Rusija i Kina protiv „azijskog NATO-a“

Pregovori o izvozu ruskog plina u Kinu počeli su još 2004. Nedavno je postignut načelni dogovor, ali je cijena ostala kamen spoticanja. Predsjednik Putin, koji je nazočio povijesnom potpisivanju u Šangaju prošle srijede, izjavio je su se Kinezi pokazali kao tvrdi pregovarači. Konstantin Simonov, direktor Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost (FNEB), rekao je da Kina shvaća politički značaj potpisivanja ugovora o isporuci plina s Rusijom i da je pitanje cijene postavila u prvi plan. Rusija je željela svojim zapadnim partnerima pokazati da ima i alternativna tržišta za izvoz plina, ali je i Kina bila jednako zainteresirana za ugovor. Naime, plin joj je potreban za industrijska područja na istoku zemlje, čije potrebe ne zadovoljava uvoz ovog energenta iz Centralne Azije. Budući da je svjesna da bi troškovi očuvanja okoliša i zdravlja ljudi bili veliki u slučaju korištenja jeftinog domaćeg ugljena, Kina je odlučila svoja industrijska postrojenja opskrbljivati čistijim gorivom i tako postala najveći potrošač plina na svijetu.

Prekretnica u plinskoj industriji

„Interesi obje zemlje postali su kompatibilni tijekom proteklih nekoliko godina“, navodi američka agencija Stratford. „Za Kinu su troškovi uvoza ukapljenog plina vrlo visoki, a njezine energetske potrebe neprekidno rastu. Za Rusiju stabilnost potražnje europskih zemalja - u koje Rusija isporučuje više od 80% ukupnog izvezenog plina - postaje razlog za brigu, posebno zbog nesuglasica Rusije i Zapada oko Ukrajine.“

Rusija i Kina potpisale plinski ugovor stoljeća Desetogodišnji pregovori o isporukama plina Kini završeni su potpisivanjem dugo očekivanog 30-godišnjeg sporazuma između Gazproma i Kineske nacionalne naftne tvrtke CNPC. Ukupna vrijednost ugovora iznosi 400 milijardi dolara.

Kineska nacionalna tvrtka za naftu i plin (CNPC) odbacila je tvrdnje da je koristila probleme koje Rusija ima s EU kako bi snizila cijenu ruskog plina. Ona je svoje zahtjeve oko cijene istaknula mnogo prije nego što su se pojavile priče o sankcijama Zapada prema Rusiji. No okolnosti u kojima su se odvijali pregovori svakako su utjecale na njihov tijek. Postignuti sporazum moo bi drastično izmijeniti povijest ruske i sovjetske industrije plina, tradicionalno usmjerene prema Europi. Više od jednog bilijuna kubičnih metara ruskog plina u vrijednosti 400 milijardi dolara tijekom narednih 30 godina krenut će u suprotnom smjeru. Kada je ova vijest objavljena, vrijednost dionica Gazproma povećala se za gotovo 2 %.

Zbog nedovoljno razvijene cjevovodne infrastrukture u Sibiru mora se računati na troškove izgradnje linija za opskrbu. Dvije države trebale bi uložiti oko 75 milijardi dolara u izgradnju ove infrastrukture. Prema nekim komentarima, to je previsoka cijena za diverzifikaciju izvoznih tržišta za ruski plin. Postoje i suprotna mišljenja, odnosno da je ovo odlična prilika za ekonomski napredak slabije razvijenih krajeva Rusije.

Rusija je Kini ponudila i druge projekte: udio u Gazpromovim terminalima za prirodni ukapljeni plin (LNG) u Vladivostoku i veći broj dionica za CNPC u naftnom gigantu Rosneft. O ovim ponudama još će se voditi pregovori, a uspješna realizacija navedenih projekata učinit će da Kina postane mnogo više od tržišta za robu iz Rusije, vjeruju analitičari Stratforda.

Dogovoreni su i drugi poslovi koji nisu povezani s plinom. Tijekom posjete ruskog predsjednika Kini dvije države potpisale su „fantastičan paket“ ugovora, izjavio je Putinov pomoćnik Jurij Ušakov. Mnogi od njih odnose se na zajedničke proizvodnje visokofinalnih proizvoda, prvi put u kinesko-ruskim partnerskim odnosima. Oni uključuju:

- Projekt razvoja zrakoplova za duge linije koji će biti konkurentan Boeingovim i Airbusovim letjelicama, vrijedan 10 milijardi dolara;

- Izgradnju tvornice tvrtke Great Wall Motors u središnjoj Rusiji koja će proizvoditi 150.000 vozila godišnje;

- Zajednički pothvat jedne ruske i jedne kineske tvrtke u izgradnji petrokemijskog postrojenja na bazi ruske tehnologije u Šangaju;

- Izgradnju mostova i prometnica preko rusko-kineske granice čime će se za više stotina kilometara skratiti rute za transport robe i ljudi.

