Sudbina oporbenih medija u Rusiji: Kraj slobode?

Izvor: Aleksej Ničuškin / Ria Novosti

Izvor: Aleksej Ničuškin / Ria Novosti

Nije prvi put da je pritisak, koji je izvršen u posljednje vrijeme na ruske medije, doveo neke promatrače do mračnih zaključaka o kraju slobode tiska u državi. Međutim, u Rusiji ima još dosta neovisnih masmedija, iako njihova uredništva ne gledaju s optimizmom na budućnost.

Tijekom posljednjih četiri mjeseca na udaru su bili portal Lenta.ru, kabelski televizijski kanal Dožd, oporbene Internet stranice Grani.ru i Kasparov.ru, radio Eho Moskve te čak državna agencija RIA Novosti koja je poznata po svojem relativnom liberalizmu. Većina od njih dospjela je na listu 20 masmedija koji se nalaze pod opasnošću zatvaranja zbog svoje „antiruske pozicije“ , koju je sastavila ovaj tjedan prokremaljska stranica Politonline.ru. Ta lista rangira medije po učestalosti korištenja negativnih ključnih riječi (kao što su „aneksija“, „anšlus“ u opisivanju situacije na Krimu) i teško da izražava stvarnu vladinu poziciju, no uspješno identificira „oporbene“ medije.

Komparativna politologija: Rusija u ogledalu Zapada
Zaista je zapanjujuće, ali u Rusiji postoje ljudi za koje izjava „Rusija je normalna zemlja“ zvuči kao nekakva osobna uvrjeda. Štoviše, kao uskraćivanje smisla u životu. Mnogima na Zapadu to se pak čini kao paradoks ili „naručena propaganda“.

Čitav niz medija s liste, uključujući Snob.ru, Slon.ru, The New Times, Novuju gazetu, dosad nikad nije dospio pod sankcije, bez obzira na svoju regularnu kritiku Kremlja. „Nije moguće da na sve vrše pritisak, osim na nas, to je sumnjivo, čak pomalo škakljivo“, govori Nadežda Prusenkova, voditeljica press-službe Nove gazete. Doduše, službeni i neutralni mediji su daleko jači ako se uzme u obzir čitanost i publika. Najpopularniji među neovisnim medijima je NEWSru.com, koji je tek na 17. mjestu prema mjesečnoj posjećenosti u podjeli „vijesti i mediji“ ruske internetske statistike Liveinternet.ru.

Osnovni izvor informacija za Ruse je i dalje TV. Prema podacima prošlogodišnje ankete VCIOM-a, 60% stanovništva koristi televizijske kanale za dobivanje informacija (većinu kanala kontrolira, naravno, vlada), a samo 23% internet. Naklada Nove gazete iznosi 80 000 primjeraka, prema riječima Prusenkove. Nikolaj Uskov, glavni urednik Snob.ru, ocjenjuje posjećenost svojeg medija na 15 milijuna pregleda godišnje. Ipak stranica zauzima tek 91. mjesto na ljestvici Liveinternet.ru s mjesečnom posjećenošću od 900 tisuća posjetitelja. 

Drugo je pitanje kvalitet publike. Oko polovine čitatelja Nove gazete su, govori Prusenkova, ljudi s višim obrazovanjem u dobi između 25-45 godina, 10% publike su top-menadžeri. Snob.ru se orijentira na klijentelu „global Russians“, koja puno zarađuje i putuje po svijetu.

„To su kozmopolitski Rusi... humanistički intelektualci“, opisuje publiku neovisnih ruskih medija medijski analitičar Ivan Zasurski, koji predaje na fakultetu novinarstva prvi MGU. Prema njegovim riječima, radi se o nekoliko milijuna ljudi koji imaju veliki mobilizacijski potencijal, što ih čini značajnim čimbenikom političkog života države.

