Izvor: Itar-Tass
Nekoliko dana nakon pada malezijskog Boeinga na istoku
Ukrajine, ruski predsjednik Vladimir Putin je 22. srpnja na sjednici Vijeća
sigurnosti Ruske Federacije govorio o pitanjima suvereniteta i teritorijalne
cjelovitosti Rusije. Rekao je da ne vidi izravnu vanjsku opasnost po zemlju i
potvrdio da će Rusija na odgovarajući način odgovoriti na jačanje prisustva
snaga NATO-a u Istočnoj Europi i povećati vlastitu obrambenu sposobnost, između
ostalog i na Krimu.
U daljnjem tekstu prenosimo intervju s Fjodorom Lukjanovom, predsjednikom
prezidijuma Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku, objavljen na stranicama
Russia Direct u kojem je odgovarao na pitanja o najvažnijim trenucima Putinovog
obraćanja Vijeću sigurnosti RF.
Russia Direct:Kome se danas Putin prvenstveno obratio - Rusiji ili Zapadu?
Fjodor Lukjanov: Putin se obratio
objema stranama, ali u ovom trenutku važnija je njegova poruka Zapadu. Ruski
predsjednik nastoji jasno istaknuti svoje stavove kako bi pokazao da Rusija ne želi
porast napetosti, kao ni političku ili psihološku eskalaciju sukoba [sa Zapadom
ili Ukrajinom]. Ako Zapad pokaže dobru volju i fleksibilnost, i Rusija će biti
fleksibilna i sama pokazati razumijevanje. To nije rečeno izravno, ali se može
zaključiti iz tona njegovog obraćanja.
RD: Međutim, Putin je izjavio i da će
Rusija povećati svoju obrambenu sposobnost i da će odgovoriti
"adekvatno" i "simetrično" na pojačano prisustvo NATO-vih
snaga u Istočnoj Europi. Je li ovakav njegov stav u proturječnosti s izjavom da
Rusija ne vidi izravne vanjske prijetnje?
![]() |
Putin obećao da će utjecati na ukrajinske pobunjenike
Ruski predsjednik nabrojao prijetnje kojih se boji Rusija. |
F.L: U ovakvim situacijama državnik
ne daje jednoznačne izjave. Putin kaže da nema izravnih prijetnji. Međutim, to
ne znači da ne postoje indirektne ili potencijalne prijetnje. Dakle, jačanje
obrambene sposobnosti i najava adekvatnog odgovora odnose na hipotetsku
situaciju. Jedna je stvar pripremiti se za odgovor na ovakvu vrstu prijetnji, a
sasvim druga kada se suočite s izravnom opasnošću i morate odmah reagirati.
Putin ne misli da je druga varijanta moguća.
RD: Slažete li se s mišljenjem da je
Putin ozbiljno uplašen?
F.L: Ne. Ne vjerujem u tvrdnje da se
uplašio. Rekao bih da je Putin pred najvećim izazovom od kada je postao
predsjednik države. Aktivnim sudjelovanjem u rješavanju ukrajinske krize od
veljače i ožujka Rusija je na sebe preuzela ogroman rizik u velikoj strateškoj
igri koja je počela pripojenjem Krima, a nastavila se potonjim događajima. Sada
vidimo kako se ova igra dalje odvija - imamo ozbiljne suparnike koji isto vješto
povlače svoje poteze. Kao čovjek koji je odgovoran za vođenje te igre i donošenje
bitnih odluka Putin se nalazi u vrlo nepovoljnoj poziciji, jer je izložen
najsnažnijem vanjskom pritisku - psihološkom, ekonomskom i političkom - a
pritom nema saveznika koji bi bezrezervno stao na njegovu stranu.
Dakle, nije se uplašio već se jednostavno našao u vrlo složenoj situaciji.
Istovremeno mora nastupati trezveno u odnosu sa Zapadom kako ne bi izazvao još
veću izolaciju Rusije, ali i zadovoljiti očekivanja [poslije pripojenja Krima]
onog dijela ruske javnosti, inače značajnog i utjecajnog, koji želi podržati
sunarodnjake [u istočnoj Ukrajini]. Prema tome, Putin pokušava balansirati između
te dvije strane.
RD: Hoće li moći utjecati na
proruske snage u istočnoj Ukrajini kako bi se umanjile posljedice aktualne
krize?
F.L: Vjerujem da može utjecati na
njih. Ipak, nema temelja za mišljenje da to može u potpunosti učiniti. Sva tamošnja
[u istočnoj Ukrajini] događanja su kaotična i njihov daljnji tijek se ne može
sa sigurnošću predvidjeti. Politički utjecaj je zapravo eufemizam. Zapad traži
od Rusije jednu konkretnu stvar, a to je spriječiti dostavljanje pomoći s
njenog teritorija.
Ako bi se tako nešto dogodilo ukrajinska vojska bi za kratko vrijeme porazila
proruske snage. To je ono što Zapad želi postići. Za Putina je ovakav rasplet
nepovoljan i opasan, jer u tom slučaju riskira izgubiti podršku proruskih
boraca u istočnoj Ukrajini, kao i građana Rusije koji ih podržavaju - oni bi to
doživjeli kao izdaju. Zato, ponavljam, ovo je vrlo osjetljiva pozicija.
RD: Tijekom obraćanja Putin je rekao
da Rusija svoju ekonomiju mora zaštiti od rizika - političkih ili onih koji dolaze
izvana. Prema Vašem mišljenju, koje ekonomske mjere je imao u vidu?
F.L: Smatram da je pod tim
podrazumijevao paket mjera koje trebaju doprinijeti boljoj održivosti
ekonomskog modela zemlje. To može biti zamjena uvoza domaćom proizvodnjom ili
zasnivanje trgovinskih odnosa s novim partnerima. Ovi koraci su u svakom slučaju
potrebni, bez obzira na sankcije. Nema drugih načina za poboljšanje ekonomske
bilance, budući da Rusija nema resurse kojima bi nekoga spriječila da slijedi
politiku SAD.
RD: Neki stručnjaci vjeruju da Putin
treba priznati pogreške i zatražiti oprost za ono što je uradio. Može li se od
njega tako nešto može očekivati?
F.L: Ne. Priznavanje krivnje ne dolazi u obzir. Putin ne nastupa u svoje ime,
on se nalazi na čelu Rusije. Vlade uglavnom rijetko i nevoljko priznaju
krivnju. Na to su prisiljene kad dožive vojni poraz (poput Njemačke i Japana u
Drugom svjetskom ratu, iako Japan nije u potpunosti priznao svoju krivnju), ili
to čine poslije dugo vremena i uz mnogo oklijevanja.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu