Izbjeglice iz neobjavljenog rata

Povratak u Donbas

Naravno, mnogo je više onih koji dolaze u Rusiju nego povratnika u Ukrajinu. Pa ipak, ima i tako hrabrih ljudi koji su spremni vratiti se usprkos stalnim oružanim sukobima.

Iz Ukrajine u Rusiju pristižu prepuni autobusi i automobili, kao i masa ljudi koji pješice prelaze granicu, a u suprotnom pravcu se kreću isključivo vozila s ukrajinskim tablicama u kojima se putnici mogu prebrojati na prste.

Rusija i Ukrajina: Nagomilani problemi Napetost u odnosima između Rusije i Ukrajine ne jenjava. Kijev je nakon neuspješnih pregovora Gazproma i Naftogaza iznio prijedlog da se 49% ukrajinskog plinskog transportnog sustava ponudi europskim i američkim tvrtkama kako bi se ograničili planovi Ruske Federacije oko izgradnje Južnog toka. Osim toga, tijekom borbenih djelovanja na jugoistoku Ukrajine nekoliko granata je eksplodiralo na teritoriju Ruske Federacije.

„Iz Luganske oblasti smo već evakuirali oko dvije stotine djece i žena. Ovo je treća grupa izbjeglica koju smo prevezli u Rusiju“, priča vozač jednog od autobusa. „Nismo mogli povezati sve koji su željeli krenuti. Čeka se na red. Sva mjesta su popunjena za još nekoliko narednih vožnji. Iako je opasno jer se u blizini granice puca, nastavit ćemo evakuirati ljude. U svakom slučaju je opasnije ostati u Ukrajini.“

„Kada vozimo izbjeglice, iz predostrožnosti nikad ne idemo istim putem. Maršruta puta ostaje u tajnosti. Putnici se uglavnom prijavljuju usmenim putem. Međutim, mnogi se sad ne usuđuju krenuti u Rusiju jer je prošlog tjedna otvorena vatra na autobus koji je prevozio decu. Srećom, nitko nije nastradao, ali ovim mališanima sada pružaju pomoć ruski psiholozi.“

„Imam dva sina od 10 i 7 godina“, uključuje se u razgovor jedna od putnica. „S njima je u Rusiji ostala susjeda. Smješteni su u jednom dečjem odmaralištu. Vrlo se brinem za njih! Ipak, opasnije bi bilo da su ostali kod kuće. Mlađi sin od straha više nije mogao spavati. To je psihička trauma i za odrasle, a pogotovo za djecu. Svuda naokolo smrt i sahrane! Na to se nitko ne može naviknuti.“

Žena kratke kose, u trapericama i majici, s velikom torbom preko ramena, ne ispušta iz ruku mobilni telefon, nervozno pokušavajući uspostaviti vezu. Ona je državljanka Rusije.

„Otac mi je ostao u Ukrajini, a više ne mogu uspostaviti kontakt s njim. Dijabetičar je i prima inzulin. Zalihe lijekova su pri kraju, a život mu ovisi o inekciji inzulina koje mora primati nekoliko puta dnevno. Odbija napustiti kuću jer se boji da će nam sve pokrasti i porušiti. Imamo živinu i stoku o kojoj se treba brinuti: kokoške, patke i kravu. I dalje ću ga uvjeravati da ode. Moramo bježati!“

Bračni par, Nikolaj i Tatjana, koji su upravo prolazili graničnu kontrolu, zamolili su da ih ne fotografiramo. Imaju plave ukrajinske putovnice. Kažu da su u Rusiju poslali baku i decu.

Na moje pitanje zašto i oni nisu ostali u Rusiji, supružnici su se samo pogledali.

„Vraćamo se da bi smo branili svoju zemlju i svoj dom. Stupio sam u jedinice snaga samoobrane, a žena radi kao kuharica. Kada je rekla da želi pripremati hranu za branioce, nisam imao ništa protiv. Nismo mogli ni zamisliti da ćemo svoje mirnodopske poslove zamijeniti ratnim zaduženjima. Nisam profesionalni vojnik, ali sam služio vojsku pa umijem rasklopiti i sklopiti automat.“

„Plašite li se?“, pitam.

„Naravno da se plašimo, ljudi smo! Međutim, kada gađaju bolnicu i ubijaju nevinu decu, svi želimo samo jedno: ujediniti se i braniti.“

Nikolaj je, kao i mnogi drugi građani Donbasa, stupio u jedinice snaga samoobrane kada su ukrajinske snage otvorile artiljerijsku vatru na grad. 

Na prvoj vatrenoj liniji

U Slavjansku je tada granatirana dječja bolnica. Osoblje je sve male pacijente premjestilo u podrum, a jedno dijete koje je bilo na aparatima za umjetno disanje moralo je ostati na odjelu za reanimaciju. Tih dana je čitav svijet saznao za sudbinu osmomesječnog Ženje koji je spašen nakon tjedan dana provedenih u polurazrušenoj zgradi. Nesretni mališan, njegova majka i starija sestra evakuirani su tek iz trećeg pokušaja. Sada Ženju liječe najbolji ruski liječnici. Nakon operacije u Sankt-Peterburgu, mališan može disati bez aparata. Ruski liječnici još uvijek nisu potvrdili prvobitnu dijagnozu postavljenu u Ukrajini.

Ženja je imao sreće. Prema najnovijim službenim podacima od 23. lipnja koje je priopćila Tatjana Bahtejeva, predsjednica komiteta za zdravstvo Vrhovne Rade Ukrajine, u oružanim sukobima na istoku Ukrajine poginulo je više od četrdesetoro dece od gelera i metaka. Posljednja žrtva je desetomjesečni dječak. Ubila ga je granata ispaljena na dječje igralište. Zbog pogibije djeteta od gelera policija u Lugansku je pokrenula krivični postupak.

Ljudi nastavljaju putovati iz Ukrajine u Rusiju i nazad usprkos tome što se u blizini granice često puca jer se snage samoobrane Donbasa koje vrše pograničnu kontrolu sukobljavaju s vojnicima regularne ukrajinske vojske i pripadnicima Nacionalne garde Ukrajine. Rusija je spremna na svojem teritoriju prihvatiti sve civile koji dolaze iz Ukrajine i pružiti im potrebnu pomoć.