Vojne sankcije prema Rusiji: Tko gubi više?
Uzletna paluba francuskog vojnog nosača helikoptera klase Mistral. Izvor: RIA Novosti
Gubici – na obje strane
Svoju odluku da se nakon događaja na Krimu prekine vojna suradnja s Rusijom objavile su Velika Britanija i Njemačka. Međutim, sankcije EU u oblasti vojno-tehničke suradnje predstavljaju jedno od najslabijih mjesta u „borbi“ s Rusijom. Dovoljno je reći da izvoz europskog naoružanja ne iznosi više od 1% ukupnog obima izvozno-uvoznih ugovora Rosoboroneksporta, ruskog državnog posrednika u oblasti trgovine oružjem. Rusija je po tom obimu drugi isporučitelj naoružanja i vojne tehnike u svijetu, nakon SAD-a. Tome treba dodati da ruska poduzeća imaju potpuni ciklus proizvodnje, od elementne baze do potpunog gotovog proizvoda. Dakle, sankcije EU-a u sferi vojno-tehničke suradnje zapravo neće imati nikakvih ozbiljnih posljedica za obrambenu moć Rusije.
Uostalom, 1% ugovora još uvijek postoji. Kada je riječ o Velikoj Britaniji, to se ticalo isporuke materijala za proizvodnju vojnih uniformi. Uslijed sankcija London gubi oko 133 milijuna američkih dolara. Berlin je isporučivao snajpersko naoružanje i bio je angažiran na izgradnji digitalnog školskog centra za borbenu obuku u Mulinu, u Nižegorodskoj oblasti. Iznos transakcije je 100 milijuna američkih dolara.
Ali najveći partner Moskve u vojnoj sferi ostaje Pariz, koji se zasad pridržava pozicije iščekivanja. Samo jedan ugovor za isporuku dva velika desantna nosača helikoptera tipa Mistral trebao je francuskim kompanijama DCNS (Direkcija za izgradnju vojnih brodova) i STX da donese preko 1,2 milijarde eura (polovinu sume Moskva je već prebacila). Osim toga, Francuska je računala na to da izgradi još dva takva broda u samoj Rusiji. Osim toga, Pariz sudjeluje u tri velika ruska ugovora za isporuku tenkovske oklopne tehnike, kao i lovačkih aviona Su-30MKI i MiG-29K Indiji. Dobit se ovdje računa u milijunima eura.
Tko kome daje poklon?
Najzanimljivije je to što je ruski vojno-industrijski kompleks objeručke spreman podržati uvođenje sankcija protiv Rusije upravo od strane Francuske. Ne radi se samo o tome da ruskoj vojsci nisu potrebni francuski nosači helikoptera (ni ministar obrane, ni voditelj Glavnog stožera još nisu objasnili s kojim ciljem se kupuju ovakvi brodovi). Uvođenje sankcija će dovesti do toga da će Pariz biti prisiljen platiti penale, a to će omogućiti izgradnju najmanje pet brodova poput Mistrala, već u Rusiji.
Kako je situaciju sa sankcijama objasnio jedan od visokih predstavnika ruskog vojno-industrijskog kompleksa, Mistrali su bili nametnuti odlukom bivšeg ministra obrane Anatolija Serdjukova. Priča se da je ta kupovina bila „poklon“ Nikolasu Sarkozyiju pred predsjedničke izbore, kao zahvalnost za blag stav Francuske prema sukobu u Južnoj Osetiji 2008. Predsjedniku Francuske je bilo potrebno sačuvati radna mjesta, a istovremeno i birače. DCNS se u tom trenutku nalazila u krizi i ugovor s Moskvom je za nju bio poput pojasa za spasavanje.
Indikativno je da Washington šuti povodom uvođenja sankcija u vojnoj sferi. Glavni integrator Europske unije gubi od njih više nego njegovi partneri u NATO-u. Dovoljno je reći da ruska tvornica VSMPO-AVISMA (ruska metalurška kompanija) iz grada Verhnjaja Salda isporučuje preko 40% detalja od titanijuma za američki luksuzni putnički avion superlajner Boeing 787 Dreamliner. Sjeveroatlantski savez ima još i pretovarnu bazu u Uljanovsku, kroz koju prolazi gotovo 60% tereta za trupe alijanse u Afaganistanu. Tako da zapadnim partnerima, po svemu sudeći, nikako nije od koristi vršiti jak pritisak na Moskvu.