Abhazija i dalje proruski orijentirana

Dok se ne izabere novi šef države, parlament je za vršitelja dužnosti predsjednika imenovao Valerija Bganbu, sadašnjeg predsjednika najvišeg zakonodavnog tijela u Abhaziji. Izvor: RIA Novosti

Dok se ne izabere novi šef države, parlament je za vršitelja dužnosti predsjednika imenovao Valerija Bganbu, sadašnjeg predsjednika najvišeg zakonodavnog tijela u Abhaziji. Izvor: RIA Novosti

U nedjelju je predsjednik Abhazije Aleksandar Ankvab podnio ostavku pod pritiskom oporbe te nakon shuttle-diplomacije predstavnika Kremlja. Izbori četvrtog predsjednika republike održat će se 24. kolovoza ove godine. Abhaski politolozi uvjeravaju da smjena predsjednika nema veze s orijentacijom republike, jer tamo „postoje samo proruske snage“.

Brzi prevrat

Kriza u Abhaziji, djelomično priznatoj crnomorskoj republici, izbila je početkom prošlog tjedna, kada je Koordinacijski savjet, koji je formiran prije godinu dana u znak jedinstva i u koji je ušlo 11 lidera raznih partija i pokreta, sazvao svenarodni zbor. Ta demokratska tradicija potječe od davnina.

U Abhaziji je običaj da se najvažnija pitanja rješavaju uz maksimalno okupljanje naroda. Upravo na zboru je službeno iznesen zahtjev da Aleksandar Ankvab podnese ostavku. On je na funkciji predsjednika republike proveo nepune tri godine, od ukupno pet, koliko je predviđeno Ustavom Abhazije.

 

Nema vanjskih sila. Cjelokupna abhaska politička elita orijentirana je na Moskvu. [... ] U Abhaziji nema prozapadnih, proameričkih niti bilo kojih drugih „pro“ sila, osim proruskih.

Inal Hašig, abhaski politolog

 

Samo onaj tko uopće ne poznaje Ankvaba može pomisliti da je oporba lako postigla svoj ​​cilj. On je kao vođa bio vrlo čvrst, sudjelovao je u gruzijsko-abhaskom ratu, a nakon rata je preživio šest atentata i dobio nadimak „Čelični“. Jednom riječju, to nije čovjek od papira koji bi dopustio da netko njime upravlja. U početku je Ankvab reagirao u svom stilu, tj. prekinuo je pregovore s oponentima i napustio Suhumi čim su pristaše oporbe krenule u juriš na zgradu predsjedništva, a nekoliko sati kasnije obratio se narodu preko televizije, nazvavši taj događaj pokušajem državnog prevrata i savjetovavši opoziciji da se vrati u pravne okvire. Tada se u događaje umiješala Moskva.

Moskva nikako nije mogla ostati po strani, ne samo zato što je priznala Abhaziju i preuzela ulogu jamca mira i sigurnosti u toj republici (a osim toga osigurava i tri četvrtine abhaskog proračuna), nego i zato što kriza u Ukrajini nagoni Rusiju da posebno pazi na sve što se događa u blizini njezinih granica. Zbog toga je u Abhaziju otputovao pomoćnik predsjednika RF Vladislav Surkov kako bi na licu mjesta pomogao u rješavanju problema.

U Suhumiju su se svi obradovali njegovom dolasku. U tom trenutku su suprotstavljene strane bile u pat poziciji. I jedna i druga strana odbijale su pregovarati, napetost je rasla, a mnogobrojni pobornici predsjednika Ankvaba iz principa su se utaborili opasno blizu „svenarodnog zbora“ koji oporba nije htjela raspustiti.

Lideri opozicije nalazili su se u Suhumiju, a predsjednik u Gudauti, tako da je Surkov nekoliko puta morao putovati iz jednog grada u drugi, da bi na kraju shuttle-diplomacija ruskog dužnosnika doprinijela mirnom rješenju konflikta. U nedjelju je „željezni“ Ankvab podnio ostavku.

Abhazija: 20 godina neovisnosti pod patronatom Rusije
Krajem rujna u Abhaziji je obilježena 20-godišnjica pobjede u oružanom sukobu s Gruzijom. Bivša autonomna pokrajina Gruzijske SSR počela je 1993. realizirati vlastiti nacionalno-državotvorni projekt izvan okvira nezavisne Gruzije. No, ovime nisu otklonjene sve poteškoće koje Abhazija ima, pa se u rusko-abhaskim odnosima i dalje javljaju određene proturječnosti i problematičnosti.

Abhaski politolog Inal Hašig rekao je autoru ovih redaka da je Vladislav Surkov nastupio pragmatično. Glavni zadatak predstavnika Kremlja bio je shvatiti koje vanjske sile možda upravljaju procesima u Abhaziji ili stoje iza njih, i jesu li su uopće u pitanju vanjske sile. „Nema vanjskih sila“, tvrdi Hašig. „Cjelokupna abhaska politička elita orijentirana je na Moskvu. Ništa drugo nije ni moguće u situaciji kada sudbina Abhazije u krajnje visokom stupnju ovisi o Rusiji, počevši od sigurnosti pa sve do financijske pomoći, bez koje nikako ne može. U Abhaziji nema prozapadnih, proameričkih niti bilo kojih drugih 'pro' sila, osim proruskih.“

Kada se Surkov uvjerio da je cijela republika, tj. sva njezina politička elita, više nego lojalna Moskvi, shvatio je da nema smisla podržavati Ankvaba čiji je utjecaj sve manji. Tko god zauzme njegovo mjesto, proruska orijentacija Abhazije neće biti dovedena u pitanje.

 

Nije opravdao očekivanja

Slučaj s trećim predsjednikom Abhazije još jednom pokazuje da je granica između javnog priznanja i javnog odbacivanja vrlo tanka. Ankvab je bio hrabar i principijelan političar i dobar vojni rukovoditelj, ali je bio slab menadžer. Njegovi oponenti ga optužuju da je za nešto više od dvije godine pod njegovim vodstvom republika dospjela u apsolutnu financijsku ovisnost o Rusiji, i da sredstva koja je Rusija izdvojila za podizanje ekonomije nisu racionalno utrošena.

Politikolog Inal Hašig spominje i drugi problem koji Aleksandar Ankvab nije uspio riješiti. „Dok je on bio predsjednik nije se pojavila nacionalna ideja. Za vrijeme prvog predsjednika Vladislava Ardzinbe Abhazija je pobijedila Gruziju u ratu za neovisnost. Za vrijeme drugog predsjednika Sergeja Bagapša suverenitet republike su priznale Rusija i neke druge zemlje. Kriza je odavno počela, a sada je došlo do raspleta. To je specifičnost Abhazije: ovdje se ništa ne mijenja godinama, a onda se sve prevrne za nekoliko dana“, rekao je Hašig.

Dakle, krajem kolovoza će Abhazija izabrati četvrtog predsjednika. Zasada nitko od političara nije pokazao pretenzije na funkciju predsjednika republike. Međutim, sudeći po aktivnosti za vrijeme smjenjivanja Aleksandra Ankvaba dalo bi se zaključiti da su glavni pretendenti bivši potpredsjednik Raul Hadžimba i bivši premijer Sergej Šamba. Onaj tko pobijedi imat će zadatak reformirati institucije vlasti, izvršiti preraspodjelu ovlasti u osnovnim granama vlasti u cilju efikasnijeg upravljanja zemljom i realizacije operativnih ekonomskih reformi. Abhaziji je dosadila potpuna financijska ovisnost o Rusiji.