Ruska vojna aktivnost na Dalekom istoku: Tko se čega treba pribojavati

Karikatura: Dan Potocki

Karikatura: Dan Potocki

Vojna aktivnost Rusije na Dalekom istoku izaziva različite reakcije istočnih ruskih susjeda. Najveću uznemirenost pokazuje Tokio, Južna Koreja pokazuje razumijevanje, a Kina zasad ne daje nikakve ocjene. S druge strane, iako nema razloga baviti se zastrašivanjem Japana, Moskva je uznemirena zbog suradnje Tokija i Washingtona u području proturaketne obrane.

Ovih dana japanski ministar obrane izrazio je zabrinutost zbog učestalih letova ruskih vojnih zrakoplova u blizini zračnog prostora njegove zemlje. On je ova djelovanja opisao kao „neregularna“, kakva „nisu viđena od vremena Hladnog rata“, a izjavio je i da će Tokio pažljivo pratiti letove ruskih aviona. Lovci japanskog Vojnog zrakoplovstva tijekom cijelog tjedna svakodnevno su uzlijetali kako bi pratili avione ruskog Vojnog zrakoplovstva, koji su prolijetali u blizini granica ove otočne države. Tokio navodi kako je aktivnost ruskog Vojnog zrakoplovstva u regiji povećana nakon što je Sjeverna Koreja nedavno lansirala rakete malog dometa.

Grafikon: Povijest Kurilskog pitanja

Dogodilo se da se u jednom danu šest strateških bombardera Tu-95MS našlo u blizini japanske granice. Jedan par aviona letio je oko istočnog dijela Korejskog poluotoka, Istočnokineskog mora, a zatim se udaljio prema sjeveru uz tihooceansku obalu Japana. Tada su dva druga para „medvjeda“ (Tu-95 po klasifikaciji NATO-a nosi naziv Bear) ušla u područje Japanskog mora sa sjevera i proletjela u blizini regije Tyugoku i Hokuriku. Avioni nisu povrijedili zračni prostor zemlje, ali je tako brojna eskadra dovela vojno vodstvo Japana u stanje pripravnosti i postala povod za nebrojena nagađanja i neopravdane strahove.

U posljednje vrijeme strani analitičari često izražavaju i zabrinutost zbog modernizacije tehnike i infrastrukture na Kurilskim otocima i na Sahalinu, zbog jačanja ruskih mogućnosti u pogledu protuzračne obrane, zbog planiranog popunjavanja sastava Tihooceanske flote nuklearnim podmornicama, nosačima helikoptera itd., zbog povećanog broja vojnih manevara, letova aviona i plovidbi brodova u Dalekoistočnom rajonu.

Neki analitičari smatraju da su ovakve aktivnosti nepotrebne u kontekstu sve boljih rusko-japanskih odnosa, koji su posebno došli do izražaja nakon susreta Shinzoa Abea i Vladimira Putina u rujnu 2013. i summita 2+2 koji je uslijedio (ministri obrane i ministri vanjskih poslova). Istovremeno, unatoč paranoidnim pokušajima da se u svakom potezu Moskve izvan njezinog nacionalnog teritorija vidi „krimski (ili kosovski!) scenarij“, potpuno je neopravdano povezivati ​​unapređenje ruskih obrambenih potencijala s postojanjem teritorijalnog spora. Rusija nema razloga baviti se zastrašivanjem svog istočnog susjeda, jer smo konačno uspjeli uspostaviti učinkovit dijalog, definirati uvjete za projekte i investicije, uključujući i područje ruskog Dalekog istoka, razjasniti zajedničke interese u regiji u području energetike, prometa, ekologije i saniranja posljedica izvanrednih situacija.

Brodovi Japanske ratne mornarice sa sustavom Aegis teoretski bi mogli djelovati u interesu SAD-a i ograničiti ruske mogućnosti nuklearnog odvraćanja.

Ova tvrdnja odnosi se i na Kinu, s kojom Rusija uspješno realizira režim strateškog partnerstva, kao i na Južnu Koreju, s kojom je Rusija vodila uglavnom ekonomske pregovore, ali sada prelazi na svestran i kompleksan dijalog.

