Prvi intervju novog predsjednika Ukrajine

Pjotr Porošenko. Izvor: Ria Novosti/Mihail Voskresenskiy

Pjotr Porošenko. Izvor: Ria Novosti/Mihail Voskresenskiy

Pjotr Porošenko spreman je platiti Rusiji za plin, a obećao je da će se „slučaj Krim“ riješiti na sudu.

Dopisniku novina Kommersant pošlo je za rukom porazgovarati oči u oči s Pjotrom Porošenkom. Razgovor je ispao malo kaotičan, no to je prvi intervju s tek izabranim predsjednikom Ukrajine.

Što se tiče federalizacije. Stalno govorite da je Ukrajina jedinstvena država, da neće biti federalizacije. Zbog čega? Ako pogledamo, ima puno saveznih država u okolici. Rusija, Savezna Republika Njemačka naposljetku...

Poljska, Bjelorusija... Da? Ne. Ni Poljska, ni Bjelorusija, ni Moldavija... Pa nema u okolici saveznih država. Samo Njemačka, i to je sve.

A Rusija? - usprotivio sam se.

Da, dobro. Rusija zauzima pola svijeta po svojem teritoriju. No Rusija zapravo nije savezna država. Savezna država ima slabu središnju vlast. Želite li možda reći da Rusija ima slabu središnju vlast?

Ne, nema slabu!

Savezna država kad je lavovski dio ovlasti predan subjektima federacije. A postoji li to u Rusiji? Znam da nikakve ovlasti nisu predane. Kad provedem decentralizaciju države, a ne federalizacju, naše regije će imati značajno više ovlasti nego subjekti federacije u Rusiji.

Možda decentralizacija i jest federalizacija?

Ne. Jer decentralizacija je kad mi, s naše strane, ostavljamo ovlasti snažnom centru, no s druge strane predajemo pravo regijama, pravo zajednicama da rješavaju apsolutnu većinu problema u svakodnevnom životu ljudi. A one ih rješavaju tako da se ne obraćaju centru.

Pa o tome i govorim.

Uključujući i probleme, koji mogu uznemiravati rusofonu zajednicu. Recimo, koji će jezik govoriti. Zašto netko stalno pokušava postaviti pitanje o drugom državnom jeziku? A zbog čega pokušavamo prisiliti građanina, koji živi u Ternopolu, Lavovu, Žitomiru, Vinnicji, Poltavi, Černigovu, Čerkassima da mu je drugi jezik ruski? To ne treba raditi. Imamo određeni status-quo, i sve promjene moraju biti posvećene tomu da bismo riješili probleme ako oni smetaju nekom da normalno živi.

Pokušao sam promijeniti temu. Ne slažete li da se zapravo dogodilo nasilno osvajanje vlasti u Ukrajini?

Tko Vam je to rekao?

Recimo, vidjeli smo to u izravnom prijenosu, na televiziji.

Gdje ste to vidjeli? Kakvo nasilno osvajanje? Tko je što osvajao, navedite mi. Evo, ja sam 1. prosinca, neka se zna, i to su emitirale svi televizijski kanali, upravo stao u obranu policije i sprečavao nasilno osvajanje bilo koje administrativne zgrade.

Moja principijelna pozicija tijekom svih sukoba je bila sljedeća: protiv sam osvajanja bilo koje zgrade. A danas se vidi da je moju poziciju podržavala apsolutna većina ukrajinskih građana.

Dakle, oprostite mi, no prevara je ako netko pokušava opravdati svoje djelovanje time što tvrdi da ne postoji država Ukrajina. Kad netko pokušava opravdati svoju djelatnost kao što je ulazak vojske strane države na teritorij druge država. To se naziva kršenje međunarodnog prava, to se naziva akt agresije. I to nije dobro, ni loše. Govorim bez emocija. No postoji jednostavno pozicija. Ako smatramo da se taj slučaj može predati bilo kojem međunarodnom sudu (Međunarodnom sudu u Haagu ili Međunarodnom sudu UN-a), odabrat ćemo sudsku instancu, pa neka ona donese odluku. I to je jedna od varijanti na koju se može ići.

No otprilike možemo zamisliti koju će donijeti odluku sud u Haagu.

Pronađite neki drugi sud. Postoji sud u Stockholmu.

No ne postoji takav sud kod nas...

Postoji. Međunarodni arbitražni sud u Sankt-Peterburgu. Za razmatranje trgovinskih sporova ZND-a.

Dakle, smatrate da u svijetu nema sudova koji su u stanju riješiti takve međudržavne probleme? Ima. Zato je i osnovan UN.

A pogledajte: danas se Rusija zbog svojeg djelovanja, na žalost, našla u međunarodnoj izolaciji.

No posjeta Vladimira Putina Kini ne govori o tome da je Rusija u međunarodnoj izolaciji.

No dobro. Ne govorim to sa zlobom. Govorim o visokoj cijeni koju danas svi moraju platiti.

Već sa suosjećanjem?

Naravno. Nimalo se ne radujem izolaciji. Nimalo. I govorim upravo sa suosjećanjem. Ne vrijedi sve to te cijene koju će sad čitav svijet – i Rusija, i Ukrajina – platiti.

Želio sam Vas pitati jeste li htjeli postati predsjednik?

To gledam kao na vlastiti križ, ako razumijete što želim reći.

Hoćete li platiti plin?

Plin? Hoćemo li platiti? Naravno, platit ćemo. Koju cijenu...

I dalje inzistirate na 268 dolara za 1000 kubnih metara?

Zasad nisam gospodarski subjekt.

No imate gledište.

Smatram da država Ukrajina nije ništa dužna. Imamo gospodarske subjekte, imamo sporazume među gospodarskim subjektima koji se stalno mijenjaju: ili 260, ili 460, ili 550. To uopće nije tržište. Želio bih platiti za plin tržišnu cijenu. Ne bih želio plaćati političke cijene.

No dug koji postoji mora se ipak isplatiti, zar ne?

A dug za osvojene objekte Černomornefgaza isto postoji. I njega treba platiti, zar ne? Osvojili ste našu, ukrajinsku bušotinu – tko će nju platiti? Iz nje se vadi plin. U nju su uložene ukrajinske investicije iz državnog budžeta. Mislite li da i za njih treba platiti? Nalaze se na teritoriju Hersononske oblasti.

No o tom pitanju vjerojatno treba zasebno porazgovarati...

Vidite, kako je to zanimljivo! Dug treba platiti, a za ovo treba porazgovarati. O svemu treba porazgovarati.

Eto, vidite, upitali ste me treba li dug isplatiti? A ja Vam govorim: o svemu treba porazgovarati.