Rusija vraća na Kubu najmoćniji radioelektronski centar SSSR-a

Izvor: AFP/EastNews

Izvor: AFP/EastNews

Rusija i Kuba postigle su principijelni sporazum o tome da će Ruska Federacija ponovno koristiti radioelektronski centar u Lourdesu (blizu Havane).

Moskva je odustala od njega 2001., jer nije imala sredstava za kompleks udaljen 10 tisuća kilometara od Moskve te je željela izaći u susret zahtjevima Washingtona. Sad vlasti Ruske Federacije smatraju da je potrebno vratiti se u centar, koji se nalazi na samo 250 kilometara od obala SAD-a. Taj centar je omogućavao SSSR-u da kontrolira radio i telefonsku vezu na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''.

Informaciju o tome da se Rusija vraća u Lourdes, potvrdilo je nekoliko izvora u vladinim strukturama Ruske Federacije. Moskva je započela pregovore s Havanom još prije nekoliko godina, no naglo ih je aktivirala početkom ove godine (ruski vojnici imali su nekoliko susreta s kubanskim kolegama), te su strane uspjele u nekoliko sljedećih mjeseci riješiti sva postojeća pitanja. Sporazumi su finalizirani prošlog petka tijekom posjete Havani ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tad je objavljeno da je Moskva otpisala 90% kubanskog duga u iznosu od oko 32 milijarde dolara.

Teško je ocijeniti značenje sporazuma o centru u Lourdesu. U ruskom Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru zasad ne komentiraju informaciju.

Radioelektronski centar u kubanskom Lourdesu počeo je raditi 1967., prvo ga je koristio SSSR, a potom Ruska Federacije do 2001. Zatim je Moskva odustala od njega, jer nije imala sredstava za financiranje njegovog rada te je izašla u susret zahtjevima SAD-a. Odluka o povratku na Kubu mogla bi biti uvjetovana boljim financijskim mogućnostima Ruske Federacije te pogoršanjem odnosa sa SAD-om. ''Naši odnosi pogoršali su se davno prije Ukrajine'', govori jedan od dužnosnika upoznatih s pregovorima. ''Zapravo, teško je reći da su ti odnosi ikad bili harmonični, osim u pojedinim razdobljima, koji su zapravo bili iznimka u čitavoj priči''. Drugi dužnosnik ovako je ocijenio motivaciju Moskve: ''Našu gestu dobre volje SAD nije visoko ocijenio''. Upravo zbog toga, prema riječima visokopostavljenog dužnosnika u Ministarstvu obrane, Moskva ima sve osnove da obnovi projekt te tako pojača svoj ešalon obavještajnih službi''. 

Objekt u Lourdesu bio je najmoćniji sovjetski centar radioelektronske obavještajne službe koji se nalazio u inozemstvu. Svojevremeno je Raul Castro, predsjednik kubanskog Državnog savjeta, tvrdio da je Moskva, zahvaljujući Lourdesu, dobila do 75% od čitave informacije o SAD-u. Ta je brojka vjerojatno malo nerealna, no kompleks, koji se nalazi na otprilike 250 km od obala SAD-a, omogućavao je kontroliranje radijskih signala na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''. U današnjim uvjetima njegova specifična važnost je još veća, budući da Rusija, za razliku od SSSR-a, nema sredstva svemirske radijske obavještajne službe.

Prema nekim podacima, rusko osoblje neće biti prisutno u bazi u onim količinama kao što je nekad bilo. Tijekom SSSR-a u kompleksu je služilo 3 tisuće stručnjaka, a u devedesetim – oko 1, 5 tisuća. Suvrema oprema je puno naprednija od sovjetske, pa takav broj stručnjaka nije potreban.

Uspješni start Angare poklonio Rusiji svemirsku neovisnost
Prvi nosač, koji je Rusija u novijoj povijesti sama razradila ''u režimu predviđenom budžetom'', uspješno je lansirana. Kakve mogućnosti u ruskom svemirskim sektoru otvara novi ekološki čisti nosač i može li se govoriti o njegovoj komercijalnoj primjeni u budućnosti?

Ne zna se ni koliko će koštati rad centra i njegova opskrba, jer parametri se tek sad razrađuju. Do 1992. Moskva je besplatno koristila objekt. U studenom iste te godine potpisan je sporazum ''O postojanju radioelektronskog centra na teritoriju Republike Kube'' prema kojem je Moskva unajmljivala objekt do studenog 2000. i obećavala da će platiti 90 milijuna dolara u 1992., 160 milijuna dolara u 1993. te 200 milijuna dolara u razdoblju od 1996. do 2000. Doduše, Rusija uglavnom nije plaćala valutom, nego isporukama hrane, drvne mase, goriva i naftnih proizvoda, vojne tehnike i rezervnih dijelova. Kuba je imala pravo pristupa na informaciju, koja se dobiva u centru, a koja se ticala njezine nacionalne sigurnosti. Moskva je još svake godine plaćala dodatne troškove u iznosu od 100 milijuna dolara.

U srpnju 2000. predstavnici Kongresa SAD-a odobrili su ''Akt o rusko-američkom povjerenju i suradnji'', koji je zabranjivao Bijeloj kući restrukciju duga Rusije sve dok se ne zatvori radioelektronski centar na Kubi. 2001. uprava Ruske Federacije donijela je odluku da ode iz Lourdesa (potom i iz vojno-morske baze Kamrana iz Vijetnama). U veljači 2002. posljednji ruski stručnjaci napustili su objekt. Kasnije je dio njegove infrastrukture predan Sveučilištu informatologije.

''Danas je vraćanje u Lourdes više nego opravdano'', izjavio je vojni stručnjak, pukovnik Viktor Murahovskij. ''Funkcioniranje satelitske grupacije radijske obavještajne službe kod ruskih vojnika značajno je smanjeno. Neposredna blizina centra SAD-a omogućit će vojnicima da rade gotovo bez osvrtanja na svemirski ešalon''. 

A prema riječima Vjačeslava Trubnikova, člana savjeta Centra za politička istraživanja, ''gubitak Lourdesa odrazio bi se na rusku obaviještenost o procesima koji se događaju na teritoriju Zapadne polutke'', objasnio je. ''Za Rusiju, koja danas štiti svoje legalno pravi i mjesto u svjetskoj zajednici, centar u Lourdesu je isto toliko važan kao što je nekad bio za SSSR''.