Izbjeglice iz neobjavljenog rata

Izbjeglice iz Slavjanska čekaju u Donjecku autobus koji će ih prebaciti u Rusiju. Izvor: RIA Novosti

Izbjeglice iz Slavjanska čekaju u Donjecku autobus koji će ih prebaciti u Rusiju. Izvor: RIA Novosti

U Rostovskoj oblasti RF, koja graniči s Ukrajinom, prije nekoliko tjedana proglašeno je izvanredno stanje. Tamo svakodnevno pristiže nekoliko tisuća građana Ukrajine, ali istovremeno ima i onih koji se vraćaju, što se vidi iz dokumenata ruske pogranične službe. Dopisnik Ruskog vjesnika istražuje tko se vraća na istok Ukrajine, gdje je trenutno u tijeku neobjavljeni rat.

Povratak u Donbas

Naravno, mnogo je više onih koji dolaze u Rusiju nego povratnika u Ukrajinu. Pa ipak, ima i tako hrabrih ljudi koji su spremni vratiti se usprkos stalnim oružanim sukobima.

Iz Ukrajine u Rusiju pristižu prepuni autobusi i automobili, kao i masa ljudi koji pješice prelaze granicu, a u suprotnom pravcu se kreću isključivo vozila s ukrajinskim tablicama u kojima se putnici mogu prebrojati na prste.

Rusija i Ukrajina: Nagomilani problemi
Napetost u odnosima između Rusije i Ukrajine ne jenjava. Kijev je nakon neuspješnih pregovora Gazproma i Naftogaza iznio prijedlog da se 49% ukrajinskog plinskog transportnog sustava ponudi europskim i američkim tvrtkama kako bi se ograničili planovi Ruske Federacije oko izgradnje Južnog toka. Osim toga, tijekom borbenih djelovanja na jugoistoku Ukrajine nekoliko granata je eksplodiralo na teritoriju Ruske Federacije.

„Iz Luganske oblasti smo već evakuirali oko dvije stotine djece i žena. Ovo je treća grupa izbjeglica koju smo prevezli u Rusiju“, priča vozač jednog od autobusa. „Nismo mogli povezati sve koji su željeli krenuti. Čeka se na red. Sva mjesta su popunjena za još nekoliko narednih vožnji. Iako je opasno jer se u blizini granice puca, nastavit ćemo evakuirati ljude. U svakom slučaju je opasnije ostati u Ukrajini.“

„Kada vozimo izbjeglice, iz predostrožnosti nikad ne idemo istim putem. Maršruta puta ostaje u tajnosti. Putnici se uglavnom prijavljuju usmenim putem. Međutim, mnogi se sad ne usuđuju krenuti u Rusiju jer je prošlog tjedna otvorena vatra na autobus koji je prevozio decu. Srećom, nitko nije nastradao, ali ovim mališanima sada pružaju pomoć ruski psiholozi.“

„Imam dva sina od 10 i 7 godina“, uključuje se u razgovor jedna od putnica. „S njima je u Rusiji ostala susjeda. Smješteni su u jednom dečjem odmaralištu. Vrlo se brinem za njih! Ipak, opasnije bi bilo da su ostali kod kuće. Mlađi sin od straha više nije mogao spavati. To je psihička trauma i za odrasle, a pogotovo za djecu. Svuda naokolo smrt i sahrane! Na to se nitko ne može naviknuti.“

Žena kratke kose, u trapericama i majici, s velikom torbom preko ramena, ne ispušta iz ruku mobilni telefon, nervozno pokušavajući uspostaviti vezu. Ona je državljanka Rusije.

„Otac mi je ostao u Ukrajini, a više ne mogu uspostaviti kontakt s njim. Dijabetičar je i prima inzulin. Zalihe lijekova su pri kraju, a život mu ovisi o inekciji inzulina koje mora primati nekoliko puta dnevno. Odbija napustiti kuću jer se boji da će nam sve pokrasti i porušiti. Imamo živinu i stoku o kojoj se treba brinuti: kokoške, patke i kravu. I dalje ću ga uvjeravati da ode. Moramo bježati!“

Bračni par, Nikolaj i Tatjana, koji su upravo prolazili graničnu kontrolu, zamolili su da ih ne fotografiramo. Imaju plave ukrajinske putovnice. Kažu da su u Rusiju poslali baku i decu.

