Što radi bjeloruski predsjednik Lukašenko?

Nakon što je u Ukrajini naišla na najozbiljniju krizu na svojim granicama tijekom posljednjih 25 godina, Moskva je očekivala da njeni partneri u Carinskoj uniji zauzmu barem neutralan stav. I dok je predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbaev zauzeo upravo ovakvu poziciju, šef bjeloruske države Aleksandar Lukašenko učinio je niz poteza izlazeći u susret novim vlastima u Kijevu.

Tako se Lukašenko otvoreno izjasnio protiv projekta federalizacije Ukrajine koji predlaže Rusija, a osim toga nazočio je inauguraciji Porošenka. Ne samo to, on je i zapljeskao kada je ukrajinski predsjednik Krim nazvao ukrajinskom teritorijem i to prije nego što je dao izjave o tome da je „Krim de facto postao teritorij Rusije“ i da će Bjelorusija, „ako se postavi pitanje, uzimajući u obzir povijesne procese i procese unutar Savezne države [Rusije i Bjelorusije]“, biti na strani Moskve. Međutim, posebno nezadovoljstvo u Rusiji su izazvale javne izjave u kojima je Lukašenko pružio podršku operaciji protiv proruskih dobrovoljaca u Donbasu, pozivajući „da se teroristi unište“ (slijedeći retoriku Kijeva, koji spomenutu operaciju naziva „antiterorističkom“).

Međutim, po mišljenju nekih politologa, između bjeloruskog lidera i Rusije ne postoji nikakav sukob. „Ne primjećujem nikakvo nezadovoljstvo službenih vlasti Rusije. Predsjednik Putin nije ništa u tom smislu izjavio, ministar Lavrov se susreo sa svojim bjeloruskim kolegom Vladimirom Makejem pri čemu su 'uskladili satove', ruski ambasador u Minsku Aleksandar Surikov je s razumijevanjem govorio o tome da Bjelorusija također ima svoje interese u Ukrajini i da ih treba poštivati​​. Po mom mišljenju, stavovi Minska i Moskve su usuglašeni, a spomenute interpretacije samo su pokušaj da se u očima ruskih građana diskreditira bjelorusko rukovodstvo“, izjavio je u razgovoru s dopisnikom Ruskog vjesnika politolog Aleksej Dzermant, suradnik bjeloruskog centra Citadela. On smatra da je „Bjelorusija učinila sve što je zaista bilo potrebno Rusiji, kao što je razmještanje zrakoplova na teritoriju Bjelorusije i podrška u Vijeću sigurnosti UN-a“.

Osnovana nova unija – Euroazijska ekonomska unija Predsjednici Rusije, Kazahstana i Bjelorusije – Vladimir Putin, Nursultan Nazarbajev i Aleksandar Lukašenko – potpisali su u Astani u Kazahstanu povijesni dogovor o osnivanju Euroazijske ekonomske unije. EAEU će profunkcionirati 1. siječnja 2015. Do 2025. tri strane bi trebale formirati jedinstveno tržište nafte i plina.

„Lukašenko nije stao na stranu Kijeva i ne zauzima stav Moskve. On jednostvano stoji na strani Bjelorusije“, nastavlja politolog Kiril Koktiš, docent na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose (MGIMO). „A Bjelorusija je zainteresirana za mir na svojim granicama, kao i za to da izvuče maksimalnu korist za sebe iz slabosti susjeda i iz nastale situacije u cjelini.“

Pitanje „mira“ zaista postaje akutno - zaoštravanje rusko-ukrajinskog sukoba bilo bi ozbiljna prijetnja za Minsk. Što bi Bjelorusija mogla očekivati ​​u slučaju da Lukašenko otvoreno zauzme poziciju Rusije? „Sankcije, povećanje troškova obrane - sve to će neizbježno utjecati i na nas kao najbližeg vojnopolitičkog saveznika Rusije. Poljska i Litva će sigurno pojačati snage NATO-a na našim granicama i za to će biti potreban adekvatan odgovor, što može označiti početak novog Hladnog rata i pogoršanje odnosa Bjelorusije sa zapadnim susjedima. Nisu isključeni ni pokušaji prodora terorista i radikala iz Ukrajine u Bjelorusiju u cilju 'izvoza revolucije' i pružanja podrške lokalnim bjeloruskim nacionalistima“, objašnjava Aleksej Dzermant. Granica između Bjelorusije i Ukrajine duga je preko 1000 kilometara, a polovicu toga čini granica sa zapadnom Ukrajinom.

