travnja do 26. srpnja ubijeno je 1 129 civila te je 3 442 ranjeno.