Ruska godina Edwarda Snowdena

Izvor: Getty Images / Fotobank

Izvor: Getty Images / Fotobank

Edward Snowden, bivši suradnik američkih tajnih službi, obilježava godinu svojeg boravka u Rusiji.

Edward Snowden predao je tisku tajne podatke o tome da su američke obavještajne službe prisluškivale u 60 država milijardu ljudi i 35 vlada. Snowden, koji se skrivao od američkog pravosuđa u Hong Kongu, sletio je 23. lipnja 2013. u moskovsku zračnu luku Šeremetjevo bez ruske vize. Prema jednoj verziji Snowden je sjeo u autobus, koji ga je čekao pored pokretnih stepenica zrakoplova, te je krenuo u nepoznatom smjeru. Prema drugoj, nalazio se u sobi za tehničko osoblje zračne luke u tranzitnoj zoni. U svakom slučaju Snowden se 12. lipnja pojavio na susretu s aktivistima za ljudska prava. Na njemu je Edward izjavio da želi zatražiti politički azil u Rusiji. No, prema podacima agencije RBK, odgovarajuću molbu u MUP Rusije Snowden je dao još 30. lipnja 2013. 16. lipnja Snowden se službeno obratio u Federalnu migracijsku službu i zatražio azil.


Avanture suradnika američkih tajnih službi

Tako je počela godina Edwarda Snowdena u Rusiji. Bivši suradnik Nacionalne sigurnosne agencije na Havajima, potom tehnički stručnjak informacijskog odjela Središnje obavještajne agencije SAD-a, predao je u svibnju i lipnju 2013. informacije koje su otkrivale da američke tajne službe prate građane različitih država, uključujući i najviše dužnosnike. Snowden je i otkrio podatke o tajnim projektima PRISM za netransparentno prikupljanje informacija o građanima.

Najveći cyber šokovi u 2013. godini
Snowden, pojava cyberplaćenika i širenje virtualnih valuta u svijetu informatičkih tehnologija obilježili su 2013. godinu. U godini na izmaku dogodile su se mnoge „tektonske promjene“ i mnogo je toga otkriveno. Što nas sve čeka u sljedećoj godini otkrivaju nam vodeći ruski stručnjaci.

To da je Rusija dala Snowdenu azil bio je dodatni izvor napetosti u odnosima između SAD-a i Zapada. Međutim, prema mišljenju Mihaila Vinogradova, voditelja fonda Peterburška politika, samo rusko sudjelovanje u sudbini odbjeglog bivšeg suradnika CIA-e nije bio specijalni antizapadni istup ruske vlasti. „To je točnije bio zalog ako se pogoršaju odnosi sa SAD-om ili Zapadom“.

Odluku o davanju političkog azila Snowdenu ruski predsjednik Vladimir Putin uvjetovao je zahtjevom da se obustavi bilo koja djelatnost koja šteti, kao je rekao predsjednik, „našim američkim prijateljima“. Sudeći po svemu, Snowdenu nije bilo teško ispuniti taj uvjet. Senzacije se nisu više pojavljivale. Moguće da je primio na znanje uvjet ruske vlasti. Moguće da je, kako smatraju neki stručnjaci, odsad te informacije dijelio samo s krajnje ograničenim krugom slušaoca. Isto tako, u jednom od intervjua Snowden priznaje da u Rusiju nije donio ništa tajno. I sad, kako i priliči obljetnici, treba rezimirati rezultate njegovog boravka u Rusiji.


Film o špijunu

Tijekom ove godine Snowden je dobio ponudu da radi na televiziji. Postao je službeni razlog odgađanja susreta američkog i ruskog predsjednika u rujnu 2013., povod da američki senator Lindsey Graham pozove na bojkot Olimpijade u Sočiju i jedan od kandidata za nagradu Za slobodu misli koju je osnovao Europski parlament. U listopadu susreo se sa svojim ocem Lonom Snowdenom koji je u Moskvi ostao nekoliko dana. U studenom Snowden je, prema riječima njegovog odvjetnika Anatolija Kučerene, dobio posao „u jednoj od najvećih ruskih kompanija“. „Njegova zadaća bila je podržavati i razvijati jednu od najvećih ruskih stranica“, rekao je Kučerena.

Snowden daje intervjue, nastupa na tribinama na telekonferencijama kao stručnjak u oblasti informacijske sigurnosti i ljudskih prava, te uvjerava da je njegova misija završena. „Sve što sam želio je pokazati javnosti kako njome upravljaju“, rekao je 24. prosinca u intervjuu za novine Washington Post. 

Kremlj ne smatra da Snowden šteti SAD-u
Ruska Federacija i SAD na različite načine tumače spremnost bivšeg suradnika američkih tajnih službi Edwarda Snowdena da surađuje s policijom Savezne Republike Njemačke na slučaju prisluškivanja telefona Angele Merkel.

„Za Amerikance je priča sa Snowdenom najveće blago“, smatra pisac i povjesničar Leonid Mlečin. „Takvim skandalima dijagnosticira se opasnost i pronalaze sredstva za liječenje. Amerikanci su otkrili da postoji opasnost od kršenja njihovih prava, i nakon skandala donesen je veliki broj administrativnih mjera usmjerenih na povećanje kontrole tajnih službi, uključujući i građanskih“. „Samo su Amerikanci naučili lekciju iz ove priče“, smatra Mlečin. „Europljani, kao i Rusi, nisu se zapitali postoje li isti takvi problemi kod njih“. S političkog gledišta pojava Snowdena nije bila ni izazov, ni događaj, ni simptom. Snowden, kako smatra Vinogradov, nije imao sreće. „Sam po sebi on nije bio politički izvor, mogao je dobro doći u slučaju pogoršanja odnosa, što se i dogodilo – u Ukrajini. No ono je bilo toliko veliko da je u potpunosti zasjenilo učinak od Snowdena“, govori Vinogradov. Međutim, kako smatra politolog, to je spasilo Snowdena od potpune marginalizacije.

Američki novinar Luke Harding napisao je knjigu The Snowden Files. Snowdenovu godinu u Rusiji rezimirao je i njegov odvjetnik Anatolij Kučerena u knjizi Vrijeme hobotnice. Prema njegovoj izjavi koju je dao 10. lipnja za RIA Novosti, odvjetnik je prodao prava na ekranizaciju redatelju Oliveru Stoneu. Film bi trebao biti gotov ove godine, rekao je Kučerena.

Ipak Vinogradov sumnja da će Snowden uspjeti postati poznati kulturni fenomen. U tom smislu spominje Mathiasa Rusta, njemačkog sportaša-pilota, koji je 1987. kao 18-godišnjak presjekao zrakoplovom sovjetske zračne granice i sletio na Crveni trg u Moskvi. Potom je postao povod za mnogobrojne anegdote. „I Snowden je mogao ući u povijest, ali iz protekle godine dana ne mogu izvući ni jednu epizodu koja bi tome doprinosila“, rekao je Vinogradov.