Na moje pitanje zašto i oni nisu ostali u Rusiji, supružnici su se samo pogledali.

„Vraćamo se da bi smo branili svoju zemlju i svoj dom. Stupio sam u jedinice snaga samoobrane, a žena radi kao kuharica. Kada je rekla da želi pripremati hranu za branioce, nisam imao ništa protiv. Nismo mogli ni zamisliti da ćemo svoje mirnodopske poslove zamijeniti ratnim zaduženjima. Nisam profesionalni vojnik, ali sam služio vojsku pa umijem rasklopiti i sklopiti automat.“

„Plašite li se?“, pitam.

„Naravno da se plašimo, ljudi smo! Međutim, kada gađaju bolnicu i ubijaju nevinu decu, svi želimo samo jedno: ujediniti se i braniti.“

Nikolaj je, kao i mnogi drugi građani Donbasa, stupio u jedinice snaga samoobrane kada su ukrajinske snage otvorile artiljerijsku vatru na grad. 


Na prvoj vatrenoj liniji

U Slavjansku je tada granatirana dječja bolnica. Osoblje je sve male pacijente premjestilo u podrum, a jedno dijete koje je bilo na aparatima za umjetno disanje moralo je ostati na odjelu za reanimaciju. Tih dana je čitav svijet saznao za sudbinu osmomesječnog Ženje koji je spašen nakon tjedan dana provedenih u polurazrušenoj zgradi. Nesretni mališan, njegova majka i starija sestra evakuirani su tek iz trećeg pokušaja. Sada Ženju liječe najbolji ruski liječnici. Nakon operacije u Sankt-Peterburgu, mališan može disati bez aparata. Ruski liječnici još uvijek nisu potvrdili prvobitnu dijagnozu postavljenu u Ukrajini.

Ženja je imao sreće. Prema najnovijim službenim podacima od 23. lipnja koje je priopćila Tatjana Bahtejeva, predsjednica komiteta za zdravstvo Vrhovne Rade Ukrajine, u oružanim sukobima na istoku Ukrajine poginulo je više od četrdesetoro dece od gelera i metaka. Posljednja žrtva je desetomjesečni dječak. Ubila ga je granata ispaljena na dječje igralište. Zbog pogibije djeteta od gelera policija u Lugansku je pokrenula krivični postupak.

Ljudi nastavljaju putovati iz Ukrajine u Rusiju i nazad usprkos tome što se u blizini granice često puca jer se snage samoobrane Donbasa koje vrše pograničnu kontrolu sukobljavaju s vojnicima regularne ukrajinske vojske i pripadnicima Nacionalne garde Ukrajine. Rusija je spremna na svojem teritoriju prihvatiti sve civile koji dolaze iz Ukrajine i pružiti im potrebnu pomoć. 

Do sada je u Rostovskoj oblasti smješteno 15 802 osobe izbjegle iz Ukrajine, među kojima je 6 166 djece. Nakon prelaska granice, većina građana Ukrajine nastavlja put prema unutrašnjosti Rusije ili ostaje kod rođaka i poznanika. Pomoć izbjeglicama pružaju lokalne vlasti, volonteri, dobrotvorni fondovi i obični građani koji nisu ravnodušni prema nesreći bližnjih. Zbog sve većeg broja izbjeglica u pograničnoj zoni otvorena su četiri prihvatna centra sa šatorima u kojima se može smjestiti dvije tisuće ljudi. Ministarstvo za izvanredne situacije RF (MČS) je uspostavilo „zračni most“ za evakuaciju stanovnika Donbasa u druge dijelove zemlje.

Država je do sada financijsku pomoć za smještaj evakuiranih stanovnika Donbasa uputila samo Rostovskoj oblasti: u četvrtak je potpredsjednik vlade RF Dmitrij Medvedev potpisao odluku prema kojoj će ovoj regiji Rusije biti dodijeljeno 240 milijuna rubalja. Ovim dokumentom je definirano i da će se za smještaj svake izbjegle osobe izdvojiti 550 rubalja dnevno, od čega je 250 rubalja namijenjeno za ishranu. Uskoro će stići mnogo više novčanih sredstava za pomoć izbjeglicama iz Ukrajine. Do ponedjeljka kabinet ministara će razmotriti mogućnost dodjele novčane pomoći građanima Ukrajine koji su našli utočište u Ruskoj Federaciji. Za sada nije poznato o kojoj se sumi novca radi.