Hoće li filmska etička povelja dovesti do cenzure u ruskom filmu?
Ovo ljeto je po inicijativi Saveza filmske umjetnosti Rusije započeta razrada Etičke povelje o filmskoj proizvodnji. Je li to pokušaj da se zaustavi bujica nasilja na ruskim ekranima ili instrument za cenzuru?

Neovisnost mnogih masmedija u Rusiji ograničena je uredničkom politikom – u ekonomskom smislu često ovise o vlasnicima, koji mogu biti ili krupni biznismeni, ili čak državne kompanije, kao u slučaju Eho Moskve koja pripada Gazpromu. Ta činjenica daje velike mogućnosti vršenja pritiska bez izravne cenzure, što se, recimo, dogodilo s agencijom Lenta.ru ili Dožd. Ipak, sve dok u državi postoje mediji, koji su ekonomski neovisni o vlasti, ostaje i oporbeni tisak na koji vlast teško može utjecati, ističe Zasurskij.


20 godina neovisnosti

Nova gazeta, osnovana 1993., poznata je po svojim novinarskim istraživanjima, te je na prvom mjestu u Rusiji po broju ubijenih novinara tijekom izvršavanja svojih službenih obveza. Tu je radila i Anna Politkovskaja. Ubojstvo te novinarke njezine kolege povezivale su u 2006. s njezinim člancima o kršenju ljudskih prava na Kavkazu.

Snob.ru predstavlja mlađu generaciju ruskih medija. Projekt je pokrenuo 2008. oligarh i umjereno oporbeni političar Mihail Prohorov. Medij objavljuje materijale o najrazličitijim temama, uključujući znanost i kulturu, no dosta pozornosti posvećuje i politici. Nedavno je u tom mediju izašla, recimo, čitava serija intervjua s članicama poznate punk-grupe Pussy Riot.

Oba medija negiraju svoju oporbenu  usmjerenost te opisuju svoju zadaću kao pružanje platforme za najrazličitija mišljenja, „osim fašista-radikala“, ograđuje se Prusenkova. Ipak „zasad nam vlasti daju više povoda za kritiku, nego za pohvalu“, priznaje.


Život kao na vulkanu

Ljudi iz Snob.ru ne mogu sa sigurnošću gledati na budućnost. „Ne mislim da se može nešto loše dogoditi sa Snobom, no općenito gledajući može se svašta dogoditi“, priznaje Uskov.

„Kod nas je svaki dan ratna uzbuna“, ironizira Prusenkova. „Stara garda u Kremlju trenutno zavrće što više vijak. Iako nema ozbiljnih represija, možemo govoriti o onima koje nam nešto govore“, tvrdi analitičar Zasurskij. Potvrdu za svoje mišljenje pronalazi u imenovanju legendarnog novinara Alekseja Venediktova na mjesto glavnog urednika Eha Moskve.

Čitav niz medija s liste, uključujući Snob.ru, Slon.ru, The New Times, Novuju gazetu, dosad nikad nije dospio pod sankcije, bez obzira na svoju regularnu kritiku Kremlja.

Jamac sigurnosti može biti samocenzura koja je, svakako, potrebna, misli Uskov, te dodaje, uz dozu ograđivanja, da se radi prije svega o kontroli autorovih emocija, a ne o zabrani na izražavanje bilo kakvog stajališta. Poziva na umjerenost članaka i povećanje udjela nepolitičkog sadržaja u medijima. „Pokušavamo poštivati tehniku sigurnosti, ne sprečavajući pritom vlastitom glasu da dođe do izražaja“, govori Prusenkova.
Publika „oporbenih medija“ neće, koliko god da su ozbiljni njihovi problemi, nikamo nestati te će naći zamjenu čak u slučaju ako poznati mediji padnu u ruke cenzure ili se ugase, smatraju analitičari medijske industrije. „To su privremeni porazi koji će uskoro biti prevladani“, govori Zasurskij. „Potreba za takvim medijima postoji i ona će se morati i dalje zadovoljavati“, slaže se Uskov.