Lov je i dalje popularan u Rusiji

Instinkt hranitelja

Aleksej se bavi lovom od tinejdžerskih godina. Otac ga je prvi put poveo u lov kad je imao 12 godina. Aleksej živi u Jakutiji na istoku države i u skladu s tradicijom muškarac jednostavno mora biti hranitelj te znati loviti, znati kako uloviti divljač za koju se smatra da je sastavni dio hranidbenog lanca. „Postoji jedna poslovica da je vegetarijanac loš lovac koji nije mogao uloviti divljač“, govori mladić.

Fotogalerija: Tradicija carskog lova i dalje živi u Rusiji

Aleksej svake sezone sudjeluje u lovu. Nije moguće loviti više od 20 dana u godini: na proljeće i jesen. Ta razdbolja određuje vlast kako ne bi došlo do osiromašenja prirodnih resurыa. „Pokušavam se dogovoriti na poslu, uzeti odmor kako bih otišao u tajgu“, govori.

Pritom ne oduševljava se toliko trofejnim lovom, iako u Jakutiju dolazi mnoštvo Rusa i stranaca kako bi ulovili rijetke životinjske vrste. „Recimo, lokalne vlasti izdaju nekoliko desetina dozvola za odstrel rijetkih životinja da bi privukle ljude u lov. Recimo, moguće je doći te unajmiti vodiča te loviti argale (ili altajske divlje ovce (Ovis ammon), preživač iz ovaca, podvrsta rasprostranjena po visokim planinama Sr. Azije; mužjak ima lijepe i snažne rogove [op. red.])“, objašnjava Aleksej.

Sam mladić govori da zasad nije jako iskusni lovac, pa se ne usudi loviti takve velike zvijeri kao što su los ili medvjed.

Prije nekoliko godina u Rusiji je donesen zakon o „čuvanju lovačkih resursa“ i sad je puno teže dobiti dozvolu za lov. Aleksej ističe da taj zakon jako živcira lokalno stanovništvo, koje već generacijama lovi na istim područjima.

Potreban je instruktor

Sokoli u službi Kremlja: od careva do 21. stoljeća Sokolarstvo je Slavenima poznato od davnina. Odvažne ptice grabljivice u prošlosti su služile kao razonoda vladarima ili poklon u diplomatskim krugovima. Danas, u 21. stoljeću, obavljaju pravu državnu službu, čuvaju zlatne kupole Kremlja i osiguravaju motore aviona u zrakoplovnoj luci „Domodedovo“.

Aleksandar živi u Moskvi, a divlje svinje i losove dolazi loviti u oblasti koje se nalaze u blizini: Jaroslavsku, Kostromsku, Tversku. Voli dolaziti na lovački teren gdje je već sve organizirano, postoji mjesto gdje se može prespavati, postoji čovjek koji ti može sve objasniti. „Obično se okupljamo u društvu od 8 do 12 ljudi te s oružjem odlazimo u divlju prirodu. Na takvim putovanjima ne pijemo alkohol. Ne želimo da dođe do nekakve tragedije. Jednom smo nekoliko prijatelja i ja otišli s jednim društvom koje nismo poznavali jako dobro, a za koje se ispostavilo da dosta piju. I tad smo odlučili da nećemo s njima u lov, te se to pokazalo kao dobra odluka jer je na kraju jedan od njih mamuran upucao svojeg prijatelja u nogu prilikom vraćanja iz šume“, rekao je muškarac.

Aleksandra je punac uvukao u lov, poveo ga sa sobom, pokazao mu kako se ponašaju zvijeri. „Jako je važno da imaš instruktora, jer čovjek ne zna sam kako se ponašati s oružjem u šumi“, ističe.

Lov je prilično popularan među Rusima i njime se pasionirano bave ljudi iz različitih društvenih slojeva. Najobičnija vrsta lova je lov na ptice vodarice, dozvola nije skupa, no sam proces nije nimalo lagan, potrebno je jako puno hodati. Postoji još lov na zvijeri, on je već skuplji, recimo dozvola za losa košta oko 2,5 tisuće dolara, tu sumu među sobom dijele lovci kojih je, u pravilu, oko desetoro, no uz to tu su još troškovi prijevoza, oprema, boravak. Zato se lovom bave ljudi sa srednjim materijalnim blagostanjem. Najskuplji lov je trofejni i tu su iznosi u desecima tisuća dolara. Dakle, to je za one bogatije.   

Igra na tuđem terenu

Fotogalerija: Najbolje lovačko oružje izloženo u Moskvi

Lovočuvar Aleksej Bistrov govori da stranci jako vole dolaziti i loviti u Rusiji, jer ovdje postoji mogućnost loviti na proljeće, a to se ne može pronaći u drugim državama, te loviti posebne vrste. „U Rusiji se može loviti tetrijeb, što je zabranjeno gotovo u čitavoj Europi, no on se smatra kao kapitalac. U Rusiji se može loviti na proljeće, što je isto prava rijetkost. U državi se može loviti gotovo na čitavom teritoriju, osim u posebnim zaštićenim prirodnim zonama. Ovdje je lov složeniji, uvjeti su više divlji. Kod nas u lov su uvijek dolazili Nijemci, Grci, dolaze još Talijani i Francuzi, ranije je bilo puno Španjolaca“, govori Bistrov.

Ističe da je jedina neudobnost za strance uvoz oružja. „Prema našem zakonu o čuvanju oružja, mjesta u koja dolaze stranci moraju imati posebno skladište u kojima se čuva oružje. Međutim, tu postoji jedan neugodni detalj: u slučaju potrebe suradnici policije moraju doći do njega za tri sata, odnosno mora se nalaziti na udaljenosti od 50 km od naseljenog mjesta. Ako ljudi dolaze u složeni trofejni lov i odlaze daleko u tajgu, ne mogu se vraćati navečer u skladišta kako bi predavali oružje na čuvanje“, objasnio je stručnjak. Isto tako iznimno je teško izvoziti trofejne ulove.