Osim toga, u interesu je Rusije sigurnost u sjeveroistočnoj regiji svog teritorija, jer spirala regionalne napetosti paralizira prije svega ruske ekonomske inicijative. Povećanje ruske vojne aktivnosti na Dalekom istoku nije slučajno. Ova regija, koja za Rusiju ima vitalni značaj, vrlo je nestabilna, zbog destabilizirajućih poteza Sjeverne Koreje, ali i zbog porasta bilateralnih neslaganja među državama azijsko-tihooceanske regije. Moskva se, pak, pridržava principa nemiješanja u bilateralne sporove država u regiji, no istovremeno apelira na vodeće igrače da vode mirovne pregovore i izbjegavaju eskalaciju sukoba.

„Hladni rat“ zonā slobodne trgovine
Svijetu prijeti suprotstavljanje velikih ekonomskih blokova.

Rusija zasigurno ne može ne reagirati na prijetnje koje dolaze iz sjeveroistočne Azije. Moskva je prije svega uznemirena zbog suradnje Tokija i Washingtona u sferi proturaketne obrane. Ministar obrane Rusije Sergej Šojgu više puta je izjavio da „planovi SAD-a o stvaranju globalnog sustava proturaketne obrane, uključujući elemente naoružanja koji su stacionirani u Japanu, izazivaju u Rusiji duboku zabrinutost“. Brodovi Japanske ratne mornarice sa sustavom Aegis teoretski bi mogli djelovati u interesu SAD-a i ograničiti ruske mogućnosti nuklearnog odvraćanja. Ali u praksi bismo željeli vjerovati u korektnost i razumnost japanskih partnera, za koje Rusija ne predstavlja ni vojnu opasnost, ni konkurenciju u području gospodarstva. Tim prije što do sada u borbenim uvjetima nije vršeno presretanje ni zrakoplovnih krstarećih raketa, ni manevarskih glava balističkih raketa i što nijedna od dvije strane ne želi provjeravati kako bi to izgledalo.

Zanimljivo je da program obnove naoružanja mornarice Južne Koreje, koji predviđa jačanje potencijala PRO-a i opremanje brodova i podmornica udarnim naoružanjem, Rusija doživljava kao manju prijetnju, jer između dvije zemlje nema nikakvih političkih nesuglasica niti teritorijalnih pretenzija. Istina je i da u ruskom društvu postoji određeno neprijateljsko raspoloženje u vezi s napretkom Kine u vojnoj sferi. No, Moskva i Peking zasada nisu imali nijedan povod da posumnjaju u iskrenost namjera suprotne strane.

U kontekstu reakcija međunarodne zajednice na događaje na Krimu pojačana ruska vojna aktivnost na Dalekom istoku može se tumačiti i kao svojevrsna prevencija od uvođenja sankcija. No, Tokio se i bez toga prilično formalno odnosi prema pitanju „osude“ i nije spreman zadovoljiti se djelomičnim uspjehom u bilateralnim odnosima, pokušavajući postići situaciju u kojoj bi obje strane bile na dobitku. Istog stava se pridržava i Seul, koji je prije sklon podržati dugoročnu suradnju s Rusijom, nego pružiti kratkoročnu podršku američkim interesima. Kina je, iako oprezno, ipak stala na stranu Rusije.

Bez obzira na očiti pritisak Washingtona, koji će se sigurno pojačati nakon Obamine posjete Tokiju i Seulu, administracije japanskog premijera Shinzoa Abea i južnokorejske predsjednice Park Geun-Hye se prema Rusiji odnose prilično korektno, dajući primjer i ruskim partnerima iz EU. Zaista želimo vjerovati da su naši azijske kolege razumni i da će ispravno rasporediti prioritete suradnje, neovisno o odnosima Rusije s SAD-om i Europom.

Andrej Gubin je postdiplomant politologije, voditelj znanstvenih programa Azijsko-tihooceanskog centra Ruskog instituta za strateška istraživanja (RIŠI) i docent Škole za regionalna i međunarodna istraživanja Dalekoistočnog federalnog sveučilišta.