Profitiranje na slabosti susjeda

No, vanjska neutralnost i slabost susjeda mogu omogućiti Bjelorusiji ne samo da izbjegne ozbiljne unutarnje probleme, nego i da dobro zaradi. „Prije svega, bjeloruski proizvođači bi na ruskom tržištu mogli nadomjestiti nedostatak ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda. Radi se, prije svega, o mesnoj i mliječnoj industriji“, nastavlja Aleksej Dzermant i dodaje: „Dio poduzeća ukrajinske obrambene industrije, koji su orijentirani prema Rusiji, mogao bi biti prebačen u Bjelorusiju. Na primjer, tvrtke u području proizvodnje zrakoplova i helikoptera, neka postrojenja tvrtke Motor Sič (u bjeloruskom gradu Orša je već otvorena podružnica ovog poduzeća), proizvođači motorne tehnike, kao i elemenata konstrukcije raketa i telekomunikacijskih sustava. „S obzirom da nisu sva ukrajinska poduzeća voljna iz političkih razloga prekinuti trgovinu s Rusijom, niti su pritom spremna prijeći u Bjelorusiju, pred „neutralnim“ (iz ukrajinske perspektive) Minskom se otvara mogućnost ponovnog izvoza ukrajinskih proizvoda. „U uvjetima kada su izravni kontakti nemogući, a potreba za njima ostaje, ovu suradnju može osigurati treća struktura“, kaže Kiril Koktiš. „Proizvodi koje Ukrajina iz političkih razloga ne može prodati Rusiji, može uputiti preko Bjelorusije. U pitanju je veliki novac i nitko nije voljan tog se novca odreći. „Realizacija ove sheme bjeloruskom će proračunu donijeti dodatne prihode, a i povećati i značaj koji Bjelorusija ima za Rusiju.

Smatra se da je još jedan razlog za javno zauzimanje opisanog stava želja Aleksandra Lukašenka da poboljša odnose s Europom. Upravo sada je za to odgovarajući trenutak. „Ozbiljno raste značaj Bjelorusije kao stabilne zemlje, koja jamči sigurnost na istočnim granicama EU, kao i tranzit iz Rusije u kontekstu Ukrajine“, objašnjava Aleksej Dzermant. Ova činjenica će posebno dobiti na značaju ako počne izgradnja plinovoda Jamal-Europa 2, nakon čega, uz aktivan Južni tok, ukrajinski plinski transportni sustav više nikome neće biti potreban. Osim toga „Lukašenko u Europi ima pouzdanu podršku dvije zemlje - Litve i Poljske. Ove zemlje su s Bjelorusijom povezane ne samo kulturno, nego i ekonomski (primjerice, Litva u velikoj mjeri ovisi o bjeloruskom benzinu)“, nastavlja Kiril Koktiš.

Što će reći potencijalni saveznici Rusije?

Neki predstavnici bjeloruske oporbe tvrde da se u bjeloruskoj vanjskoj politici priprema gotovo potpuni zaokret. „Na primjeru procesa koji se sada odigravaju u Ukrajini Aleksandar Lukašenko je uspio shvatiti koliko će bjeloruska državnost biti ugrožena ako on ostane, slikovito rečeno, 'nasamo' s gospodinom Putinom, a istovremeno se uvjerio koliko se iskreno Europa i SAD bore za ukrajinski suverenitet, kako diplomatskim metodama, tako i financijskom potporom“, piše bivši bjeloruski disident Mihail Kukobaka.

Međutim, ovakav preokret je malo vjerojatan. Aleksandar Lukašenko će prije nastaviti provoditi dvostruku politiku, koristeći svoje odnose s EU kao element trgovine u daljnjim pregovorima s Rusijom. On odlično shvaća nepouzdanost garancija Zapada (za razliku od ruskih) i ne da želi Europa u Minsku organizira novi Majdan.

U ovoj situaciji Moskva treba pokazati razumijevanje za stav Lukašenka, čak i u slučaju da on u potpunosti ne zadovoljava rusko rukovodstvo. Bjelorusija će u svakom slučaju ostati u ruskoj orbiti utjecaja, a, osim toga, stav bjeloruskog predsjednika je dobar adut koji se može koristiti (na primjer, pri uspostavi ponovnog izvoza niza ukrajinskih proizvoda koji su značajni za rusku obrambenu industriju, kao i pri pregovorima s Porošenkom). S druge strane, pritisak na samovoljnog bjeloruskog lidera teško da će ga navesti da promijeni svoj ​​stav, već bi prije mogao izazvati još jedan konflikt na ruskim granicama. Tolerantnost koju Rusija pokaže prema bjeloruskom stavu može poslati i signal drugim potencijalnim ruskim saveznicima, može im pokazati da današnja Moskva (za razliku od SAD-a ili Sovjetskog Saveza) nikome ne pokušava nametnuti svoju volju i da se s poštovanjem odnosi prema nacionalnim interesima prijateljskih zemalja.