Što će se dogoditi ako ukrajinske vlasti zavrnu slavinu te Krim ostane bez vode?

Za vikend ukrajinske vlasti obustavile su snadbijevanje poluotoka pitkom vodom. Izvor: Ria-Novosti

Za vikend ukrajinske vlasti obustavile su snadbijevanje poluotoka pitkom vodom. Izvor: Ria-Novosti

Protekli vikend ukrajinske vlasti su obustavile dolazak vode u Sjevero-krimski kanal, koji snadbijeva 80% poluotoka pitkom vodom. Umjesto sto kubičnih metara vode u sekundi, predviđenih za ovo vrijeme godine, trenutno po njemu prolazi samo šest. Nastala je realna opasnost da će u sljedećih nekoliko mjeseci dva milijuna Krimljana, a zajedno s ljetnjim gostima i dvaput više, prolaziti kroz veliku nestašice vode, uključujući i pitke.

Gotovo jedini izvor vode na poluotoku je Sjevero-krimski kanal duljine 500km koji je izgrađen još 1960-ih. Voda u njega dolazi iz Kahovskog rezervoara na Dnjepru. Zahvaljujući njemu i izgrađenom sustavu navodnjavanja Sjevernog Krima pustinja se pretvorila u vrt pun života, a stanovnici južnih morskih gradova dobili su nesmetani pristup vodi. 

Kako je rekao Polad Poladzade, predsjednik vijeća Saveza radnika u vodnom prometu i stručnjaka za navodnjavanje, bivši ministar vodnog gospodarstva SSSR-a, protekli vikend naglo se smanjila (deset i nešto puta) opskrba vodom. „To znači da su ukrajinske vlasti u Hersonskoj oblasti zatvorile ventil“, izjavio je. „Postoji mogućnost da će osam krimskih rezervoara ostati prazni, što znači da će u sljedećih nekoliko mjeseci, uključujući i ljetnju sezonu, Krimljani prolaziti kroz veliku nestašicu vode. Situacija je još složenija, jer se Ukrajina od vremena osamostaljivanja nije bavila popravkom i rekonstrukcijom kanala. Kanal je u jako lošem stanju, u tranzitu vode gubi se do 45%. Potrebno je poduzeti mjere“.

Nema tako mnogo alternativa. Prema mišljenju Polada Poladzade, ne isplati se graditi vodovod iz Kubana, jer bi on jako puno koštao. Osim toga, Sjevero-kavkaška regija je i bez njega u priličnoj nestašici s vodom.

Krim omogućuje alternativni Južni tok?
Pripajanje Krima Rusiji moglo bi značajno unaprijediti parametre projekta Južni tok. Pojavila se, naime, mogućnost alternativne rute koja vodi preko teritorija poluotoka, što bi prepolovilo troškove izgradnje crnomorske dionice, koja je po sadašnjim planovima najdublja dionica takve vrste na svijetu (gotovo 2 i pol kilometra).

Takozvane vode prirodnog slijeva (od topljenja snijega u planinama i rijetkim kišama), koje se akumuliraju u drugih 15 rezervoara po čitavom Krimu, nemaju većeg značaja. U njima su veliki nanosi mulja te oni ne odgovaraju za čuvanje pitke vode. Ni vađenje podzemnih voda neće riješiti problem, već će pomoći samo na lokalnoj razini, za uski krug ljudi.

Jedan od izlaza je izgraditi tvornice za desalinizaciju vode. Recimo, na Azovskom moru koje je gotovo neslano. Budući da je to priča koja troši jako puno energije, organizatori moraju razmisliti o pitanju dodatnih izvora energije. U tom smislu krak plinovoda po dnu Crnog mora Tamanj-Kerč, koji će možda postati dio Južnog toka, bio bi jako koristan i pravovremen.

Vladimir Kašin, predsjednik Odbora Državne Dume za prirodne resurse, korištenje prirode i ekologije, smatra da je potrebno koristiti iskustvo drugih država, recimo, Izraela, gdje se gotovo sva slatka voda (i za piće, i za poljoprivrednu namjenu, odnosno za južno navodnjavanje) dobiva iz mora. „Ne treba praviti dramu od situacije“, govori, „stanovnici Krima će u svakom slučaju imati vodu. Ako treba, dostavit ćemo je zrakoplovom, vodenim transportom. Ipak je voda potrebna za industrijske potrebe i poljoprivredu. Ako se tlo ne navodni, dogodit će se zasoljenje, i onda će godinama biti neupotrebljiva. Zbog toga se nadamo da će međunarodne ogranizacije OESS-a, Parlamentarna skupština Vijeća Europe, koje će utjecati na ukrajinske vlasti, ponovno obnoviti opskrbu vode u Sjevero-krimski kanal“.