Što će donijeti „taktički pregovori“ Moskve i Kijeva u Bjelorusiji?

Za Rusiju su pregovori važni kao sredstvo zaštite od zapadnih pritisaka. SAD i EU optužuju Moskvu za nekonstruktivan stav prema ukrajinskom pitanju i 29. srpnja su uvele novi paket sankcija Rusiji.

Prema riječima predsjednika Evropskog vijeća Hermana van Rompuya, „Evropska unija je spremna povući svoje odluke i obnoviti suradnju s Rusijom kada ova aktivno i bez dvosmislenih poteza počinje doprinositi traženju rješenja ukrajinske krize“. Sad, kad je Kijev pristao na pregovore, Moskva će izvući korist od samog sudjelovanja u njima.

Što se tiče nekih drugih pozitivnih rezultata, teško da će ih Kremlj postići, da i ne govorimo o postizanju nekakvog dogovora vezanog za izmjenu biti novog, postmajdanskog ukrajinskog nacionalnog projekta. „Rusija će, naravno, pokušati prenijeti ukrajinskim kolegama poziciju stanovnika istoka Ukrajine, i pokušat će se vratiti na probleme federalizacije i ruskog jezika. Međutim, pozicija Rusije je prilično slaba i teško da će biti uzeta u obzir, djelimično i zbog slabog pregovarača koji će je tamo predstavljati“, objasnio je dopisniku Ruskog vjesnika Denis Denisov, direktor ukrajinske filijale Instituta za proučavanje ZND-a. Mnogi stručnjaci čak tvrde da Mihail Zurabov ima tijesne poslovne veze s Petrom Porošenkom (ukrajinski oligarh je financirao niz akcija ruskog veleposlanstva, a Zurabov je lobirao interese Petra Porošenka i njegove tvornice na teritoriju Rusije), i da je osobno odgovoran za to što Rusija de facto nije reagirala na Majdan. 

Kijevu je potrebno vrijeme da povrati snagu

Rusija i EU kao taoci krize u Ukrajini Europa ne odustaje od suradnje s Moskvom.

Ukrajina odlazi u Minsk radi privremenog primirja. Iako je državni tajnik SAD-a John Kerry izjavio da su Ukrajinci „predložili plan koji podrazumijeva dosljedan dijalog sa separatistima uz međunarodno sudjelovanje“, prije će biti da su motivi ukrajinske strane taktičke prirode, budući da Ukrajina sada nema ni vojne, ni financijske mogućnosti za nastavak takozvane antiterorističke operacije. „„Nakon opće ofanzive ukrajinske vojske [...] Kijev je ostao bez većeg dijela ofanzivnog potencijala i nije isključeno da vojska čak neće moći zadržati neka ranija osvojena područja. Vojni potencijal može biti obnovljen trećim valom mobilizacije, ali to se neće dogoditi prije 20-23. kolovoza. Zbog toga je Ukrajini potreban „mirovni proces'“, objašnjava dopisniku Ruskog vjesnika Dmitrij Astafjev, ruski politolog i profesor Nacionalnog istraživačkog univerziteta Visoka škola ekonomije (VŠE).

Štoviše, ukrajinski budžet je prazan, i prema riječima ministra financija Ukrajine Aleksandra Šlapaka, „od 1. kolovoza nećemo imati novca plaćati vojnike“. Optimalna varijanta u takvoj situaciji, naravno, ne bi bilo privremeno primirje sa ciljem da se prikupi nova snaga, nego konačno obustavljanje takozvane antiterorističke operacije, ali Kijev ne želi i ne može se odlučiti na takav korak. Na Petra Porošenka ogroman pritisak vrši radikalni dio ukrajinske javnosti, koji ne prihvaća drugu varijantu završetka rata osim trijumfalnog zauzimanja Donbasa i Luganska.

Više o situaciji u Ukrajini

I Bjelorusija će kao zemlja-domaćin imati koristi od pregovora. „Ako se strane dovedu za pregovarački stol, Lukašenko će steći prije svega nekakav simboličan kapital, jer će se Bjelorusija na svim stranama, tj. u Rusiji, Ukrajini i Europskoj uniji, doživljavati kao mirotvorac“, kaže za Ruski vjesnik bjeloruski politolog Aleksej Dzermant. Pojedini stručnjaci govore da se Minsk i Kijev mogu čak dogovoriti o tranzitu ukrajinske robe (na koju je Moskva uvela embargo) preko teritorija Bjelorusije na rusko tržište.

S druge strane, Donjecka Narodna Republika (DNR) i Luganska Narodna Republika (LNR) najvjerojatnije neće biti prisutne u Minsku, jer ih Kijev ne tretira kao „strane u konfliktu“. Doduše, nepriznate republike ne doživljavaju to kao tragediju. Prema riječima potpredsjednika vlade DNR Andreja Purgina, status minskog susreta nije mnogo visok i tamo se treba posvetiti samo rješavanju pojedinih konkretnih pitanja. „To su još uvijek samo konzultacije, a ne pravi pregovori. Na prvom mjestu treba biti pitanje razmjene zarobljenika po principu ‘svi za sve’. Ukrajinska vojska je zarobila oko 350 dobrovoljaca, ali njihov broj može biti i veći“, izjavio je Purgin. On, međutim, nije uvjeren da „sljedeći korak može biti početak pregovora o potpunom zaustavljanju krvoprolića u Donbasu“, jer za tako nešto ukrajinska strana treba ispoljiti političku volju i zdrav razum, „a oni zasada nemaju ni jedno ni drugo“.