Rusko-kineski savez: Još uvijek ne postoji de jure, ali gotovo da postoji de facto

Što mislite, hoće li sporazumi, koji su potpisani u Šangaju između ruskog i kineskog lidera, utjecati na raspoloženje Europe prema Moskvi?

Sergej Luzjanin: Iako su sporazumi uglavnom ekonomskog karaktera, posjeta ima veliki geopolitički podtekst. Potpisujući energetske i druge dokumente, Rusija i Kina kao da na taj način pojačavaju centre snage u svijetu. Kina, koja je zauzela službeno neutralnu poziciju po pitanju Ukrajine, kao da de facto prijateljski podržava poziciju Moskve. Tu kinesku strategiju formulirao bi kao „prijateljsku neutralnost“ po pitanju Ukrajine. Rezultati posjete mogu biti kompenzacija za moguće ekonomske sankcije Rusiji od strane Zapada.  

Ruska vojna aktivnost na Dalekom istoku: Tko se čega treba pribojavati Vojna aktivnost Rusije na Dalekom istoku izaziva različite reakcije istočnih ruskih susjeda. Najveću uznemirenost pokazuje Tokio, Južna Koreja pokazuje razumijevanje, a Kina zasad ne daje nikakve ocjene. S druge strane, iako nema razloga baviti se zastrašivanjem Japana, Moskva je uznemirena zbog suradnje Tokija i Washingtona u području proturaketne obrane.

Osim sporazuma, koji ulaze u službeni paket, izdvojio bih poluslužbeni dio predstojećih pregovora. Moguće da se taj dio neće objavljivati u vezi sa službenom neutralnošću Kine po pitanju Ukrajine. Poznato je da je predsjednik Viktor Janukovič potpisao još u prosincu prošle godine s Kinom ozbiljni investicijski ugovor o izgradnji na Krimu velike dubokovodne građanske luke te još nekoliko velikih investicijskih projekata. Jasno je da će ti milijarderski ugovori biti preformulirani u rusko-kineske. Osim toga, tu bih dodao još inicijativu koja je predložena od strane Krima za izgradnju mosta preko Kerčenskog tjesnaca.

Ako bi trebalo sumirati perspektive posjete, možemo reći da to nije samo početak ekonomskog, negi i daljnjeg političkog zbližavanja Rusije i Kine.

Hoće li Kina prijeći od politike „prijateljske neutralnosti“ na otvoreniju podršku političke djelatnosti Rusije?

S. L.: Govoreći teoretski, može dati otvoreniju podršku. Ali to će se dogoditi samo u slučaju da američki predsjednik Barack Obama nastavi i dalje veliku konfrontacijsku politiku u Aziju. Poznato je da je nedavno američki predsjednik posjetio Japan, Južnu Koreju i druge države. Obama je u Japanu izjavio da otoci, oko kojih se vodi rasprava između Pekinga i Tokija, u potpunosti pripadaju Japancima. Čak štoviše, SAD je gotovo zaprijetio da će vojnim putem braniti suverenitet Japana, budući da ti otoci ulaze u zonu dogovora o sigurnosti između Amerike i Japana. Odnosno govorilo se o mogućem stvaranju, reći ćemo tako,  „kolektivnog azijskog NATO-a“, s antikineskim raspoloženjem. U tom smjeru Amerikanci vuku i Vijentam, i Filipine. Ako se taj trend i dalje bude razvijao, ako Peking jasno vidi da se na njegovim južnim granicama de facto i de jure formira neprijateljski vojno-politički blok, koji čak poduzima vojne akcije, onda će se, naravno, format rusko-kineskog strateškog plana promijeniti.  

Dakle, smatrate da postoji mogućnost vojnog saveza između Rusije i Kine?

S. L.: Teško da će doći do vojno-političkog saveza. No de facto postoji 9. članak rusko-kineskog sporazuma o strateškom partnerstvu i međusobnom djelovanju, gdje se govori o režimu konzultacija o sigurnosti u slučaju postojanja prijetnji za jednu od strana. Naravno da se taj 9. članak može dopuniti, proširiti, obnoviti. Već postoji godišnja institucija velikih kopnenih i vojno-morskih bilateralnih rusko-kineskih vježbi. U sljedećih 3-5 godina sporazum će se dopunjavati novim člancima iz oblasti sigurnosti i strateške suradnje. No forma sporazuma se neće promijeniti.