Veliki pisac Solženjicin predvidio ukrajinske događaje

Pisac i javni djelatnik Aleksandr Solženjicin predvidio je situaciju u Ukrajini još prije pola stoljeća. U knjizi Arhipelag GULAG pisao je: „S Ukrajinom će biti iznimno teško“. U sovjetskim godinama predskazivao je mogućnost podjele Ukrajine, iako bi „referendum bio potreban za svaku oblast“. Tim više ako se uzme u obzir kako su boljševici rasparcelirali zemlju koja povijesno nije nikad pripadala Ukrajini...

Napisano 1968., objavljeno 1974. (Arhipelag GULAG, V. Dio, poglavlje 2.):

...Teško mi je pisati o tome: ukrajinsko i rusko sjedinjuju se u meni i u krvi, i u srcu, i u mislima. No veliko iskustvo prijateljskog druženja s Ukrajincima u logoru otkrilo mi je na kakvom bolnom tlu stoje. Naša generacija morat će platiti greške starijih.

Zakoračiti nogom i viknuti: „To je moje!“ je najlakši put. Neizrecivo je teže izgovoriti: „Neka žive oni koji žele živjeti!“. Ma kako to bilo čudno, nisu se ostvarila proročanstva marksističkog učenja da će nacionalizam iščeznuti. U stoljeću atoma i kibernetike on je iz nekog razloga procvao. I dolazi vrijeme – sviđalo se to nama ili ne – u kojem ćemo platiti sve one obveznice o samoodređenju, o neovisnosti, sami platiti a ne čekati da nas pale na lomači, guše u rijeci i odsjecaju glave. To da smo velika nacija ne smijemo dokazivati veličinom teritorija, brojem štićeničkih naroda, već veličinom naših postupaka.

S Ukrajinom će biti iznimno bolno. No potrebno je danas poznavati njihovu buru strasti. Ako se situcija nije sredila tijekom pola stoljeća, dakle, na nama je da pokažemo sada razum. Moramo im dopustiti da sami odluče: federalistima ili separatistima, bez obzira tko od njih pobijedio. Ne dopustiti im da polude i budu okrutni. I što smo mekši, strpljiviji, bistriji, možemo se sve više nadati u jedinstvo u budućnosti.

Neka žive, probaju. Brzo će osjetiti da se neće svi problemi riješiti separacijom. (Zbog toga što u različitim ukrajinskim oblastima postoji različit suodnos onih koji se smatraju Ukrajincima, Rusima, i onih koji se ne smatraju ni jednima, ni drugima. To će biti jako složena situacija. Možda će svakoj oblasti biti potreban svoj referendum, a potom povlašten i brižljiv odnos prema onima koji žele preseliti. Neke lijeve obalne oblasti neupitno teže Rusiji. A Hruščov je Krim pripisao Ukrajini potpuno proizvoljno. A Karpatska (Červonna) Rusj? Provjerit ćemo na njoj kako su Ukrajinci, koji traže pravednost spram sebe, pravedni spram Karpatskih Rusa?).

Travanj 1981. Iz pisma Konferenciji o rusko-ukrajinskim odnosima u Torontu, Harvardski ukrajinski istraživački institut

U potpunosti se slažem da je rusko-ukrajinsko pitanje jedno od najvažnijih suvremenih pitanja te je u svakom slučaju odlučujuće važno za naše narode. No smatram da je pogubna ta usijanost, ta temperatura koja oko njega buja.

Duhovi iz čarobne svjetiljke Viktora Janukoviča Sukob između predodžbi i težnji velikih igrača na svjetskoj političkoj sceni, isprovociran događajima u Ukrajini, već zadire i u osnovne principe uređenja svijeta, barem onako kako se ono shvaćalo u protekla dva desetljeća. Kraj sukobu još je daleko, a najopasnija faza tek predstoji. To su događaji vezani za predsjedničke izbore koji se trebaju održati 25. svibnja. Treba razmotriti u kakvoj su poziciji glavni protagonisti i može li se sagledati jasna logika njihovih postupanja.

...Više puta sam se izjasnio i mogu ponoviti da nitko nikog ne može na silu držati, ni jedna od strana u sporu ne smije primijeniti nasilje prema drugoj, ni prema vlastitoj, ni prema narodu u cijelosti, ni prema bilo kojoj manjini unutar njega, jer se u svakoj manjini nalazi svoja manjina... U svim slučajevima mora biti prepoznato i realizirano lokalno mišljenje. A zbog toga i sva pitanja može riješiti zapravo samo lokalno stanovništvo, a ne daleke emigrantske rasprave pri deformiranim dojmovima.

...Posebno me boli kad vidim taj bijes i nestrpljivost pri razmatranju rusko-ukrajinskog pitanja (koji su pogubni za obje nacije i korisne samo za njihove neprijatelje). Ja, koji imam miješane rusko-ukrajinske korijene te koji sam odrastao pod zajedničkim utjecajem obiju kultura, nikad nisam vidio i ne vidim antogonizam između njih. Više puta morao sam pisati i javno govoriti o Ukrajini i njezinom narodu, o tragediji ukrajinske gladi, imam puno starih prijatelja u Ukrajini, uvijek sam znao za ruska i ukrajinska stradanja pod komunizmom. U mojem prijateljskom osjećaju nema mjesta za rusko-ukrajinski sukob i ako stvari postanu, spasi nas Bože, krajnje ekstremne, reći ću: nikad, ni pri kakvim okolnostima, neću ići, niti ću pustiti svoje sinove, u rusko-ukrajinski sukob, ma kako nas na to vukle lude glave.

Objavljeno u Ruskoj misli, 18. lipnja 1981. U Rusiji je tekst prvi put tiskan u časopisu Zvijezda, 1993.

Upućeno Ukrajincima i Bjelorusima

Odcijepiti Ukrajinu danas znači rezati kroz milijune obitelji i ljudi: samo uzmi u obzir kako je stanovništvo izmiješano; čitave oblasti s većinskim stanovništvom Rusa; koliko ima ljudi s poteškoćom odabiranja jedne od dvije nacionalnosti; koliko ljudi je i jednog i drugog porijekla; koliko miješanih brakova (a, uzgred rečeno, nitko ih dosad nije smatrao „miješanima“). U masi glavnog stanovništva nema ni sjene netrpljivosti između Ukrajinaca i Rusa.

Naravno, ako se ukrajinski narod zaista želi odcijepiti, nitko ga ne može zadržati silom. No ta raznovrsnost je toliko ogromna da samo lokalno stanovništvo može odlučiti sudbinu svojeg kraja, svoje oblasti, a pritom svaka nova nacionalna manjina u tom kraju mora prema sebi susresti isto takvo nenasilje.