Za financiranje ovih projekata dvije države su se dogovorile koristiti vlastite valute umjesto dolara. Kina već daje pozajmice Rosneftu u rubljima. Prema ruskom predsjedniku Putinu, ukupna količina kinesko-ruskih poslova koje treba financirati do 2020. iznosi više od 200 milijardi dolara. Iz toga se možda može zaključiti da je zabrinutost Zapada zbog zbližavanja Rusije i Kine bila opravdana.

Što su točno dogovorile Rusija i Kina? Tijekom posjeta ruske delegacije Kini potpisano je nekoliko desetaka važnih sporazuma. Među njima su i sporazumi o osnivanju tvrtke koja će biti konkurencija Boeingu i Airbusu, o izgradnji prvog mosta koji spaja Rusiju i Kinu, kao i rekordna isporuka energenata. Također, Kina će pomoći Rusiji i u pogledu smanjenja njene ovisnosti o dolaru u transakcijama.

Sergej Luzjanjin s Moskovskog državnog instituta međunarodnih odnosa (MGIMO) vjeruje da se ovim sporazumima mijenja odnos snaga u svijetu. Prema njegovom mišljenju, time što je Kina zauzela neutralan stav prema Ukrajini, ona zapravo podržava Moskvu. Profesor Luzjanjin ovo naziva „prijateljska neutralnost“, koja umanjuje efekt sankcija Zapada. „No, to ne vrijedi i za Zapadnu Europu“, tvrdi Aleksandar Novak, ministar energetike Ruske Federacije. „Bez ruskog plina, Europa ne bi bila u stanju zadovoljiti svoje energetske potrebe,“ kaže on. Ministar Novak predviđa da će do 2020. proizvodnja europskog plina pasti za 20%. A ovo, uz smanjenje opskrbe plinom iz Rusije, može dovesti do povećanja cijene plina za europske potrošače. Katar već preusmjerava svoj ​​izvoz od Europe prema Aziji, gdje su cijene daleko više. A kada proizvođači iz SAD-a počnu izvoziti plin, također će gravitirati prodaji na azijskom tržištu. Niko nije voljan supsidirati Europu u pogledu cijene plina.

Ovaj energetski sporazum ne znači da su Peking i Moskva politički istomišljenici, kažu analitičari Stratforda. No svaka od zemalja ima koristi od one druge i njihovo partnerstvo moglo bi doprinijeti jačanju unutarnje stabilnosti i učvrstiti njihove pozicije u svijetu.

Prijetnja „azijskog NATO-a“

Profesor Luzjanjin smatra da će s vremenom Kina, koja se danas postavlja kao „prijateljski neutralna“ zemlja, možda otvorenije stati na stranu Rusije, ali samo ako predsjednik Obama nastavi s politikom „obuzdavanja“ Kine u njezinim teritorijalnim sporovima s Japanom i drugim susjedima. Ako američka politika krene u pravcu osnivanja neke vrste „azijskog NATO-a“, Kina će vjerojatno učvrstiti svoje strateško partnerstvo s Rusijom, kaže profesor Luzjanjin. On smatra da neće doći do formiranja vojnog saveza, ali vjeruje da bi se novonastale okolnosti mogle odraziti na sadržaj Rusko-kineskog sporazuma o dobrosusjedskim odnosima, prijateljstvu i suradnji iz 2001. Ambicije Kine sežu dalje od uspostave odnosa stateškog partnerstva samo s jednom zemljom. Njezin grandiozni projekt „novog Puta svile“ uključuje više zemalja na prostoru od Europe do Kine. Ako dođe do povlačenja zapadnih snaga iz Afganistana, ova zemlja bi postala najslabija karika u ovom poduhvatu, izjavljuje profesor Luzjanjin, pa bi u tom slučaju Kini mogla biti potrebna pomoć Rusije.

Vladimir Putin na summitu o azijskoj sigurnosti

Diplomatski potez predsjednika Nixona prilikom povijesnog posjeta Kini 1972. drastično je promijenio odnose na međunarodnoj političkoj sceni. Barack Obama svojom je inicijativom za razvoj odnosa s azijskim državama želio ponoviti postignuće svog prethodnika. Objašnjavajući Obamin potez, američki stručnjaci za ovo područje Kurt Campbell i Brian Andrews navode niz država od kojih su neke već afirmirane kao regionalne sile, a neke su na putu da to postanu. Njih Washington namjerava uključiti u „izgradnju diplomatskih, ekonomskih, osobnih i sigurnosnih veza“ u azijsko-tihooceanskoj regiji. Ono što odmah privlači pažnju je izostavljanje Rusije s ove liste, vodeće azijsko-tihookeanske sile koja dobiva sve veći značaj u ovom dijelu svijeta. Ostaje pitanje: hoće li će američko-azijska osovina moći uspješno funkcionirati ako ignorira takvu silu?