Južni Kurili dobivaju vojnu infrastrukturu

Do 2016. godine na otocima Iturup i Kunašir bit će izgrađena autonomna vojna naselja s razvijenom socijalnom infrastrukturom.

To je izjavio zapovjednik Istočnog vojnog okruga, general-pukovnik Sergej Surovikin.

Gradski prijevoz „na podvodnim krilima” Svatko tko je posjetio Peterhof imao je priliku do centra Sankt-Peterburga vratiti se hidrogliserom, koji preko Finskog zaljeva čini dio gradskog prijevoza ruske sjeverne prijestolnice.

„U razdoblju do 2016. bit će izgrađeni svi glavni objekti, a ima ih više od 150, na otocima Iturup i Kunašir. To su suvremena i potpuno autonomna vojna naselja s razvijenom socijalnom infrastrukturom“, izjavio je general na vojnom savjetu Istočnog vojnog okruga.

Po Surovikinovim riječima, „osim vojnih objekata projekt predviđa i izgradnju stambenih zgrada, kao i društvenih, kulturnih i sportskih ustanova“.

General je također istaknuo da se po istom principu do 2020. trebaju modernizirati postojeća i sagraditi nova vojna naselja na otoku Sahalin.

Plan razvoja vojne infrastrukture u regiji ne podrazumijeva samo razvoj lokacija na kojima su razmještene vojne jedinice, nego i razvoj operativno-transportne mreže, kao i modernizaciju tri poligona i opremanje centara za obuku suvremenim trenažerima.

To će omogućiti poboljšanje kvalitete vojne obuke i znatno proširiti mogućnosti izvođenja vježbi na razini velikih vojnih formacija.

Pretenzije Japana

Japan ima teritorijalne pretenzije na južni dio arhipelaga (Iturup, Kunašir, Šikotan i niz manjih otoka, koje Japanci zovu Habomai). Ti otoci su od Drugog svjetskog rata bili u sastavu SSSR-a, a danas pripadaju Ruskoj Federaciji.

Kurilski otoci, u koje se ubrajaju i Južni Kurili, do 1945. su bili pod vlašću Japana i imali su 16,5 tisuća stanovnika, po nacionalnosti Japanaca i naroda Ainu, autohtonih stanovnika Kurilskih otoka. Sadašnji status Južnih Kurila određen je Krimskim sporazumom o pitanjima Dalekog istoka koji su 11. veljače 1945. potpisale tri vojne sile, Potsdamskom deklaracijom od 26. srpnja 1945., Mirovnim sporazumom iz San Francisca od 8. rujna 1951. i 107. članom Povelje UN-a.

Sile prirode ponovo se bude na Kamčatki

SSSR i Japan su 19. listopada 1956. potpisali u Moskvi zajedničku deklaraciju o prekidu ratnog stanja između dviju država i uspostavi diplomatskih odnosa. U 9. članu tog dokumenta sovjetske vlasti su pristale predati Japanu otok Habomai i Šikotan nakon sklapanja mirovnog sporazuma između dviju zemalja. Parlamenti obiju država ratificirali su tu deklaraciju, a SSSR je 1960. anulirao obveze vezane za predaju otoka, iako ruska strana danas izjavljuje da priznaje dotični dokument.

Japanske vlasti zabranjuju svojim građanima odlazak na Južne Kurile s ruskom vizom, kako ne bi time potvrdili pravo Rusije na ova otoka.