Rusija se u medijima demonizira

Ozbiljne sankcije nanijet će štetu ekonomiji države, priznao je vodeći politolog.

Ovo je prvi put kako se Moskva od trenutka završetka hladnog rata susrela s toliko moćnim pritiskom od strane Zapada. U europskim i američkim medijima slika Rusije te njezin predsjednik Vladimir Putin demonizirani su do krajnjih granica. Pritom ne treba preuveličavati ''pohlepu'' Europljana koja im neće dopustiti da uvedu protiv Rusije ozbiljne sankcije, kao ni biti siguran u to da će je države BRICS-a podržati nauštrb svojim interesima. O tome je u intervjuu za Lenta.ru izjavio Fjodor Lukjanov, šef Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.

Postoji gledište prema kojem se Moskva ne treba prilagođavati diskriminaciji od strane Zapada, jer su sankcije neugodne, ali ne i fatalne za Rusiju. Je li takvo mišljenje utemeljeno?

Naravno, sankcije nisu fatalne, ali ako se uvedu u potpunosti, misli se na sankcije protiv čitavih sektora ekonomije, one će značajno pogorštati ekonomsku situaciju. U tom smislu, trebat će se aktivirati sasvim drugi model razvoja. On zasad ne postoji, no razrađeni su mehanizmi za slučaj ozbiljne blokade od strane Zapada. Bez obzira na specifičnost razvoja ruske ekonomije, koja se nikad nije tako duboko ukorijenjivala u suvremenu globalnu sredinu kao što se, recimo, kineska, Rusija je jako tijesno povezana sa svjetskim tržištima i posebno s Europom. Zato bi bilo jako loše ako bi se zanemarivale sankcije, ako bi se mislilo da one ne mogu napraviti veliku štetu. Ne bih računao ni na ''pohlepu'' Europe. Bez svake sumnje, sankcije protiv Rusije i njoj su jako štetne. No pritisak SAD-a je jako moćan, a informacijska slika o Ukrajini i oborenom Boiengu postaje krajnje agresivna. Međunarodni mediji od Rusije prave ''državu-odmetnika''. Ne sjećam se kad je zadnji put bio tako moćni informacijski napad.

Drugim riječima, nema osnove za paniku, no treba računati na ozbiljni političko-ekonomski i informacijski otpor s kojim se Rusija još nije srela od 1991.

Može li ''zaokret prema istoku'', zbližavanje s Kinom i drugim državama BRICS-a kompenzirati sve lošije odnose sa Zapadom?

Da, u određenoj mjeri. No za to treba jako aktivno raditi, praviti inicijative, biti pozitivno uporan. Rusija ne očekuje od država BRICS-a ili nekakvih drugih država bivšeg ''trećeg svijeta'' da će ju podržati u njezinoj borbi protiv ukrajinske vlade. To ih ne zanima. Činjenica da je djelatnost Rusije dovela do promjene međunarodno priznatih granica može se razmatrati kao podrška separatizma na području susjedne države. Takav stav ne odgovara predodžama Kine, Indije i drugih država u razvoju.

Koje bi ruske kompanije mogle izvući korist od sankcija

Istovremeno u Pekingu, Delhiju, Braziliji, Pretoriji, Teheranu, Buenos Airesu znaju da, kao prvo, akcije Rusije imaju svoju dugu pretpovijest te da su, kao drugo, odgovor na bezobzirni pritisak Zapada koji, ne obazirući se ni na koga, jednostavno širi svoju sferu utjecaja. Zato se neće priključivati onom zboru, koji formira Washington a koji osuđuje Rusiju. Osim toga, u Kini, recimo, smatraju da 'bitka za Ukrajinu' nije lokalni konflikt, već sukob za strukturu buduće hijerarhije. I ako Rusija izgubi, to će značiti jačanje SAD-a i rast pritiska na Kinu. U tom smislu, možemo očekivati određenu podršku od Kine.

Što konkretno Zapad pokušava dobiti uvodeći nove sankcije Rusiji?

Obustavu svake podrške proruskih snaga u Ukrajini. To je neposredni cilj, budući da je za SAD važno da Kijev vojno pobijedi. Takav rezultat vjerojatno je neizbježan ako Kijev zatvori granice s Rusijom. To neće dovesti do reguliranja ukrajinske krize. Naravno, tamo će se nastaviti neki drugi tip otpora, nestabilnosti, no uspostavit će se opća kontrola nad teritorijem ukrajinske vlasti. Dugotrajniji cilj, iako se o njemu ne govore niti će se govoriti, izmjena je političke situacije unutar Rusije. Ako hoćete konkretnije, smjena režima. Nakon svega što se ovog proljeća i ljeta dogodilo normalni kontakti Moskve i Washingtona više nisu mogući. I ne samo za Obamu, već i za njegovog nasljednika. I Kremlj percipira SAD kao otvorenog neprijatelja. Zbog toga je idealni scenarij za SAD odlazak predsjednika Putina. Tim više, jer je razina demoniziranja njega dostigla vrhunac. Naravno, ne radi se ovdje o izravnom miješanju, no slabljenje položaja Rusije putem sankcije razmatra se kao dugotrajno sredstvo slabljenja ruske vlasti.

Izraelska operacija Čvrsta stijena za samo je nekoliko dana odnijela stotinu života. Zbog čega ona izaziva znatno manje uznemirenosti na Zapadu od sukoba u Ukrajini?

Ima nekoliko razloga. Kao prvo, svi su se već navikli na redovita zaoštravanja u palestinsko-izraelskom sukobu. Kao drugo, SAD je dovoljan saveznik Izraelu koji podržava apsolutno svaku akciju te države, zahvaljujući vrlo utjecajnom izraelskom lobiju. Kao treće, iako u Europi ima puno više onih koji suosjećaju s Palestincima nego u Americi, Europljani i danas imaju ogromni osjećaj krivnje zbog holokausta. Zato se baš ne kritizira Izrael koji vojnim putem osigurava svoju sigurnost.