Rusija obnovila vojnotehničku suradnju s Iranom

Ministar obrane Irana Hossein Dehghan je susret s ruskim kolegama ocijenio kao prelazak rusko-iranske suradnje u sferi sigurnosti „na principijelno novu razinu“.

Suradnja između dvije zemlje posebno je aktualna u kontekstu prijetnji i izazova koje Zapad danas postavlja pred Moskvu i Teheran.

Prijetnje regionalnoj stabilnosti

Nakon susreta ministara obrane u Moskvi nikakvi konkretni dogovori nisu najavljeni. To, međutim, nije bilo ni potrebno, jer su ruske sigurnosne službe, Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova još prošle godine započeli realizaciju partnerskih programa s Iranom.

Rusija i Iran surađivat će u svemiru Početkom svibnja saznalo se da je moguća aktivizacija rusko-iranske suradnje u području istraživanja svemirskog prostora.

Naime, za vrijeme prošlogodišnje posjete Teheranu ministar unutarnjih poslova RF Vladimir Kolokoljcev i njegov iranski kolega Mostafa Mohammad-Najjar službeno su izjavili da problem sigurnosti koji je postavljen pred Iran i Rusiju ima ne samo isti predznak, nego i iste izvore.

Trgovina narkoticima iz Afganistana, tokovi švercane robe oko kojih su se formirale stabilne kriminalne grupe, val ekstremizma i terorizma koji je zahvatio Centralnu Aziju – samo je kratak popis prijetnji i izazova koji povezuju dvije zemlje. O zajedničkim prijetnjama govorilo se i ranije. Međutim, prvi put je na ovako visokoj razini izrečeno da su glavne mete prema kojima su ove prijetnje usmjerene i krajnji ciljevi regionalne nestabilnosti koja se kreira izvana upravo Rusija i Iran.

Vojnotehnička suradnja više je od kupnje oružja

Rezultat prošlogodišnjeg posjeta bilo je potpisivanje sporazuma između ministarstava unutarnjih poslova dvaju zemalja, u kojem su pokrenuta pitanja konkretnih mjera suradnje u području zaštite granica, stvaranja jedinstvene informacijske baze podataka u vezi s nizom problema, razvoja mehanizama za kontinuiranu suradnju i razmjenu praktičnog iskustva među policijskim organima dvaju zemalja, sve do organizacije i realizacije izložbi tehničkih sredstava i stažiranja suradnika.

Ne manje značajan bio je posjet glavnog zapovjednika Vojnog zrakoplovstva Rusije general-pukovnika Viktora Bondarjeva iste 2013. Iranu. Glavnom zapovjedniku Vojnog zrakoplovstva tom prilikom je izloženo nekoliko sasvim konkretnih prijedloga. Prije svega, iranska strana je izrazila spremnost da organizira realizaciju programa stažiranja ruskih vojnih pilota u Iranu, što će, po mišljenju obje strane, omogućiti ruskim pilotima savladavanje vještine ratovanja u uvjetima Bliskog Istoka, gdje funkcionira veliki broj tehničkih sustava PZO-a američke i izraelske proizvodnje.

Dogovor s Iranom: nova ravnoteža snaga na Bliskom istoku Povijesni dogovor koji su pet stalnih članova Savjeta sigurnosti UN-a i Njemačka u Ženevi postigli s Iranom oko nuklearnog programa ove zemlje - prema kojem Iran zadržava sve centrifuge za obogaćivanje urana - otvorio je mnoga pitanja. Zašto se Washington poslije neprijateljstva dugog 30 godina odlučio oraspoložiti i zašto je pregovarao s Teheranom krišom od najbližih savjetnika, prije svega Izraela?

Osim toga, iranski vojnici su Bondarjevu demonstrirali rad sustava za monitoring sigurnosne situacije u Perzijskom zaljevu, koji predstavlja složen kompleks sredstava za tehničko izviđanje i iranskih kopija američkih bespilotnih letjelica ScanEagle, od kojih je jednu od Irana dobila i Rusija.

Funkcioniranje ovog sustava predstavljeno je s konkretnim ciljem da se Rusiji ponudi, kao prvo, sudjelovanje u usavršavanju sustava, i, kao drugo, da se uključi u zajednički rad na modernizaciji i proizvodnji iranske varijante ScanEagle.

Razmatranje pitanja o sudjelovanju Rusije u modernizaciji cijelog niza iranskih modela avijacijske i raketne tehnike bio je vjerojatno ključni pomak unutar tadašnjeg posjeta ruskog glavnog zapovjednika Iranu. Osim nužnosti obnove opreme „migova“ koji su dio naoružanja Vojnog zrakoplovstva Irana, Rusiji je predložen zajednički rad na projektiranju helikoptera, raketa i sustava za tehničko izviđanje. Iran je Rusiji nedvosmisleno ponudio novu razinu vojnotehničke suradnje –  zajedničke znanstvenoistraživačke projekte i projekte konstruiranja i testiranja naoružanja, koje je Rusija do sada realizirala samo s Kinom.

Nova politika sigurnosti na Istoku

Pitanje rusko-iranske suradnje u vojnoj sferi treba promatrati u kontekstu one politike sigurnosti koju Moskva provodi na Istoku, prije svega u okviru Carinske unije i Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB).

Ovaj složen sigurnosni program čine, između ostalog, značajne isporuke naoružanja u Kirgistan i Tadžikistan, obnova jedinstvenog sustava PZO-a na južnim granicama, oživljavanje objekata ruskih jedinica Zračno-svemirske obrane koji se nalaze na teritoriju bivših sovjetskih republika, kao što su Okno u Tadžikistanu (optičko-elektronski sustav za kontrolu svemirskog prostora u Nureku) i poligon Sari-Sagan u Kazahstanu (jedini poligon u Euroaziji za razvoj i testiranje proturaketnog oružja, koji se nalazi na teritoriju Karagandinske i Džambuljske oblasti).

Rusija de facto na sebe preuzima odgovornost za vojnu sigurnost centralnoazijske regije. Istovremeno pruža i realni sadržaj vojnoj integraciji s članovima Carinske unije, i onima koji su već u njoj, kao što je Kazahstan, ali i onima koji će tek u nju ući, kao što je Kirgistan. I u realizaciji ovog programa Rusija planira sve više surađivati ​​s Iranom, bez kojeg je rješavanje pitanja sigurnosti jednostavno nemoguće.